HRVATSKE MIROVINE PO RECEPTU EUROPSKE UNIJE

U prijevremenu mirovinu tek sa 63 godine i s odbitkom od 0,30 posto po mjesecu ranijeg odla­ska; ukidanje privremene inva­lidske mirovine i tjelesnog ošte­ćenja; u obiteljsku mirovinu tek iza 55. godine; ukidanje pune mirovine za dugogodišnje osiguranike…

Piše: Jasna A. Petrović

Ima li Europska unija ovlasti propisivati kakva bi u poje­dinoj zemlji trebala biti mirovinska reforma? Ne, dakako da nema. Svatko tko bi ustvrdio drugo, lagao bi, kao što su kod nas nerijetko prikazivale razne vlade i ministarstva, pokrivajući se takvim izlikama za svoje vlastite zakonske iz­mjene.

Točno je, međutim, da je u kontekstu oporavka od eko­nomske krize i razrade strategije Europa 2020, u 2012. godini Europska komisija objavila tzv. Bijelu knjigu pod naslovom “Plan za adekvatne, sigurne i održive mirovine”, u kojem je posebno problematizirala održivost mirovinskih sustava. Mnogobrojne europske države i na tragu tog dokumenta su poduzele mirovinske reforme, posljedica kojih su sve niža i manje adekvatna mirovinska primanja. Hrvatska u tome nije bila izuzetak.

Što je u Bijeloj knjizi preporučila Europska komisija? Prvo, vezivanje starosne dobi za odlazak u mirovinu za očekivano trajanje života kao svojevrsni automatizam ili uvođenje dobi za umirovljenje od najmanje 67 godina života.

Drugo, ograničavanje mogućnosti odlaska u prijevre­menu starosnu mirovinu te onemogućavanje svih drugih oblika prijevremenog umirovljenja (uključujući i za posebne kategorije osiguranika).

Treće, sugerirala je poticanje zaposlenih na duži rad­ni vijek bonusom u mirovinskoj formuli, a u području rad- no-pravnih odnosa omogućavanje cjeloživotnog učenja, prilagodbu radnih mjesta, bolje mogućnosti zapošljavanja starijih radnika te druge oblike aktivnog i zdravog starenja.

Zašto u mirovinu sa 67 godina?

Četvrto, ponovno je preporučeno zemljama koje to nisu učinile, da izjednače starosnu dob za odlazak u mirovinu za muškarce i žene.

Peto, preporuča se podržati razvitak dopunskih privatnih sustava štednje za starost (II. i III. mirovinski stup) radi pove­ćanja prihoda u starosti. Treba naglasiti kako EU ni u kom slučaju ne preporuča model drugog mirovinskog stupa, a osobito ne inzistira na obveznoj kapitaliziranoj štednji ka­kva je uvedena u Hrvatskoj pod punim patronatom banaka.

Što je od toga poduzela Hrvatska? Kukuriku vlada je odradila većinu općih preporuka. Produžena je dob za umirovljenje na 67 godina, ali s prijelaznim razdobljem do 2031. godine (za žene do 2038.), što su, nakon teške borbe, izborili sindikati. No, činjenica je da prosječna dob u kojoj građani EU počinju primati starosne mirovine iznosi (samo) 59 godina. Koliko god nam pričali novokomponirani mini­stri mirovinskog sustava, netočno je da je većina članica već uvela obvezni rad do 67. godine, a od novih država člani­ca (post-socijalističkih zemalja) to su uvele samo Češka (od 2041.) i Hrvatska (od 2030.-2038).

Istina, statističke projekcije pokazuju da i najmanje pro­duženje radnog vijeka može pozitivno utjecati na veću odr­živost sustava i adekvatnost mirovina, te također na poveća­nu mogućnost konsolidacije sredstava namijenjenih mirovi­nama, ali je većina zemalja odabrala sebi odgovarajuće pri­jelazne rokove. Za razliku od Hrvatske, koja svoj poslušnički mentalitet potvrđuje i u tome.

Dosadašnje preporuke Hrvatskoj

Od početka članstva u EU Hrvatska je za područje mirovin­skog sustava primila sljedeće Preporuke Vijeća EU:

U 2014. godini – „Do ožujka 2015. donijeti zakonodavstvo za ubrzavanje planiranog usklađivanja zakonski određene dobi za umirovljenje između žena i muškaraca te ubrzati pla­nirano povećanje zakonski određene dobi za umirovljenje na 67 godina.      Smanjiti mogućnosti za rano umirovljenje. Osigu­rati provedbu strožih procjena i kontrola invalidskih mirovina te ubrzati integraciju mirovina po posebnim propisima u opći mirovinski sustav.”

Komisija je pohvalila Kukuriku vladu i ministra Mrsića kako je „Hrvatska poduzela mjere namijenjene poboljšanju održivo- sti i primjerenosti mirovina. Sviđa im se da se zakonski odre­đena dob za umirovljenje povećala sa 65 na 67 godina, a dob za prijevremeno umirovljenje sa 60 godina na 62 godine, ali to što će povećanje stupiti na snagu tek od 2031., nedovoljno je ambiciozno.”?!

Komisiju je razočaralo i to što i dalje postoje razne moguć­nosti za prijevremeno umirovljenje. S obzirom na raspon izu­zetaka, penalima za prijevremeno umirovljenje i bonusima za kasno umirovljenje nedovoljno se potiče rad do zakonski odre­đene dobi za umirovljenje, što negativno utječe na ponudu radne snage i održivost mirovinskog sustava.

Pozdravili su i to što je usvojen Zakon o jedinstvenom tije­lu vještačenja kako bi se pomoću jedinstvene procjene inva­liditeta ograničio priljev umirovljenika koji primaju invalidsku mirovinu i smanjile prijevare. Zajedno s povećanim brojem in­spekcija, time se rješava stvarna potreba, ali učinak na rashode ovisit će o načinu primjene mjera i razini njihove provedbe. Isti­na, 2011. čak 27 posto svih mirovina su činile invalidske mirovi­ne, što i uz okolnost nedavnog rata, čini previsoku brojku. Sada su smanjene na 20 posto udjela, no još uvijek pri europskom vrhu, a i to smanjenje je samo statističko, jer je broj korisnika invalidske mirovine smanjen samo matematički, na temelju prevođenja invalidskih mirovina u starosne po navršetku dobi za starosnu mirovinu, bez predračuna, što ne proizvodi nikakav fiskalni učinak.

Mirovine su neadekvatne – kaže Europa

Prema „Izvješću o adekvatnosti mirovina za 2015 godinu” Europske komisije, u Hrvatskoj je u 2013. godini 31,9 % korisni­ka starosne i obiteljske mirovine u dobnoj skupini 65+ (od toga 26,8% muškarci, 35,3% žene) bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a istodobno je 16,9 % osoba iz iste dob­ne skupine bilo izloženo ozbiljnom materijalnom siromaštvu.

Također je procijenjeno da je zamjenska neto stopa mirovi­ne u 2013. godini za 40 godina mirovinskog staža i navršenih 65 godine života, kao zamjena za posljednju plaću prije odla­ska u mirovinu, utvrđena u visini od 55,5% (muškarci) i 59,7% (žene), dok je procjena da će taj odnos pasti na 40,2% u 2053. godini ako se ne poduzmu mjere poput reforme mirovinskog sustava.

Nadalje, relativna vrijednost hrvatske mirovine (tj. njezin udio u prosječnoj neto plaći), pala je u 2015. godini na 38,22 posto (što je najniža vrijednost od svih zemalja nastalih na po­dručju bivše države).

Adekvatnost mirovina će se morati podići, jer Hrvatska mora zaustaviti siromašenje umirovljenika. Preporuka je to i Europske komisije.

Međutim, nije čula, pa je poreznom reformom progre­sivno podigla mirovine više od 6.200 kuna. Imali su novaca za dodavanje bogatima (najvišim mirovinama čak i više od 3.000 kuna porasta mjesečno!), ali prave se gluhi na prijedlo­ge umirovljeničkih udruga za hitno uvođenje minimalne mi­rovine, novog modela usklađivanja kojim bi se očuvala realna vrijednost čak i ovako niskih mirovina, novi model obiteljske mirovine… sve ono što bi moglo zaustaviti galop siromaštva starijih osoba.

Održivost mirovinskog sustava upitna?

Radi ocjene održivosti mirovinskog sustava obično se prvo sagledava odnos između osiguranika i umirovljenika, a koji je u Hrvatskoj trenutno 1:1,16, pa je svakome jasno da je taj od­nos moguće poboljšati jedino povećanjem broja osiguranika, odnosno novim zapošljavanjem, te donekle i mjerama u miro­vinskom sustavu.

Hrvatski je problem vrlo niska stopa zaposlenosti, a ne, kao što se obično reklamira u javnosti – previše umirovljenika. Dje­lomično je istinita i tvrdnja kako država mora dodavati mirovin­skom fondu čak po 17 milijardi kuna godišnje, te da u protiv­nom mirovine ne bi mogle biti isplaćene.

Svjetski ugledni stručnjaci (nobelovac Stiglitz, Barr), te isku­stvo zemalja koje su poput Hrvatske, po nalogu Svjetske ban­ke, uvele trostupanjski model mirovinskog sustava, s drugim stupom kapitalizirane individualne štednje, trebali su nam biti dovoljnim upozorenjem kako je riječ o modelu koji je rizičan, preskup, opasan po državne financije te dijelom i uzrokom pre­komjernog deficita.

Naime, kad bi se drugi stup utvrdio odnosno reformirao kao dobrovoljan, što su učinile Poljska, Slovačka, Češka, Slovenija (a potpuno ga je ukinula Mađarska), a prvi javni stup ostao na 20 posto doprinosa, Hrvatska bi odmah izašla iz zone preko­mjernog deficita. Ovako se čak četvrtina mirovinskih doprinosa preusmjerava u mirovinske fondove pri četiri inozemne banke, a tih 5 milijardi kuna godišnje banke ponovo posuđuju državi, koja im za to plaća visoke kamate. Tako, eksperiment s drugim stupom, od kojeg profitiraju samo banke, Hrvatsku košta go­dišnje oko 1,7 posto BDP-a!

Kako će se, naposljetku, prikupiti više u mirovinski fond, kad se čak 95 posto novozaposlenih zapošljava samo na određeno ili posredstvom agencija? Prekarni radnici su obično prijavlje­ni na minimalne plaće, pa je evazija plaćanja punih doprinosa u sivoj zoni. No, ova Vlada stimulira svojim mjerama atipične oblike rada, pa time zapravo slabi i javni mirovinski stup.

Povlaštene mirovine na teret države

Nadalje, da je Milanovićeva vlada provela razdvajanje mi­rovina na posebne i opće na individualnoj razini, teško da bi ih sada Plenkovićeva vlada ovako olako vratila u „mišung”.

Naime, ako država odluči nekoga darivati, dati mu posebne pogodnosti ili povlaštene uvjete za umirovljenje ili pogodova- nu mirovinu, onda treba u proračunu osigurati sredstva za pla­ćanje takvih povlastica, a ne prebaciti ih na teret mirovinskog fonda i leđa siromašnih umirovljenika s medijanom mirovine od 2.040 kuna.

Europska komisija uporno je davala preporuke za reformu cijelog posebnog odnosno povlaštenog mirovinskog sustava, koji predviđa čak 17 grupa korisnika mirovina prema posebnim propisima, a ukupno ih je 178.519 osoba ili 14,5 posto.    Njiho­ve mirovine su više od prosječnih općih mirovina, te variraju od 15.700 sudionika NOR-a s prosječno 2.660 kn, preko 72.000 braniteljskih od prosječno 5.076 kn, do 800 mirovina zastupni­ka, vladinih dužnosnika i akademika s prosječno 8.500 kn.

No, uporno upozoravanje Hrvatske na velikodušnost s mi­rovinama po posebnim propisima, poslušana je tek na način da su one više od 5.000 kn rezane za 10%, a njihova je indeksaci- ja povezana s rastom BDP-a. Komisija je zaključila stoga kako, „unatoč pokušajima da se smanje rashodi i poveća transpa- rentnost, tempo i opseg konvergencije mirovina po posebnim propisima s općim pravilima sporo napreduju, a opći je napre­dak i dalje ograničen.” Što će Komisija reći sada kad je ta ušteda od oko 300 milijuna kuna godišnje ukinuta odlukom Plenko- vićeve Vlade, pa će se bogatim povlaštenim umirovljenicima „vraćati oduzeto”, a još i dodati bolji (opći) model usklađivanja?

Očito ova nova vlada čuje samo na jedno uho. I to samo ono što joj se sviđa.

Treba li zabraniti prijevremene mirovine?

Komisija je preporučila još u 2015. godini „destimulirati prijevremeno umirovljenje povećanjem umanjenja za prijevre­mene mirovine, te poboljšati primjerenost i učinkovitost mi­rovinskih rashoda postrožavanjem definicije teških i opasnih zanimanja” Komisija kaže kako je hrvatski mirovinski sustav opterećen velikim brojem prijevremenih umirovljenika, pre­tjerano povoljnim sustavom prijevremenog umirovljenja za određena zanimanja te nizom mirovinskih programa prema posebnim propisima.

Tvrde kako je rano napuštanje tržišta rada olakšano zbog relativno niskog umanjenja za prijevremenu mirovinu, koje za određena zanimanja niti ne postoji. Razlika između najniže dobi za prijevremeno umirovljenje i propisane dobi za umirov­ljenje relativno je visoka u odnosu na prosjek EU-a, koji iznosi nešto manje od tri godine. Osim toga sustav je vrlo fragmenti- ran, čime se opterećuje isplata mirovina prema općim propisi­ma. Zbog toga je omjer mirovine i plaće unutar mirovinskog sustava niži nego u većini država članica unatoč usporedivim rashodima.”

Osnovana radna skupina za reviziju opasnih i za zdravlje štetnih poslova i zakonodavstva koje osobama koje obav­ljaju takve poslove omogućuje raniji odlazak u mirovinu te slijede prijedlozi za izmjenu postojećih propisa, djelomično u sklopu mirovinskog sustava a djelomično u sklopu radnog zakonodavstva, kako bi se modernizacijom vrsta takvih poslova produžio radni vijek izvršitelja. Dakako da je to potrebno.

No, teško da je potrebno povećavati dob za prijevremeno umirovljenje, jer s obzirom na vrlo nisku stopu zaposlenosti sta­rijih osoba u zemlji, među najnižima u Europi, te zbog činjenice da većina zaposlenih ne odlazi u mirovinu dobrovoljno, već ih na to upućuju poslodavci ili im firme idu u stečaj, prethodno treba dobro analizirati koje bi posljedice uslijedile. Ako će se samo administrativno preseliti s posla na burzu, od toga baš nikakve koristi.

Komisija pak to čita drukčije: prijevremeno je umirovljenje razlog niske aktivnosti na tržištu rada, jer da ostanu raditi dulje, onda bi stopa aktivnosti porasla. Hajde, pročitajte ovo još jed­nom. Apsolutna pomiješanost uzroka i posljedica!

POGLED U KRISTALNU KUGLU Što će predložiti Vlada?

     Stručnjaci Sindikata umirovljenika Hrvatske po­gledali su u staklenu kuglu. Komisija je preporu­čila, a Vlada će odlučiti da uvede sljedeće mjere:

1.ubrzanje prijelaznog razdoblja za izjednačavanje uvjeta starosne dobi za žene sa starosnom dobi za muš­karce – mogućnosti za prijelazno razdoblje za žene, ali npr. za one koje imaju navršenih 60 godina ili više ubrzanje bi trebalo povećati s 3 na 4 mjeseca godišnje, a prijelazno raz­doblje za generacije mlađe od 60 godina života ubrzavati za po 6 mjeseci godišnje,

2.ubrzanje prijelaznog razdoblja za povećanje dobi za muškarce i žene na 67 godina u prijelaznom razdoblju (po 3 mjeseca godišnje ali s ranijim početkom prijelaznog razdoblja), pa bi tako već od 203l. radili do 67. godine ži­vota.

3.smanjivanje mogućnosti odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu:

–              uvođenjem jedinstvene stope umanjenja za prijevre­mene starosne mirovine i istodobno jedinstvene stope povećanja za odgođene mirovine i ukidanje svih vrsta sta­rosne mirovine koju je moguće ostvariti bez umanjenja; neovisno o godinama radnog staža, umanjenje bi iznosilo 0,30% (?) za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu prije propisane dobi za starosno umirovljenje.

–              skraćivanjem razdoblja prijevremenog odlaska u sta­rosnu mirovinu s 5 na 3 godine u prijelaznom razdoblju, a također skraćivanje razdoblja odgađanja odlaska u punu starosnu mirovinu s 5 na 3 godine, pa bi tako sa svim tim ubrzanjima u prijevremenu 2031. godine mogao osigura- nik/ca s 35 godina staža i 64 godine života. Jasno je da će se predložiti i ukidanje mirovine za dugogodišnjeg osigurani- ka (41 godina staža i 60 godina života), kao i umirovljenje za slučaj stečaja. Ukida se također prijevremena invalidska mirovina, a i tjelesno oštećenje bi moglo biti maknuto iz ZOMO. Promjena očekuje i obiteljske mirovine, jer bi je udova ili udovac mogli dobiti tek iza 55. godine života.

4.reforma posebnog sustava koji uređuje uvjete za odlazak u mirovinu osoba koje obavljaju poslove na koji­ma se staž računa s povećanim trajanjem (teški, za zdravlje štetni i opasni poslovi).

5.manja reforma nekih posebnih kategorija osi- guranika (vojska, policija, balerine, i sl.); svih posebnih ka­tegorija osim branitelja, koji ne bi niti trebali biti na listi s drugim posebnim skupinama.