Danas počinjem dan sretna! Pisat ću o sreći! Tako sam odlučila. Zato jer sam ovih dana intenzivno razmišljala o sreći!
Odlučila sam kako ću na Dan sreće svim dragim osobama poželjeti sreću, podijeliti tisuću zagrljaja ljudima koje osobno neću moći ni zagrliti, jer žive daleko od mene, u nekom drugom gradu. Željela sam ih podsjetiti svojom čestitkom na davne zajedničke sretne dane!
Nekoliko dana ova moja želja da usrećim drage ljude, živjela je u meni i činila me sretnom. Došao je taj dan, došao i prošao, a ja nikome nisam poželjela sreću… Pitate se zašto? Odgovor je vrlo jednostavan! Zaboravila sam toga dana da je osvanuo Dan sreće… I bila sam u najboljem društvu koje sam mogla poželjeti i bila sam silno sretna.
Danas i vas želim podsjetiti da je ove godine prošao i za vas Dan sreće. Sada i da se želite prisjetiti jeste li tog dana bili sretniji nego inače, teško će vam to „poći za rukom”.
Međunarodni Dan sreće proglašen je 20. ožujka 2012. godine Rezolucijom Ujedinjenih Naroda za koju su glasale 193 zemlje članice. U obrazloženju odluke stoji – „cilj je povećanje svijesti o važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva s obzirom na to da je potraga za srećom temeljni ljudski cilj”. Rezolucija nadalje preporučuje pravilan i uravnotežen gospodarski rast koji se temelji na održivom razvoju, iskorjenjivanju siromaštva, poticanju sreće i blagostanja svih naroda.
„Stoga se pozivaju sve zemlje članice i druge međunarodne i lokalne organizacije da se udruže u promoviranju navedenih ciljeva, te da kroz svoje djelovanje upućuju i obrazuju javnost radi podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilježavanju Međunarodnog dana sreće”, stoji u rezoluciji. Iz ovog djelomično citiranog obrazloženja UN-a o važnosti proglašenja Međunarodnog dana sreće mislim da nam sreća sada izgleda manje romantična i dalje od našeg ljudskog poimanja sreće.
Definirati sreću, kao i sve druge emocije, za psihologiju je veliki problem. Emocije (osjećaji) su zapravo „naš odnos prema nekome ili nečemu”. Svatko od nas je poseban, a posebni su i naši doživljaji sebe samoga, ali i drugih ljudi. Moja sreća kad vidim neku osobu, posve je drugačija, i kvalitativno i kvantitativno, od sreće ostalih prisutnih promatrača, jer sam u svoj emocionalni doživljaj unijela ranije stečene stavove i spoznaje o toj osobi.
I zato je za svakog od nas sreća nešto drugo. I to je dobro. Isti događaj, npr. druženje uz glazbu, za svakoga od nas je drugačiji doživljaj sreće. Netko će biti sretan jer će tu susresti svoju simpatiju i s njom otple- sati nekoliko plesova. Drugi će, pak, biti jako nesretan jer njegova simpatija ne mari za njega i pleše s drugim. Za nekoga je sreća novi automobil, a za drugoga to nije. Bili bismo nesretni kad bi „svoju sreću” mjerili u odnosu na druge. Zna se da je „nečija sreća – tuđa nesreća”. Znamo i onu staru poslovicu „svatko je kovač svoje sreće”. I doista je tako! Ako želite imati automobil isti kao vaš susjed, a za to nemate novaca, svakoga dana bit ćete sve nesretniji. Dakle, najčešće sami odlučujemo hoće li neki doživljaj za nas biti sretan ili nesretan, ili barem koliku će sreću izazvati u nama.
Svatko od vas može upravljati svojom srećom ako živi u sadašnjosti i stvarnosti u suglasju sa svojim mogućnostima. Mnogi ljudi bi bili manje nesretni da u životu postavljaju sebi ostvarive ciljeve. Svakoga dana svatko može biti nesretan ako si postavlja neostvarive ciljeve i ako živi u „nekom prošlom životu” ili kako bismo zaključili – živi u prošlosti i od sjećanja.
No, nije lako biti sretan. Umijeće življenja ne daje svima istu mudrost kako naučiti biti sretan. No, psiholozi pomažu ljudima da nauče biti sretni, da nastoje prilagoditi svoje ponašanje i želje stvarnim mogućnostima. Upravo je to važno za našu dob. Starije osobe su često nesretne, jer opadanjem naših psihofizičkih sposobnosti, ne možemo postizati sve ono što smo mogli ranije. Doživljaj sreće moramo tražiti u malim stvarima i moramo si ciljeve postavljati mnogo realnije u odnosu na prošlo vrijeme i ne pokušavati „biti onaj stari”.
Neke istočnjačke religije u osnovi svoga učenja imaju i zadatak ljude činiti sretnima. Takav učinak imaju joga vježbe za osjećaj sreće. Neki su stručnjaci rekli da je dovoljno učiniti osam zagrljaja dnevno da bismo bili sretni. Pokušajte, ništa ne košta, a možda ipak pomogne! I Tako sam dana nakon Dana sreće došla na jedno druženje i prišla mi je kolegica i rekla „Daj da te zagrlim, danas je Dan sreće.” Mislila sam da sam ja upamtila krivi datum, ali nisam je ispravljala, prihvatila sam grljenje i tako je odmah postalo veselije u grupi, jer su se i drugi počeli grliti. Svi smo se smijali i pogledavali imamo li dvije različite čarape, jer je i to jedan od ludih običaja uz Dan sreće.
Najgori mogući oblik težnje za srećom je bijeg u nestvarni svijet alkohola ili droge. Stanje stvarne nesreće uvjetovane nesretnim slučajem u životu, osobito za našu generaciju (smrt bračnog partnera, zlostavljanje u obitelji, neizlječiva bolest) može izazvati i duševne poremećaje (anksioznost, depresija) koje treba liječiti. Ponekad je dovoljna psihološka pomoć i savjetovanje, a nekad trebaju i lijekovi pomoći da prevladamo poremećaj. I vrijeme nam pomaže da prevladamo „nesretni trenutak” i da opet budemo sretniji, a na kraju opet i sretni.
Sreća ipak utječe i na naše fizičko zdravlja. Sreća kod ljudi izaziva i hormonske promjene (koje se mogu i egzaktno mjeriti), jer se povećava koncentracija tzv. „hormona sreće” – serotonina i endor- fina. Jeste li primijetili da sretni ljudi izgledaju ljepše?
Prije pisanja ovog teksta pitala sam 20-ak ljudi iz moje okoline što je za njih sreća i ni jedan odgovor nije bio ni približno sličan drugome. Dakle bilo je tu odgovora od onih općenitih, standardnih „sreća je zdravlje, djeca, prijatelji, mir i sl.”, a jedan me iznenadio i pomalo rastužio „umrijeti u svome krevetu, mirno zaspati zauvijek i nastaviti sanjati o nekom boljem životu”.
Sreća je u nama, samo je treba živjeti! To nije parola, to treba biti svakodnevna potreba! Ako je budete dovoljno željeli, ona će biti uvijek uz vas.