O članovima SUH-a vjerojatno bi se moglo napisati barem nekoliko odličnih knjiga. Bilo bi tu prostora za plač i smijeh, elemenata za dobar krimić, egzistencijalnu dramu, čak i pokoji hororac. Odabir protagonista, imalo talentiranom autoru, također, ne bi predstavljao problem, a kao nezaobilazan lik svakako bi se pojavio Zlatko Gregurek. Tajnik povjereništva zagrebačkog SUH-a, zanimljiv je, prvo, radi svoje dobi. Naime, Zlatko ima tek 47 godina, a po prvi se put našao u mirovini davne 2011.
„Iznenadilo me. Ljudi od 36 godina ne razmišljaju o mirovini, a ja sam odjednom bio u onoj profesionalnoj invalidskoj. Uslijedio je i razvod. Trebalo mi je vremena da se snađem u novonastaloj situaciji. Tražio sam neku rekreaciju i saznao da podružnica SUH Donja Dubrava katkad organizira izlete u toplice. Učlanio sam se i s vremenom obišao sve bazene u Hrvatskoj.
Upoznavajući ponudu hrvatskog zdravstvenog turizma, ubrzo je shvatio da bi upravo njegova mladost mogla koristiti i SUH-u, a osjećaj da je nekome uistinu koristan, u tom je trenutku bio ljekovit poput toplica. Aktivirao se u svojoj podružnici organizirajući za umirovljenike Donje Dubrave razne zabave i Facebook stranicu, a volonterski se pridružio i Povjereništvu SUH-a Zagreb, koji okuplja sve gradske podružnice, obavljajući tajničke i administrativne poslove.
„U početku je bilo neobično. Moje godine vremešnijim članovima nisu baš ulijevale povjerenje. Zapravo ništa čudno jer, kako sam imao uvid u popis članova, brzo sam saznao da je na popisu samo dvoje mlađih od mene. No, profunkcionirali smo i jedni od drugih danas dobivamo ono najbolje.“
Do umirovljenja Zlatko je radio u struci, kao prehrambeni tehničar, a tajnički ga je posao inspirirao da u slobodno vrijeme završi i srednje ekonomsko obrazovanje. Želja za učenjem ni time ga nije napustila i o toj temi uvijek s radošću razgovara.
„Vjerujem u cjeloživotno učenje i razvijanje svih svojih potencijala. U SUH-u se otpočetka bavim pozadinskim aktivnostima koje stariji članovi teže svladavaju. U tome sam baš profitirao. Naučio sam obrađivati grafiku, video i znam napraviti internetsku stranicu. Bez SUH-a u to se vjerojatno nikada ne bih upuštao. Trenutno sam fokusiran na internetsku stranicu Povjereništva uz koju umirovljenici dobivaju novi, suvremeni medij. U internetskom beskraju informacija pokušavam postići veću vidljivost. Sve to me baš veseli.“
U svijetu u kojem dominira tehnologija, Zlatko je za većinu umirovljeničkih članova kontinuirana tehnička podrška. Želi napraviti i tečaj kompjuterskog opismenjavanja jer postoji interes, ali čekaju se rezultati za financiranje gradskih projekata. Do tada, Zlatko ne miruje.
„Mirovinu sam stavio u mirovanje i zaposlio se na puno radno vrijeme u Mlinaru. Radim u skladištu, pakirnici i samome pogonu. Odnedavno sam osposobljen i kao rukovoditelj viličarom u skladišnom prostoru. Uglavnom, djelujući kroz Sindikat umirovljenika, pomogao sam i sebi. Oporavio sam se i uistinu nije bilo razloga da se ne vratim u status radnika. S obzirom da je rad u proizvodnji pekarskih proizvoda uglavnom noćni, danju sam i dalje angažiran u SUH-u. Na taj sam dio života baš ponosan.“
Zlatkovo poznavanje umirovljenika i umirovljeničkih tema svakako je drukčije od onoga kako ih vide ostali njegovi vršnjaci. Tim više zanimljiva su njegova zapažanja o najbrojnijoj i najosjetljivijoj skupini stanovništva.
„Situacija među umirovljenicima nije dobra još iz vremena kada na mirovinu nisam ni pomišljao. Najviše ih muče pravne zavrzlame. Čini se da ih baš svi na neki način žele iskoristiti. Također, podjednako su ugroženi onime što se pojednostavljeno naziva osamljenost. Korona i ekonomska kriza, koje su dovele do nove razine osiromašenja, sve su to još potencirale. Ljudi gube volju i ne vide svrhu, zato je udruga poput SUH-a kao neki svjetionik gdje možete pronaći utjehu i korisne savjete. Ponekad čak i rješenje za ono što se do jučer činilo nepremostivim problemom. Zato je važno uključiti se i aktivirati.“ Upravo to je napravio i Zlatko Gregurek. Taj ambiciozan otac dva tinejdžera očito je odlučio iskoristiti svaki trenutak. S velikom strašću u slobodno vrijeme trči i planinari. O tome vodi i sve čitaniji blog. Nažalost, ideja da u takav oblik aktivnosti uključi i svoje penziće nije naišla na veći odaziv jer, kako je netko od njih rekao,´nije stvar u želji, već u koljenima`. Zlatko sada radi na pripremnim aktivnostima za desete sportske susrete SUH-a u Zagrebu koji će se održati na jesen, redovito dežura u „svoje“ dane u prostorijama SUH-a, prima nove i stare članove, sudjeluje na predavanjima, te upućuje članove u Pravno i Psihološko savjetovalište SUH-a, jer sve je to i on isprobao i siguran je da će pomoći i drugima.
Barbara Zlatar
