Predsjednica SUH-a Jasna Petrović i glavni tajnik SUH-a Igor Knežević zaputili su se 4. veljače 2022. godine u posjet trima obiteljima u Glini i Majskim Poljanama za koje je SUH nakon katastrofalnog potresa osigurao sredstva za financiranje izgradnje privremenog doma – jednog kontejnera i dvije montažne kućice. Unatoč skromnim financijskim mogućnostima SUH je odmah nakon potresa pokrenuo humanitarnu akciju putem Europske federacije umirovljenika i starijih osoba (FERPA) te je pribavljen ukupan iznos od 113.000 kuna, većinom od talijanskih umirovljeničkih udruga, koji je u cijelosti uplaćen za izgradnju spomenutih objekata.
Po dolasku u Glinu SUH-ce su dočekala dva volontera, Nikola Janus i Milan Martinović, ljudi od povjerenja Branke Bakšić Mitić, dogradonačelnice Gline, koja je postala poznata široj javnosti po svom humanitarnom radu još prije potresa, zbog čega je i dobila nagradu Ponos Hrvatske. U uvodnom ćaskanju Nikola i Milan su istaknuli kako su se Glinom i okolicom prošetali mnogi političari, pa tako i predsjednik i premijer, koji su obećavali brzu obnovu, ali da država do tog trenutka nije obnovila niti jednu jedinu kuću. Na sreću, brojne organizacije i pojedinci, pa tako i SUH, pomogle su smjestiti dio nastradalog stanovništva.
Birokratski apsurd
Prvi kojima je SUH pomogao odmah nakon prvih uplata stranih sindikalnih udruga bila je šesteročlana obitelj Bjelajac iz Majskih Poljana, sela gdje je u potresu smrtno stradalo pet osoba. Stevo (73), Mira (75), sin Borislav (51) sa suprugom Draganom (40), i djeca Zoran (20) i Tamara (17) nakon potresa su živjeli u samo jednom kontejneru, bez sanitarnog čvora, pa je SUH od donacije SPI CGIL Italije uplatio 40.000 kuna za cijeli novi sanitarni kontejner koji ima kupaonicu i funkcionalni toalet. Majske Poljane nemaju vodovod i kanalizaciju, tako da vodu crpe iz bunara, te imaju septičku jamu. U potresu su im stradali kuća, štala, ali i četiri krave i svinja koja je nosila prasiće, a preostalu stoku su prodali u bescjenje.
S obzirom da još nisu dočekali pomoć države u obnovi kuće i štale, jer su živjeli od uzgoja domaćih životinja, sami su raščistili potresom razrušenu kuću i štalu. No, uslijedio je apsurd, građevinska tvrtka Ingra obećala im je donirati materijal za izgradnju nove štale, no to je na čekanju, jer lokalni birokrati sad traže izradu geodetskog elaborata za rušenje i raščišćavanje štale, koja je već prije godinu dana srušena u potresu i sami su je već raščistili, te sada moraju „sređivati i plaćati papire”.
Pamučna prediona u Glini bila je glavni poslodavac većini obitelji ovog kraja, pa tako i obitelji Bjelajac. Stevo skupio 22 godine staža te ima 1.900 kuna mirovine, a supruga Mira 30 godina staža i ima 2.100 kuna mirovine. Sin Borislav i unuk Zoran su zaposleni, te su zajedno uspjeli uštedjeti da izgrade malu pomoćnu kućicu od niti 30 kvadrata koja im služi samo kao blagovaonica. Spavaju i dalje u dva spojena kontejnera, u neprimjerenim uvjetima.
Zanimljiva je priča o Pamučnoj predioni, govori nam Nikola Janus. Naime, poslije rata upravo je Branka Bakšić Mitić uspjela dovesti Benetton na pregovore o preuzimanju tvornice, no pregovori su propali, kaže Nikola, dodajući da je tadašnja garnitura na vlasti tražila dio kolača za sebe. Strojevi su prodani, a ogromni prostori iznajmljeni jednog drugoj tvrtki.
Cvijeće za veliki osmijeh
U Majskim Poljanama smo posjetili i supružnike Grubić, Milorada (69) i Stanu (63) kojima su u potresu nastradale dvije kuće i štala. Za njih je izgrađena drvena montažna kućica od 35 kvadrata, a SUH je sufinancirao njezinu izgradnju sa 50 posto, odnosno sa 43.000 kuna. Ekipa SUH-a svakoj obitelji donijela je prigodne poklone, te buket cvijeća. To je razgalio Stanu, koja nam je sva ozarena kazala „kako joj desetljećima nitko u goste nije donio cvijeće”, što nam je spomenula još par puta tijekom razgovora, kao i na rastanku.
„Stvarno smo sretni što smo dobili ovu kuću, i općenito životom. Kuhinju nam je donirala hrvatska tvrtka Prima. Invalid sam, imam implantate u kukovima, pa vjerujem da je i to možda ubrzalo stvar da nam se pomogne”. I Stana i Milorad također su radili u Pamučnoj predioni, no zbog rata i poslijeratne nezaposlenosti nisu skupili puno staža, zbog čega Stana ima 1.600 kuna mirovine, a Milorad 1.300 kuna. Stana nam je kazala kako su i prije i sad živjeli sretno, s tim da su prije imali više krava i svinja i radili poljoprivredu. Na to se ubacio simpatični Milorad: „Ma, ja vam nikad nisam volio poljoprivredu, ali sam je morao raditi. Bio sam dobar nogometaš, pa bi nakon posla išao igrati nogomet u Glinu”, sa smiješkom koji mu nije silazio s lica nam je objasnio.
Stari, ali žilavi
Treća obitelj kojoj je SUH pomogao je bračni par Mitić. Milan (88 godina) i godinu dana mlađa supruga Milica, pokazali su nam svu žilavost ljudi ovog kraja. Nakon potresa su bili smješteni u kontejner pored svoje kuće, a nedavno su dobili montažnu kućicu od 25 kvadrata, sa svim potrebnim priključcima, a SUH je sufinancirao njihov novi dom sa 30.000 kuna. Zasad tamo borave po danu gdje kuhaju i griju se, te čekaju da im se prebaci i krevet kako više ne bi spavali u kontejneru.
Nakon zahvale na poklonima, Milica nam je kazala kako joj je najveći poklon kad im netko dođe u goste:„Bog vas blagoslovio, hvala vam na svemu, što ste pomogli da imamo ovu kućicu. Ništa nam ne nedostaje, dok se ima za jesti dobro je”, kazala nam je, dodavši da više voli da je zovu nadimkom Jeja nego imenom. Inače, Crveni križ svim trima obiteljima donosi ručak svaki dan, pa i vikendom, no Jeja kaže da nekad ne može dočekati ručak pa ga sama napravi. Njezin suprug Milan nas je pak proveo kroz kuću koja je stradala u potresu, te nam kazao da je po zanimanju tokar, i da bi da je zdrav, sam išao sve popraviti.
Dobra stvar je što je Milan skupio 40 godina radnog staža radeći u Pamučnoj predionici, te sada ima mirovinu od 3.000 kuna koja im pomaže u preživljavanju. Unatoč slabijoj pokretnosti, Mitići su SUH-ovce ispratili do automobila te smo jedni drugima poželjeli sreću za kraj.
I.K.