Sindikat umirovljenika Hrvatske već četiri godine vodi kampanju protiv sve raširenije industrije lešinarstva u kojoj, uz članove obitelji i susjede, najčešće prste imaju i neki javni bilježnici, odvjetnici, liječnici i pojedini centri za socijalnu skrb, udomitelji, privatni domovi umirovljenika. Tako je materijalno zlostavljanje često prikriveno legalnim formama poput oporuka, ugovora o darivanju, a sve češće i ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.
Nekretnine u Hrvatskoj su najvećim dijelom u vlasništvu starijih osoba, koje su ih stekle većinom otkupom svojih stanova u društvenom vlasništvu ili kreditima svojih poduzeća, pa te nekretnine zapravo predstavljaju njihovu svojevrsnu štednju za starost. Prevareni, poniženi, a nerijetko i psihički i fizički zlostavljani, takvi starci i starice svoje posljednje godine proživljavaju u potpunom siromaštvu, a dio njih i kao beskućnici. Slučajevi nerijetko završavaju i na sudu, no zbog dugotrajnosti postupaka, oštećeni u pravilu umru prije nego dočekaju pravdu. A hrvatski sudovi imaju vrlo neobičan pristup presuđivanju u takvim sporovima, češće na strani uzdržavatelja nego uzdržavanoga, pa čak kad i uzdržavanja faktički nije bilo. Bilježnici su pak vrlo tolerantni, pa prihvaćaju otisak palca od pismenih ljudi, a smatraju ih poslovno sposobnima i svjesnima čak i kad su nepobitno na samrtnoj postelji.
Kroz Pravno savjetovalište SUH-a, koje godišnje kontaktira oko 2.500 potrebitih, zatrpani smo potresnim pričama prevarenih starih ljudi, koji nam se svakodnevno javljaju iz svih krajeva Hrvatske. Neki čak posljednje kune potroše na kartu do Zagreba te dođu k nama u Sindikat umirovljenika u nadi da ćemo im pomoći, no najčešče možemo samo zajedno plakati.
Siromašni starci i starice s prosječnom mirovinom od 2.245,88 kuna u pravilu plate režije i telefonske račune, a onda gladuju, jer oko 57 posto ih ima mirovine manje od dvije tisuće kuna. Kupe voće i povrće po tržnicama prije zatvaranja ili čak kopaju po kontejnerima, bilo da prikupljaju boce za otkup, bilo radi hrane.
Počeci legalizacije zla
Spirala zla pokrenuta je 2006. kada je legaliziran institut dosmrtnog uzdržavanja, koji do tada nije bio dio niti jednog hrvatskog važećeg propisa te je jedan od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. SUH je još 2012. godine Ministarstvu pravosuđa uputio inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i detaljniju regulaciju doživotnog uzdržavanja, no tadašnji ministar Orsat Miljanić taj je prijedlog za zakonske izmjene – odbacio. Njegovo je stajalište formalno pravno ispravno – ako su starci i starice potpisali da prodaju kuću za kunu, a nije im oduzeta poslovna sposobnost, onda je to OK. Je li doista OK? Zar nije država intervenirala kod zelenaških kredita, nije li spašavala one s kreditima u švicarskim francima od pohlepnih banaka?
Moramo znati da čim osoba potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, nekretnina istog časa više nije u njenom vlasništvu, a davatelj uzdržavanja odmah stječe pravo uknjižbe prava vlasništva koje pak po ugovoru o doživotnom uzdržavanju stječe tek nakon smrti uzdržavane osobe. Poznajući psihologiju starih ljudi, profesionalni uzdržavatelji najčešće na potpisivanje ugovora dolaze u društvu liječnika, medicinske sestre, bilježnika te se svi oni skupe oko jadne stare osobe, koja najčešće ni ne čuje dobro što joj govore. Riječ je o čistoj manipulaciji zbog koje stari ljudi sve češće završavaju kao socijalni slučajevi pa čak i bez krova nad glavom.
Stoga je SUH-ovu inicijativu podržala i pučka pravobraniteljica Lora Vidović te su spomenuti problemi sastavni dio izvješća koje pučka pravobraniteljica podnosi Hrvatskome saboru gotovo svake, pa i ove godine. No, svi dosadašnji pokušaji da se prijevarama starih i nemoćnih konačno stane na kraj, za sada su uzaludni. Do sada su izdali niz preporuka u našim godišnjim izvješćima, ali su se vlade oglušile.
Sindikat umirovljenika je cijeli mandat ove zadnje privremene i opozvane, a sada tehničke, vlade držao pripremljenu novu inicijativu za izmjene Zakona o obveznim odnosima, no nismo je realno imali kome uputiti. Sada čekamo nove izbore, novu vladu i krećemo s novom inicijativom.
Na prvom mjestu SUH traži da se ozbiljnije poradi na kvalitetnijem i temeljitijem informiranju starijih osoba, uključujući i upoznavanje s rizicima sklapanja takvih ugovora. Takve kampanje, u okviru kojih je tiskao letke, producirao i snimio film te održao radionice diljem Hrvatske, Sindikat umirovljenika je vodio godinama. No, to mora biti obveza države i njezinih ministarstava, kako pravosuđa, tako i socijalne politike, unutarnjih poslova i drugih. Da bi se moglo poduzimati mjere, potrebne su evidencije, statistike, a svega toga nema. Nitko o tome ne vodi nikakve baze podataka.
STOP dosmrtnom uzdržavanju!
Drugo, institut dosmrtnog uzdržavanja treba ukinuti. Naime, pošto se razlikuje od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju samo po trenutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite osobe, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, nema nikakvog opravdanog razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira osoba davatelja uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. A kad se uzme u obzir da najveći broj zlouporaba instituta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dos- mrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja
da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo sa obvezom uzdržavanja.
Nadalje, SUH predlaže da se u članku 580 Zakona o obveznim odnosima, koji se odnosi na ugovore o doživotnom uzdržavanju, dodaju novi stavci:
– Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ovlaštena osoba je dužna utvrditi da li ugovoru, kao njegov sastavni dio, prileži suglasnost za sklapanje ugovora od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvodi nikakve pravne učinke.
– Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati dva ili više važećih ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je dužan prilikom sklapanja ugovora dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uzdržavanju jedini važeći sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju.
– Evidencija sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju vodi se u registru kojeg vode Centri za socijalnu skrb na čujem području živi primatelj uzdržavanja. Registar sadrži podatak o strankama iz ugovora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.
– Ugovori o doživotnom uzdržavanju kojeg sklapaju pružatelj socijalnih usluga (Centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i članovi njihovih obitelji) ništavni su, te ne proizvode nikakve pravne učinke.
– Prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kazneno djelo protiv imovine, ne starijih od 30 dana.
– Sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju smatraju se hitnima, a sudovi su dužni donijeti presudu u roku od 6 mjeseci računajući od dana podnošenja tužbe za raskid ugovora.
Gdje je registar ugovora?
Zbog brojnih zloporaba ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja nameće se zaključak o nužnosti intervencije države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju centar za socijalnu skrb sačinio anamnezu jedne i druge strane, te ocjenjujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao suglasnost za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Zabrana postojanja dva ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da dio davatelja uzdržavanja ima više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zanimanje, a na štetu kvalitete uzdržavanja primatelja uzdržavanja.
Registar sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju je prijeka potreba jer će sadržavati podatke o broju sklopljenih ugovora po davatelju uzdržavanja, datume sklapanja ugovora te imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju. Uvođenjem registra moći će se preventivno djelovati prema onim davateljima uzdržavanja koji su praktično profesionilizirali i učinili lukrativnom djelatnost uzdržavanja starijih i nemoćnih osoba.
S ciljem sprječavanja mogućih zlouporaba vazanih na utjecaj davatelja socijalnih usluga, njihovih zaposlenika ili članova njihovih obitelji na osobu koja usluge koristi, potrebno je onemogućiti davatelja usluge da utječe i ishodi sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Osoba koja želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju u statusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, što znači da ne smije biti kažnjavana za određena kaznena djela (protiv života i tijela te imovine) što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.
Sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju trebaju, zbog svoje prirode – životna dob primatelja uzdržavanja, imati prednost pri rješavanju sporova. Ovo iz razloga što se nerijetko dešava da primatelj uzdržavanja umre prije skončanja postupka.
Uskoro ovi prijedlozi idu na adresu novom ministra pravosuđa, ma tko bio ili bila.
(Jasna A. Petrović)