U malom stanu bračnog para Davidović odavno nije bilo toliko ljudi. Uz Davidoviće, našli su se tu predstavnici medija i projekta Geronto zajednica, a njihova apotekarski čista i ozbiljnoj bolesti prilagođena podrumska oaza, gotovo je pucala po šavovima. Gospođa Vinka Davidović sve je to podnijela poput dobro uvježbane domaćice – raspoloženo i s osmjehom. Nitko joj ne bi zamjerio i manje srdačan pristup jer iza nje je pet godina stalne brige za komorbiditetnog i nepokretnog muža. No, tu se krije i razlog njezina raspoloženja jer upravo projekt Geronto zajednica, Doma za starije osobe Centar, pružio joj je neophodnu pomoć koja je do sada izostajala. Naime, bračni par Davidović odlučio je da bez obzira na ozbiljno zdravstveno stanje gospodina Branislava, do kraja želi živjeti zajedno, u sigurnosti vlastitog doma.
Radi se o domaćem hospiciju za koju bi, radi kroničnog nedostatka institucionalnog smještaja, gospođa Vinka trebala dobiti svu moguću, stručnu, socijalnu, pravnu i medicinsku pomoć, ali do sada nije bilo tako. Umirovljena trgovkinja do nedavno je bila prepuštena povremenim patronažnim, palijativnim i fizioterapeutskim obilasci- ma. Njegujući svoga dedu, kako ga naziva, u hodu je svladala ono za što se neki ozbiljno i iznova osposo- bljavaju. Vješto mu dozira lijekove, daje injekcije, brine o aparatima bez kojih bi suprugov život bio nezamisliv, previja ga, razgibava, hrani i radi sve drugo što njihovu malu zajednicu čini mogućom. Nije ljuta na život, sudbinu ili sustav, iz gospođe Vinke zrači mir i prihvaćanje, ali i potreba za organiziranijom pomoći. Zato je novi projekt Geronto zajednica zamišljen baš po njezinoj mjeri.
Mobilni tim za krizu
Dom za starije osobe Centar otprije ima Gerontološki centar namijenjen starijim sugrađanima koji nisu uključeni u sustav institucionalnog zbrinjavanja, a vodi ga socijalna radnica Sanela Kovač Gajski. „To znači da se za ljude starije životne dobi, koji žive samostalno, organizira niz uglavnom besplatnih socijalnih usluga – od sporta, različitih radionica, predavanja, ali i pomoći u kući. U tom smislu, gerontodomaćice pokazale su se kao pravi hit, ali uvidjeli smo nedostatak kontinuirane pomoći za one koji samostalno žive i sve teže se kreću ili su uistinu nepokretni, a o njima brine također stariji član kućanstva. Zato se projekt Geronto zajednica, koji je nastao u suradnji našeg Doma, Grada Zagreba i gospođe Viktorije Rončević, učinio kao pravi put i prvi rezultati su upravo pred nama.“
Kako to izgleda u praksi vidjeli smo kod bračnog para Davidović. Gospođa Vinka dogovorila je novi susret s Anicom Math, dipl. medicinskom sestrom i Marijom Benčić, magistrom socijalnog rada. One su središte projekta kojemu su se pridružile izravno iz mirovine. Nisu u njoj dugo uživale, svega nekoliko mjeseci, ali poziv da se priključe Geronto zajednici i stvore mali mobilni tim za krizne situacije, za njih je bio veći izazov od svakodnevnog gledanja sapunica iz udobnosti vlastitoga doma.
Hospicij u torbi
„Došle smo na pola radnog vremena i od ožujka smo na terenu. Naše je područje, figurativno, od Podsuseda do Dubrave i sve to obilazimo pješice i tramvajem. Nosimo sa sobom ono što možemo staviti u torbu – tlakomjer, oksimetar, glukometar, zavoje, zaštitnu opremu i sve dru- go što bi nam moglo zatrebati. S gospođom Vinkom već smo ustalile način rada i pomoći. Ona ima naše brojeve mobitela, pa se i sama javi ukoliko nešto krene krivo“, otkriva sestra Math na koju se nadovezuje i socijalna radnica Benčić:„Anita pokušava održati ili olakšati bolesnikovo stanje, a moj je zadatak da umrežim HZMO, HZZO, Centar za socijalnu skrb, Gerontološke centre i primarne ambulante, jer ljudi su često neinformirani ili nesnalažljivi u ostvarenju svojih prava. Primjerice, gospođi Vinki, uz medicinsko umrežavanje, pomogli smo da ostvari pravo na osobnu invalidninu i energetski dodatak. Dakle, naš je zadatak da pomognemo pacijentu i obitelji u održivoj samostalnosti u vlastitome domu.
Pilot – projekt
U obitelji Davidović sve to, prvenstveno radi požrtvovnosti i sabranosti gospođe Vinke, funkcionira savršeno. Dobili su podršku kakva im je najviše nedostajala. No, radi se o pilot – projektu koji u ovoj eksperimentalnoj fazi traje još samo godinu dana. „Trebalo je od nekuda krenuti. U tih, ukupno, godinu i pol dana predvidjeli smo uključivanje 130 starijih osoba s područja Grada Zagreba kojima bi pružili više od 3000 besplatnih usluga. Zami- slili smo da mobilni tim uđe u kriznu situaciju i olakša funkcioniranje nekog domaćinstva kako bi dalje mogli sami. Do sada smo umrežili i obilazimo pedesetak adresa, već sada vidimo da takva pomoć funkcionira i zato se nadamo da će i sustav to prepoznati i trajno uvrstiti u program svojih usluga za stariju, a ujedno i najbrojniju populaciju“, objašnjava nam Viktorija Rončević.
Tuga i usamljenost
Voditeljica projekta Viktorija koordinira čitavom ovom pričom. Iako obično ne izlazi na teren, upoznata je s problemima i potrebama svih dosadašnjih korisnika i zato sa Sanelom Kovač Gajski voditeljicom Gerontološkog centra Doma za starije osobe Centar, izrađuje novu mapu socijalnih usluga.
Sve četiri sugovornice, predstavnice Geronto zajednice, uistinu žive i dišu za ovaj projekt. Pred njima je dugo i radno ljeto. Dosadašnje iskustvo pokazalo im je da njihovim korisnicima nije potrebna samo financijska i medicinska pomoć. Pandemija, rat i kriza naše su starije učinili još osjetljivijima.
Na tugu i usamljenost nailaze baš na svakom koraku. Određena adresa nerijetko im donosi val novih poziva iz susjedstva. I njih pokušavaju umrežiti. Jednom susjedu potrebna je pomoć u nabavi namirnica, drugome u održavanju higijene, treći bi povremeno s nekime porazgovarao, četvrti se ne snalazi u ostvarivanju svojih prava… Potrebe su različite i kada ne traže hitnu intervenciju, pripadnice Geronto zajednice pokušavaju ih usmjeriti i povezati da pomognu jedni drugima. Iako sve to nadilazi potrebe projekta, svjesne su kako se radi o ostvarenju njegovih osnovnih ciljeva – promociji deinstitucionalizacije i podršci u ostvarenju stvarnih potreba starijih osoba koje žive u našoj zgradi i susjedstvu.
„U godinu i pol dana predvidjeli smo uključivanje s područja Grada Zagreba kojima bi pružili više od 3.000 besplatnih usluga. Zamislili smo da mobilni tim uđe u kriznu situaciju i olakša funkcioniranje domaćinstva kako bi dalje mogli sami.“
Male stvari život čine
Kod bračnog para Davidović situacija je složenija, ali i s njom se Anita Math i Marija Benčić nose sa zavidnom jednostavnošću i optimizmom. Iz njihovog razgovora s gospođom Vinkom saznajemo tako o noćnom pozivu zbog medicinskog kreveta koji se, baš prije neki dan, nije mogao spustiti. Gospodin Branislav teško bi podnio čitavu noć u polusjedećem položaju. Za takav problem teško da će se odazvati hitna pomoć ili dežurna patronažna sestra, ali zato je tu Geronto zajednica. Smiju se. Znaju da upravo te male stvari čine život mogućim ili nemogućim. Sve tri pokušavaju nam što bolje opisati koliko se privilegirano osjećaju u ovoj situaciji. Anita i Marija zato što znaju da su nekome uistinu olakšale, a Vinka jer joj je konačno uskočio netko s pomoći kakva joj je uistinu potrebna.
Prisutnim predstavnicima medija nije bilo do osmijeha jer teško je povjerovati da se radi o privremenom projektu, a ne nečemu na što bi svaki čovjek u potrebi imamo sustavno pravo. Možda se zato upravo gospodin Branislav, među svim ljudima u svojoj kući, osjećao najuobičajenije. Mirno je ležao u krevetu i tek bi povremeno, nježno i jednostavno, zazvao svoju Vinku: „O bako, bako!“ Na njegove riječi Vinka bi prekinula svaki razgovor i otišla pomoći svome dedi, a mi smo znali da je vrijeme da ih ostavimo u miru i dostojanstvu, zajedno do kraja.
Barbara Zlatar
I VI MOŽETE ZATRAŽITI POMOĆ GERONTO
ZAJEDNICE. ZA INFORMACIJE NAZOVITE
01/4924-158
