Piše: Jasna A. Petrović
Nekako nam dođe mučnina kada čitamo u novinama kako guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić ima, s dodatkom, 51 tisuću kuna neto plaće mjesečno, zlatni zagrebački dečko, dr. ekonomskih znanosti, bovivan koji voli vino i putovanja i godišnje prima dnevnice za barem 200 dana službenog puta. Još ti gore dođe kad vidiš da njegov viceguverner Roman Šubić ima 41 tisuću kuna plaće neto te još 150 tisuća dodatnih prihoda, a jedan je od 58 zaposlenika HNB-a nad kojima Hanfa vrši poseban nadzor zbog transakcija na burzi, pa se možda u tom grmu krije odgovor kako je, uz posebnu dozvolu HNB-a, i to vjerojatno za četvrtinu cijene, od agencije za otkup loših kredita i potraživanja otkupio viletinu koja danas vrijedi i sedam milijuna kuna. I to nije sve.
Isti Roman, koji je doktorirao – gdje drugdje – nego na Ekonomskom fakultetu u Osijeku – ima suprugu koja je sve donedavno radila u HNB-u i imala plaću od 13.725 kuna, ali ju je od travnja prošle godine zaposlio u Europskoj središnjoj banci za 75.994,34 neto kuna mjesečno. Dobro ste čuli. Taj donedavni zaposlenik Hrvatskog katoličkog sveučilišta čiji je rektor prigodom njegovog transfera objavio kako „u ime akademske zajednice i svoje osobno docentu Šubiću želimo puno Božjeg blagoslova u obnašanju njegove nove dužnosti”, naglasivši kako će to zasigurno biti„u korist razvoja javnog i općeg dobra hrvatskog društva”, dobro si je poslagao život. Šubići tako moralno zarađuju mjesečno 130.000 kuna neto prihoda. Kad to podijelimo s prosječnom plaćom od 7.333 kune ovaj bračni par, ne računajući vile, dionice i obveznice, vrijedi kao 17,7 hrvatskih radnika, odnosno – podijeljeno s prosječnom mirovinom od 2.647 kuna – „teški” su čak 49 prosječnih umirovljenika. Tako se računaju prosjeci plaća i mirovina, a stvarnost je još gora.
To je Hrvatska. Zemlja velikih socijalnih nejednakosti. Šubići jedu bifteke posipane mljevenim biserima, kao posljednja kineska carica Ci Hsi koja je bisere rabila za ljepotu i pamet. Hrvatski umirovljenik jede rižu, to je njegova sarma, kontejneri su hranidbeni resursi, a zagrijani tramvaji dnevni boravak. Da vidimo tko će se usuditi ukinuti otkup plastičnih boca?!
Stvarna vrijednost prosječnog hrvatskog umirovljenika je najniža u EU – samo 36,1 posto hrvatskog radnika, a čak 62 posto mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva koja je prošle godine iznosila 2.927 kuna. Čak 700 tisuća gladnih usta. Prošle godine 33,8 posto starijih od 65 godina je bilo u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključe- nosti, a čak 52 posto samaca u toj dobnoj skupini. Brojka koja raste.
A najveći je problem što Vujčić i Šubić kroz zatamnjena stakla svojih limuzina ne vide stvarnost. Daleko od očiju, daleko od srca? I ne samo to, jer bogati drže da su moralniji od socijalno izopćenih siromaha. Njima je normalno kupiti vilu budzašto, muljati s dionicama, zastupati katolički svjetonazor i zanijekati svoju pohlepu. No, ostaje pitanje, za kraj: jesu li bogati bogati zato što su nemoralni ili bogatstvo ljude čini nemoralnijima? Pokušajte sami odgovoriti na to pitanje.
