Povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje, uvođenje nacionalne naknade za starije osobe i isplata solidarnog Covid dodatka, tri su stvari s kojima se umirovljeničke udruge mogu pohvaliti da su u posljednje vrijeme pritiscima na Vladu RH uspjeli malo poboljšati socijalni status najugroženijih umirovljenika. No, učinak tih promjena bio bi puno veći da Vladina ministarstva i institucije nisu redovito donosili krive procjene o broju korisnika koji će biti uključeni, odnosno da nije„škripilo” u realizaciji tih mjera.
Krenimo redom… Krajem 2019. godine SUH je organizirao prosvjede pred Vladom kako bi se nakon 15 godina konačno povisio cenzus za besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. SUH-u se u lobiranju kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe pridružila i Matica umirovljenika, te je na kraju na sastanku predstavnika umirovljeničkih udruga s premijerom Vlada prihvatila tek minorno povećanje cenzusa, pravdajući to podacima kako će povišenje cenzusa za samca za 61 kunu na 2.000 kuna, te za člana obitelji za 47 kuna na 1.563 kune, državu stajati 160 milijuna kuna.
Deset puta manje!
Procjene Ministarstva zdravstva su bile da će se tim povećanjem obuhvatiti nevjerojatna brojka od dodatnih 200.000 korisnika, a s obzirom da je prihvaćeno i da se svake godine cenzus usklađuje s rastom mirovina, čime se spriječilo daljnje ispadanje umirovljenika iz sustava, umirovljeničke udruge bile su zadovoljne i takvim pomakom. No, realnost je bila potpuno drukčija, prema podacima HZZO-a, tek je oko 20.000 korisnika bilo obuhvaćeno novim cenzusom, odnosno 10 puta manje! Da li je netko to debelo promašio u procjeni ili je ona namjerno bila napuhana, kako bi se ušutkalo umirovljeničke predstavnike, ne znamo.
Novim„Hreljinim” izmjenama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju iz studenog 2021. cenzus za samca podignut je na 2.500 kuna, a za člana obitelji na 2.000 kuna, a nakon usklađivanja krajem godine cenzusi su još porasli, za samca na 2.582 kune te člana obitelji 2.065,60 kuna. Ministar zdravstva Vili Beroš najavio je da će novi cenzus obuhvatiti oko 120.000 novih korisnika, što s obzirom na osjetnije povećanje cenzusa djeluje ostvarivo. No, kontaktirali smo HZZO i pitali ih kako je moguće da je procjena 2020. bila toliko promašena.
Rečeno nam je da je tada nakon izvršene analize i procjena bilo„vidljivo je da je velik broj osiguranika i dalje ostao izvan sustava ‘besplatnih’polica najvjerojatnije iz razloga što drugi članovi obitelji imaju prihode veće od propisanih”. U odgovoru se navodi i da će procjene broja osiguranika obuhvaćenih zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju biti preciznije, jer sada imaju iskustvo s procjenama iz 2020., te da „Zavod sada raspolaže s više relevantnih podataka i pokazatelja trendova kretanja te izvršenih analiza učinka promjena na povećanje broja polica”.
No, od stupanja ovih najnovijih izmjena zakona, samo oko 18.000 novih korisnika dobilo je besplatno dopunsko zdravstveno, od čega za 1.000 njih je Zavod automatski utvrdio to pravo. Svi oni čiji su prihodi u 2021. bili niži od navedenih cenzusa trebali bi sami zatražiti svoje novoostvareno pravo u HZZO-u. Opet krive računice?
Preko leđa siromaha
Loše procjene nastavile su se i tijekom pripreme Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe. Prve analize govorile su kako u Hrvatskoj živi oko 60 tisuća starijih od 65 godina bez ikakvih prihoda, no nakon uvođenja rigoroznih uvjeta za ostvarivanje te naknade, procjene su bile da će u prvoj godini pravo na 800 kuna mjesečno ostvariti 19.700 osoba. No, u prosincu 2021. ta naknada isplaćena je tek za 5.658 korisnika. Dakle, pogreška u procjeni je 14.000 osoba. U listopadu je u javnost puštena i nova procjena, kad se shvatilo da se neće ni približno ostvariti prvotna, te je tad rečeno kako će do kraja godine 8.000 osoba ostvariti to pravo. I ta je procjena, vidimo, kriva. No, to nije sve, zanimljiv je i omjer žena (65,01 posto) i muškaraca (34,99 posto) primatelja naknade. U prvotnoj procjeni smatralo se da će žene činiti oko 90 posto primatelja!?
Dakako u slučaju nacionalne naknade nije riječ samo o pogrešnoj procjeni, već razloge u tako malom broju korisnika treba tražiti i u činjenici da za isplatu te naknade trebate imati bankovni račun, a mnogi siromašni ga naprosto nemaju, kao i naravno, da mnogi niti ne znaju da imaju pravo na tu naknadu. Tome dodate i premali udio žena, i dolazite do paradoksa da naknada kojoj je cilj bio upravo pomoć najugroženijima, zapravo do većine najugroženijih nije došla.
Birokracija naša svagdašnja
Treća kriva procjena odnosi se na isplatu Covid dodatka, čija još veća šteta je spriječena, kada je Vlada, nakon prvotnog odbijanja, na inzistiranje umirovljeničkih udruga ipak popustila i odlučila otvoriti i treći rok za njegovu isplatu. Podsjetimo, Covid dodatak je prema procjenama Vlade trebalo dobiti oko 850.000 umirovljenika, a nakon dva roka dobilo ga je tek 710.577 umirovljenika, odnosno gotovo 140.000 manje od prve procjene. Prvo je isplaćivan u travnju i svibnju 2021. automatski onima koji su ostvarili mirovine isključivo radom u Hrvatskoj, a u drugom roku u srpnju isplaćivan je onima koji su imali i hrvatsku i inozemnu mirovinu, a za što su osobe same morale podnijeti zahtjev za isplatu.
Iz Vlade su nakon toga najavili da će se višak novca namijenjenog za isplatu vratiti u državni proračun, nakon čega su SUH i MUH poslali inicijativu Vladi te preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe zatražili da se uvede i treći rok za isplatu Covid dodatka za sve one koji su imali to pravo, a nisu ga ostvarili iz bilo kojih razloga. Vlada je popustila te je na kraju to pravo ostvarilo još 10.000 osoba, no to je svejedno 130.000 umirovljenika manje od prve procjene. Među njima je i baka Milka Kutija, koja zbog birokratske greške oko dokazivanja prebivališta nije ostvarila to pravo, a na kraju je i umrla ne dočekavši 1.200 kuna na koje je imala pravo.
Da sumiramo, kad bi zbrojili sve tri procjene broja korisnika i usporedili ih sa stvarnim brojem, došli bi do brojke od oko 324.000„nestalih” siromaha. I dok se kod dopunskog zdravstvenog može govoriti o čisto matematički lošoj procjeni, koja je svejedno imala negativne posljedice, u preostale dvije procjene ostaje upitno koliko je zapravo zaštekala realizacija i koliko je stvarnih siromaha ostalo zakinuto zbog svog neznanja, loše informiranosti, nedostupnosti medija, ali i birokracije i neefikasnog sustava. U svakom slučaju u budućnosti i jedno i drugo, i procjene i realizacija, morat će definitivno biti puno bolje nego dosad. Osim, ako iza toga nije neka skrivena agenda.
Igor Knežević