Osobni bankrot nije “čarobni štapić” več mukotrpan petogodišnji postupak kada netko treći određuje pravila svakodnevnog života
Hrvatska je prepuna dužnika kojima je, više nego bilo što drugo, potreban novi početak, a jedan od načina na koji do njega mogu doći jest proglašenje osobnog bankrota. Prilika za novi start dobro zvuči, no u tom slučaju država postaje novi gospodar…
Početkom ove godine na snagu je stupio Zakon o stečaju potrošača, poznat i kao „zakon o osobnom bankrotu“. Potrošački stečaj ili osobni bankrot zamišljen je kao krajnja mjera kojoj prethodi nekoliko koraka, može ga pokrenuti samo potrošač, a namijenjen je fizičkoj osobi koja nije u mogućnosti ispuniti svoje dospjele novčane obveze. Smatra se da je taj uvjet ispunjen ako najmanje 90 dana uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000 kuna.
Međutim, od više od 330.00 blokiranih građana, do sada se prijavilo za osobni bankrot tek oko 540 osoba, a potencijalnih kandidata ima do 200 tisuća. Većina neće odlučiti ići na takvo rješenje, jer, kao i sama Udruga Blokirani, drže da je riječ o lošem zakonu koji ponižava osiromašene dužnike
Računi gospođi Sonji iz Zagreba neumoljivo stižu dok njezin dug rapidno raste. Trenutno je dosegnuo 300 tisuća kuna – prije 19 godina propala joj je trgovina, ostala je bez posla, a mirovina joj je sada mala. “Drugo ništa nemam, a dugova imam dok god sam živa”, kaže i naglašava kako institut osobnog bankrota vidi kao dobru priliku. “Ne želim da moja djeca ispaštaju poslije moje smrti, da oni to poslije moraju nadoknađivati”, kaže Sonja.
Cilj je poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima. Poštenje potrošača utvrđuje sud, uzimajući u obzir njegovo ponašanje prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, tijekom sudskoga postupka i razdoblja provjere ponašanja.
Prvi korak – izvansudski postupak
Potrošač podnosi zahtjev za provedbom izvansudskog postupka pred nadležnim tijelom, savjetovalištem (jedinica FINE ili druge fizičke i pravne osobe koja je dobila dozvolu za obavljanje poslova savjetovališta). Posrednik u savjetovalištu je dužan posvetiti osobitu pažnju zaštiti potrošača kao slabije strane da se osigura poštivanje njegovog osobnog obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Tijek postupka je sljedeći. Potrošač podnosi zahtjev, dostavlja popis imovine i obveza te uplaćuje predujam za troškove postupka u iznosu od 300 kuna. Ako nije u mogućnosti podmiriti troškove postupka, podnosi zahtjev za njihovo oslobođenje nadležnom uredu prema odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
Uz stručnu pomoć posrednika sastavlja i podnosi plan ispunjenja obveza. Savjetovalište objavljuje poziv za sudjelovanje kojim se pozivaju vjerovnici na sastanak s potrošačem. Ako vjerovnici prihvate plan ispunjenja obveza, sklapa se izvansudski sporazum, koji ima učinak izvansudske nagodbe i predstavlja ovršnu ispravu samo prema vjerovnicima koji su ga sklopili. Ako vjerovnici ne prihvate plan ispunjenja obveza, savjetovalište izdaje potvrdu da izvansudski postupak nije uspio.
Drugi korak – sudski postupak
Kao sljedeći korak, potrošač podnosi prijedlog za otvaranje postupka stečaja u roku od 3 mjeseca od dana izdavanja potvrde savjetovališta, nadležnom tijelu, općinskom sudu prema prebivalištu potrošača.
Potrošač zatim podnosi prijedlog, dostavlja popis imovine i obveza, plan ispunjenja obveza, potvrdu savjetovališta da izvansudski postupak nije uspio i uplaćuje predujam za troškove postupka u iznosu od 1.000 kuna. Ako potrošač nije u mogućnosti podmiriti troškove postupka, podnosi zahtjev za njihovo oslobođenje nadležnom uredu prema odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Sud objavljuje poziv za pripremno ročište, koje se održava radi razmatranja plana ispunjenja obveza. Ako plan ispunjenja obveza bude prihvaćen, postupak se obustavlja, a plan ima učinak sudske nagodbe prema svim vjerovnicima. Ako pak plan ispunjenja obveza ne bude prihvaćen, a potrošač ima imovinu, otvara se postupak stečaja, imenuje povjerenik, zakazuje ispitno i izvještajno ročište, unovčuje se stečajna masa i nakon unovčenja određuje razdoblje provjere ponašanja.
No, osobni bankrot nije “čarobni štapić” već mukotrpan petogodišnji postupak kada netko treći određuje pravila svakodnevnog života. Oni koji se odluče na takav radikalni potez dobit će “osobnog stečajnog upravitelja”, kojem će morati predati ključeve stana, automobila, pa i mobitela, za što će im država dati onoliko novca koliko im je potrebno da prežive mjesec. O kojem iznosu se radi, određuje sud.
Promijeniti Ovršni zakon!
Povjerenik će odrediti primjerene životne troškove ako dužnik ima stan, jer ne smije doći u situaciju da ne plaća troškove stana, ne smije ući u ovrhu, živjet će najskromnije, mora plaćati sve komunalije i troškove i ne smije doći pod ovrhu. Hoće li imati prava na internet određuje sud, koji određuje i što se smatra luksuzom. Onaj tko je u stečaju ne može imati skupi mobitel iPhone, ali jeftini, obični može imati. Ako dužnik ima obitelj, gledaju se prihodi domaćinstva i ovisno o tim prihodima, prema ovršnom zakonu se određuje da se može ovršiti trećina tih prihoda. Dužniku ostaje dvije trećine prihoda.
Stečaj ne može trajati dulje od pet godina. U tom se razdoblju dugovi potrošača pokušavaju namiriti prodajom njegove imovine, a nakon pet godina preostali dug mu se briše. Dakle, ako potrošač ima jedini stan isti se neće prodati odmah već će se čekati 5 godina i onda prodati ako se isti ne uspije otplatiti.
“Dužnika, najčešće nezaposlenog građanina ili umirovljenika se nastavlja na najgori mogući način ponižavati. U ovom zakonu je dobro samo to što stečajni postupak može pokrenuti samo dužnik, a ne i vjerovnik. Puno je nepoznanica. Hrvatska nema institut savjetovališta, nema posrednike, ne zna se koliki je minimalan iznos koji će dužniku biti ostavljen za život”, govori glavni tajnik udruge Blokirani Mario Strinavić. Pravo rješenje vidi u izmjeni ovršnog zakona.
Kao zaključak se nameće da je osobni bankrot rješenje za one koji ništa nemaju ili ne mogu otplaćivati stambeni kredit, jer pet godina koliko traje taj postupak, sigurno ostaju u tom stanu. I to bi bilo sve. Moramo imati na umu kako nitko ne ide u bankrot zato što je lud, već zato što nema novaca. (Mirjana Pavačić-Penđer)
