Više nećemo šutjeti I čekati. Nismo samo očajni i poniženi. Sada smo i jako ljuti. Idemo na Markov trg 10. listopada ove godine. Otvorite uši i počujte!
Kad dvije i pol godine pokušavate institucionalnim kanalima, prije svega kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, ostvariti dijalog s već trećom vladom i četvrtim ministrom rada i mirovinskog sustava, ali se to nikako ne pomiče, osjećate se kao posustali hrčak stavljen u kotač za okretanje, osuđen na stalno besmisleno trčanje u krug, dok ne ispadne.
Sve nas više ispada. Državni birokrati i njihovi novinari ponosno objavljuju kako broj preminulih starica i staraca sve ubrzanije raste, pa je, hvala Bogu, smanjen njihov priljev u mirovinski sustav. Ne pitaju se zašto nas sve više umire i je li to posljedica samo prirodnih zakona, ili, pak, nemara i neodgovornosti vlasti. Kad vam kažemo da ubrzano raste broj samoubojica među starijima od 65 godina, te kako nas u stanovništvu ima 18,6 posto, ali u ukupnom broju samoubojica 40,1 posto, shvatit ćete da tu nešto nije normalno.
Poznato je da siromašni 50 posto više obolijevaju od kardio-vaskularnih bolesti, da je izrazitiji pobol i od karcinoma u toj najdepriviranijoj socijalnoj skupini, to govore svjetska istraživanja. Da, siromaštvo sve ubrzanije uzima danak. Netko ubzava kotač umiranja i sve nas više ispada iz igre.
Tko analizira brojke koje nam negdje na netu čini dostupnima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje? Nitko. Koga briga ako brojke kažu da sve više umiru oni s prosječno 16 posto nižim mirovinama od tzv. starijih umirovljenika. Umiru siromašniji.
Potemkinova sela
No, stariji umirovljenici imaju više mirovine, dobili su nekoliko povećanja i veliki povrat duga od 11,5 milijardi kuna, pa službenica umirovljena prije 31.12.1998. godine ima danas gotovo duplu mirovinu od profesorice ili liječnice opće prakse koja se sada umirovi. Što je to tako krivo u našem sustavu? Tko se to igrao i eksperimentirao sa 16 dosadašnjih tzv. mirovinskih reformi?
Posljedice su tu. Kriju se u neumoljivim brojkama, o kojima se šuti. Ili ih se čak prešućuje, skriva, lažno prikazuje. Primjerice, ministar Mrsić je bio zagovornik teze kako u Hrvatskoj imamo samo 17 posto pravih umirovljenika. Tako su on, neki znanstvenici, bankari i biznismeni katapultirali 83 posto umirovljenika u zonu kriminala. Kao da su se oni sami umirovljivali protivno zakonu, ne daj Bože, s pištoljem zaostalim od prethodnog ili Domovinskog rata, prinudili referenta na mirovinskom da im protupropisno dodijeli mirovinu.
Skrivene brojke
Mrsić je onda odlučio da se na web stranici HZMO-a više ne smije objavljivati koliki je udjel prosječne mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u prosječnoj neto plaći. Ta je brojka zabranjena, a počelo se izračunavati koliki je udjel mirovine u plaći tzv. starosnih umirovljenika s 40 godina radnog staža!? Ludilo, čista Potemkinova sela. Unatoč pismenom zahtjevu da se ne falsificiraju ili prešuju- ću analitički podaci koji su Sindikat i Matica umirovljenika uputili čak i na Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe (koje je tada, recimo iskreno, doista bilo prostorom dijaloga), ali Mrsić to nije dopustio vratiti. Nije ni sljedeća ministrica Nada Šikić (sada uhljebljena kao zamjenica mlađahnog ravnatelja cijelog mirovinskog sustava Josipa Alar- dovića), nije niti ministar Tomislav Ćorić (ekonomist koji je zalutao u sustav, te sada radosno povećava cijenu električne energije s čela drugog ministarstva). A, nije i sigurno neće niti oceanograf i klimatolog Marko Pavić, najnoviji ministar u nizu.
Znate li još nešto: da je pokrivenost populacije starijih od 65 godina mirovinama samo 64 posto? A u Sloveniji 92 posto, Austriji, kao i velikom broju Eu zemalja 100 posto? I bez velikih analiza, ako smo uz Portugal na dnu pokrive- nosti u EU, nije li to odgovor na razmjere siromaštva starijih u Lijepoj našoj? Jest, ali ne i političkoj eliti. Ne vide, ne čuju…
Mi nismo balast, niti kriminalci
Koraknimo vremenski unazad pa se sjetimo kako je Milanović na skupštini Hrvatske stranke umirovljenika izjavio kako u Hrvatskoj ima previše umirovljenika, pa možemo slobodno zaključiti da sve ove pobrojane “slučajnosti” zadobivaju obrise promišljene i namjerne strategije prema starima. Jer, stvarne strategije starenja i politika spram starih u Hrvatskoj nema.
Starih je, dakle, previše, suvišni su, balast, društveni teret, kriminalci su jer idu u mirovinu prerano, prijevarom; čak se teško donosi i odluka da se zakonski omogući rad umirovljenika, već se radije uvozi radna snaga iz obližnjih i udaljenijih zemalja.
Zašto umirovljenici i starije osobe kreću po svoja prava? Prvo, rat i recesija su gotovi i vrijeme je da nam se vrate dugovi. Neki su pokrali kroz rat, kroz privatizaciju, drugi kroz ovrhe, dosmrtne ugovore, korupciju, dražbe, ali su onima kojima je zapriječeno usklađivanje mirovina tijekom rata, vratili dug i još su im vlade rekle hvala, izjednačivši njihov doprinos Domovinskom ratu onome branitelja. I k tome, zar branitelji nisu branili ono što smo mi stvorili!
Jadranka Kosor “zakucala“
Nakon što je Jadranka na dvije godine ukinula usklađivanje mirovina kako bi dio tereta recesije prebacila na siromašne umirovljenike, njenim korakom je nastavio ministar Mrsić za čijeg mandata gotovo i nije bilo usklađivanja. Serija novih vlada, osobito posljednje koja izrazito vodi politike uzimanja siromašnima i davanja bogatima, umirovljenike i starije osobe uopće i ne spominje. Ne vide ih. I to je nekakvo (konačno) rješenje, zar ne?
Jeste li se upitali gdje su hrvatski umirovljenici? Kad smo otvoreno rekli kako ih više od 60 posto ima mirovine ispod prosječne, koja trenutno iznosi 2.269 kuna, rekli su da pretjerujemo. A matematika je jednostavna: medijan mirovine je 2.043 kune, a to znači da ih točno 50 posto ima manje od tog iznosa. I još recimo da je hrvatska linija siromaštva 2.083 kune, pa “digitron” kaže kako su mirovine oko 55 posto umirovljenika ispod linije siromaštva.
Svi ti iz statistike siromašnih ne kopaju po kantama i kontejnerima za smeće, ali većina ih skuplja ostatke voća i povrća kad se zatvaraju tržnice. Najsmješnije i najtužnije istodobno je kad neki političar kaže kako ti ljudi skupljaju plastične boce iz smeća zato da bi dodatno zaradili; oni su dakle nešto kao privatni poduzetnici. Bave se, valjda, recikliranjem?
Neki penzići imaju naslijeđe, nekretninu koju iznajmljuju i od toga životinjare. Obrađuju vrtove, uzgajaju piceke, prehranjuju se, dok mogu. Mnogi pokušavaju zaraditi u području socijalnih usluga – spremaju stanove, čuvaju djecu, kuhaju, šivaju… sve to uglavnom na crno. Siva ekonomija starih je isto tabu tema, s jedinom razlikom od socijalizma što bi tada ulovljenima obustavili mirovinu. Čak i raditi vlasti ne daju. Čak i rad im nije svima legalno zajamčen da bi se dostojanstveno obranili od bijede.
Zadnji iz bivše YU
Nekako smo se do nedavno hranili famom kako smo mi ipak, ok, iza Slovenije, najrazvijenija zemlja s najboljim standardom od država nastalih na području bivše Jugoslavije. E, pa sada ni to nije više tajna, pa je istina upravo suprotna.
Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći od samo 37,8 posto, slijedi ju Bosna i Hercegovina s udjelima od 42 posto (Republika Srpska) i 43,5 (Federacija), a onda Kosovo s 47 posto, Srbija s 50 posto, Crna Gora s 56 posto, Slovenija s 60 posto i Makedonija s 62 posto (toliko ima i Mađarska i blizu je europskog prosjeka). Ovi podaci ne govore samo o socijalno-ekonomskom položaju umirovljenika u pojedinom zemlji, već ukazuju na to koliko koja zemlja poštuje i voli svoje stare.
Kad se tome doda da cijena hrane u Hrvatskoj iznosi čak 91 posto prosjeka EU, u Srbiji oko 70, a Makedoniji samo 59 posto, filtrirana cijenama hrane, statistika otvoreno kaže kako su hrvatski starci i starice doista najsiromašniji u okruženju.
Umirovljeničke udruge su nastojale uporno i strpljivo pokretati razna pitanja kroz institucionalne kanale, no ishod je nikakav. Kad u dvije godine već četvrtom ministru pišete neki prijedlog, kad dijalog treba (bezuspješno) uspostavljati svaki put iznova, kad nikome ništa nije osvijestila niti Peticija protiv siromaštva starijih osoba koju su sa 26.000 potpisa predali vladi, pa čemu se onda nadati?!.
Hoće li prosvjed na Markovom trgu u Zagreb, uspjeti osvijestiti javnost o položaju umirovljenika i starijih osoba i donijeti umirovljenike na dnevni red Vlade i Hrvatskog sabora? Nakon borbe kroz institucije, preostaje nam trg demokracije, preostaje mjesto za glasno artikuliranje zahtjeva. Mi imamo prijedloge za rješenja, od pojedinačnih, ka općima. Otvorite uši i počujte.
