U Umjetničkom paviljonu održavao se kulturno-zabavni program. Nastupali su pjevački zborovi, uglavnom s repertoarom zabavnih pjesama i narodnih napjeva. Nastupali su i pjevači solisti; folklorne grupe izvodile su plesove iz krajeva zagrebačke okolice. Bilo je tu i vlastitih pjesničkih uradaka i humorističkih skečeva. Razne vježbe za oblikovanje tijela djece i mlađih osoba i za razgibavanje tromih i pomalo umornih seniora dopunile su atmosferu razigranosti. Nije moguće reći da su izvođači bili u dobi 7 do 77 godina, jer bilo je i mlađih, ali i dosta starijih. Našlo se tu nešto za svakoga samo je trebalo imati vremena i strpljenja sve odgledati i odslušati.
Publiku su činili članovi udruga i svakodnevni šetači, ali i slučajni prolaznici i posjetioci našega grada koji su žureći na željezničku postaju malo promijenili trasu svoga puta. Tako sam susrela manju grupicu ljudi iz okolice Bjelovara, koji su tu zalutali iduć, zamislite, s obližnjeg suda. Pitali su me što se to tu događa, pa kad sam im objasnila zastali su nekoliko minuta i možda na trenutak uz pjesmu s pozornice i udaranjem takta i sami zapjevušili, i pri tom zaboravili neugodno iskustvo sa suda.
Bilo je mnogo baka s djecom koja su bila oduševljena šarenim nošnjama plesača narodnih kola i trčkaranjem između štandova. Našao se tu i nezaobilazni prodavač balona, doduše bio je malo udaljen od prostora štandova udruga, ali mamio je djecu da udobrovolje bake da im kupe pokojeg napuhanog psića.Uvijek su najvjerniji posjetitelji ovih događanja članovi udruga. Oni susreću stare poznanike, ali i upoznaju i rad neke nove udruge pa možda i postanu i njeni članovi, jer im se svidi sadržaj rada. I slučajni prolaznici raspituju se o mogućnostima učlanjenja.
Na dvadesetak štandova svakoga su dana udruge prikazivale razne rukotvorine koje rade vrijedne ruke njihovih članova, ispunjavajući svoje slobodno vrijeme. Neke su udruge prodavale svoje izloške kako bi i na taj način prikupile sredstva za svakodnevni rad, ili za izlet ili za neku drugu vrstu pomoći svojim članovima. Udruga „Zagrebački bokci“ prodavala je i neke odjevne predmete iz donacija kako bi prikupila sredstva za pomoć siromašnim i potrebitim osobama.
Vrijednost ovih događanja je ogromna, naročito za pojedine kategorije socijalno izoliranih osoba kao što su stariji i osobe s invaliditetom Ovo je prilika upravo za njih da pokažu što sve mogu, da dokažu – prije svega sami sebi, ali i drugima – koje su njihove mogućnosti.
Udruge koje okupljaju branitelje i njihove obitelji također prezentiraju svoje volonterske i terapeutske aktivnosti. Svaka je udruga mjesto na kojem ljudi, udruženi oko nekog zajedničkog cilja i problema, stvaraju nove kvalitetnije odnose, zadovoljstvo i plemenitost u svojoj okolini. Pomažući drugima često najviše pomažu sebi i postaju bolji ljudi. Zato mislim kako, koliko god je vrijeme recesije pogubno za opstanak jednog dijela udruga, zbog smanjenja financijske potpore udrugama, trebamo upregnuti vlastite snage da „preživimo“, vjerujući u bolja vremena. Svaka je udruga za nekoga svijet koji nadopunjava dio njegovog života.
Pored udruga, iz godine u godinu sve su raznovrsnije aktivnosti gerontoloških centara, ali isto tako je sve veći i broj korisnika njihovih usluga. Gerontološki su centri organizirani uglavnom uz domove za stare i nemoćne osobe, pa i ja ponekad kažem kako su oni zapravo predvorje doma u koji će možda neki imati sreće biti smješteni u vrijeme osobne nemoći i samoće. Prostorije gerontoloških centara smještene su i formalno pri ulazu u domove i čini mi se kao da su gotovo svi stvarno u predvorju ili tu negdje blizu. A kad kažem ovo da će neki imati sreće završiti u tom domu, to doslovce i mislim, s obzirom na to da više nema gradnje tzv. državnih domova koji još uvijek imaju cijene smještaja prihvatljive za sadašnje umirovljenike. Privatni domovi kakvi se sada grade nedostupni su većini umirovljenika.
I ove je godine na tjednu udruga prikazan dio sadržaja i aktivnosti kojima se bavi Sindikat umirovljenika Hrvatske. Svake godine jedna od naše 22 podružnice prikaže svoj rad. Ove godine bila je to Podružnica iz Oporovca. Na štandu su vrijedne članice prikazale raznovrsne, vrlo lijepe i kvalitetne, ručne radove. Kako treba na štandu provesti gotovo cijeli dan, interesantno je da jedna naša starija (možda i najstarija) aktivistkinja, svima bolje poznata kao „babica“ , organizira još nekoliko članica i one, uz nešto domaćih specijaliteta za iće i piće, uz smijeh i radost, „odrade“ svoje dežurstvo. Obilaze susjedne štandove, razmjenjuju informacije i vrijeme prođe u trenu. Obećaju si susret iduće godine, kao izlagači ili samo kao posjetitelji. Fotografijama su pokušali dočarati i radost druženja na izletima, prigodnim domjencima i večerima uz glazbu i ples. Kulturno umjetničko društvo otpjevalo je nekoliko prigorskih narodnih pjesama u vrlo živopisnim narodnim nošnjama iz svoga kraja. Bravo, naši SUH-ovci, bravo Oporovec!
Biserka Budigam
