Odavno pamtim jedan od brojnih stereotipa o starijim ljudima, a taj je da ne mogu dobro i kvalitetno spavati, da se noću često bude i da potom teško ponovno utonu u san, da kratko spavaju (prosječno 4 do 5 sati), da „jedva čekaju da svane” i da se bude umorni i mrzovoljni. No, to je doista samo jedan od stereotipa, jer prema nekim statistikama, tek 30 posto ljudi doista pati od nesanice i oni zatraže savjet liječnika. Nesanica (lat. insomnia) je češća pojava kod žena, a učestalost se povećava s godinama, no ne možemo je smatrati samo poremećajem (ili bolešću) sna starijih osoba. Individualne razlike su velike – od laganih nesanica do spavanja samo po dva, tri sata tijekom noći.
U posljednje vrijeme u Psihološko savjetovalište SUH-a Zagreb došlo je desetak osoba koje su, pored ostalih problema, navodile i probleme spavanja. Istovremeno, poznajem mnogo starijih osoba koje noću gledaju televiziju jer su same zaključile da ne mogu spavati, ili pišu i traže neke podatke po internetu, jer još uvijek rade nešto korisno ili još žele mnogo toga naučiti. Isto tako kažu da ne mogu noću spavati, ali da zato to nadoknade tijekom dana. Oni su zapravo zamijenili „dan za noć”, odnosno tijekom 24 sata odspavaju 5 do 6 sati, što je dovoljno za našu dob. No, sjetimo se ponekad naše „zločeste” djece (a sada unučadi) koja su isto tako znala zamijeniti „dan za noć”, spavala su po danu, a noću nas budila.
Dakle, ne smijemo zaboraviti da je za našu dob dovoljno 5 do 6 sati kvalitetnog sna. Stoga, ako ste noću spavali samo 4 sata, a onda ste poslije ručka „prilegli” i odspavali još dva sata, ispunili ste „normu” za taj dan. Ne zaboravite zbrajati sva spavanja tijekom dana! Ipak, spavanje noću, u „komadu” 6 ili više sati najbolje je i liječnici ga preporučuju, ali za to treba biti poprilično „discipliniran” i odoljeti gledanju televizije do kasno u noć.
Nije spavala zbog ovrhe
Pravi uzroci ozbiljne nesanice su zapravo različiti. Najbanalnije su ranije opisane loše navike, ali vrlo često su to kronične, teške bolesti, buka televizora iz susjedne sobe, zabava kod susjeda ili neka buka izvana. Najteži uzroci su svakodnevna izloženost stresu i previše užurban ritam života. Isto tako moramo odrediti i stupanj poremećaja koji varira od nemogućnosti da zaspimo, kratkog i nekvalitetnog sna s noćnim buđenjima, do napetosti i tjeskobe koje vode neispavanosti, iscrpljenosti i depresiji.
Dvije osobe koje su imale najteže poremećaje sna, koje su bile depresivne i tražile pomoć, bile su „ovršene”. Jedna umirovljenica mi se požalila kako ima malu mirovinu i dug banci od 84.000 eura za kupnju stana. Ona i suprug uzeli su kredit u iznosu od 90.000 eura prije osam godina. Ona je u međuvremenu umirovljena zbog bolesti, a suprug je iznenada umro. Preselila se k majci, a stan iznajmila kako bi mogla živjeti s malom mirovinom od koje joj sada uzimaju 1.000 kuna. Ima nezaposlenu kćerku i osmogodišnju unuku, a zet radi i ima skromnu plaću, tako da joj ne mogu pomoći. Teško se razboljela (upravo je završila kemoterapiju!) zbog stresova koje je proživjela, a uzroke nikako ne može riješiti.
Nakon tri godine otišla je u banku da vidi stanje kredita. I opet novi stres! Za osam godina otplate kredita i 10.000 eura pologa, sada joj ostaje još „samo” 84.000 eura kredita, od ugovorenih 90.000. To ona sama ne može otplatiti, a stan ne može prodati. Ali to nije sve, ima ona još nekih dugova i doista je nemoguće predvidjeti kraj priče. Ipak, živi kvalitetan život, iako uz pomoć lijekova i veliku životnu volju i želju da uspije. Vrijedna i marljiva, izrađuje prekrasne ručne radove i poneki proda. Organizira grupu za izradu i prodaju, a novac ide za donaciju jednoj udruzi koja okuplja žene oboljele od karcinoma dojke.
Druga umirovljenica je zajedno s mužem imala stan, a nakon njegove smrti dio stana je naslijedio mužev vanbračni sin, koji sada traži da mu ona isplati njegov dio prema pravomoćnoj presudi. Sada mora prodati taj stan te za sebe, kćerku i unuka kupiti neki manji.
No hoće li za to biti dovoljno novaca? Očajna je. Naravno da nitko u sličnoj situaciji ne bi imao kvalitetan san.
Mali rituali za bolji san
Ostale žene su uglavnom opterećene obiteljskim problemima: nezaposlenost mlađih članova obitelji, kojima su prisiljeni davati veći dio svoje mirovine, poremećeni međusobni odnosi unutar obitelji, od svakodnevnih svađa, do vrijeđanja, pa čak nekoliko puta do manjeg fizičkog napada, omalovažavanja i psihičkog zlostavljanja. Nedostatak sna utječe na cjelokupno dnevno funkcioniranje osobe, smanjuje koncentraciju što dovodi do usporene aktivnosti, slabije kvalitete učinjenog, i znači slabiju kvalitetu života.
Nesanicu možemo klasificirati kao kratkoročnu, povremenu i kroničnu.
Kratkoročna je rezultat, primjerice, djelovanja buke, vremenskih prilika, kao i nuspojava nekih lijekova, a traje od jedne noći do nekoliko tjedana.
Povremena se javlja po dva, do tri dana ali ukoliko se nesanica javlja najmanje tri puta tjedno te traje mjesec dana i dulje, onda govorimo o kroničnoj nesanici. Svakako je potrebno osvijestiti njen uzrok i nastojati spriječiti ponavljanje. U nekim slučajevima, kroničnu nesanicu treba liječiti lijekovima ili psihoterapijom.
Potrebno je svakako mišljenje liječnika. Kod lakših oblika svakako možemo definirati odlazak na spavanje u isto vrijeme, večerati lakši obrok, ne konzumirati kavu, alkohol i nikotin i druge sadržaje koji razbuđuju, kratko spavanje eventualno poslije ručka, prije spavanja popiti biljni čaj, prozračiti prostoriju i provesti i druge, male „rituale” koji pomažu samo pojedincu koji ih koristi. Ponekad pomaže samo nekoliko lijepih stihova za „uspavanku”, opuštajući sadržaj neke emisije ili samo jedno prijateljsko „laku noć” i pusa unučice. Svatko od nas naći će najbolji način za dobar san, ako bude to mogao. Ako ne, onda su tu „pomagači” koje nam propiše liječnik. Laku noć!