Hrvatska je na samom dnu Europske unije prema postotku procijepljenosti stanovništva protiv koronavirusa. Točnije, na dan 1. prosinca 2021. cijepljeno je barem jednom dozom ukupno 54,05 posto stanovništva, odnosno 64,49 posto odraslog stanovništva, s time da je cijepljenje završeno za 57,63 posto odraslog stanovništva. Po cijepljenosti smo u razini sa Slovačkom, a gori od nas su samo Rumunji i Bugari.
Rumunjska i Bugarska naši su pratioci i u onom najvažnijem gospodarskom pokazatelju, bruto domaćem proizvodu. Naime, Rumunji su nas prestigli, a još jedino Bugari nas drže od potonuća na neslavno posljednje mjesto EU prema tom pokazatelju. Europska komisija krajem studenog je objavila zanimljivu grafiku procijepljenosti zemalja i 14-dnevne incidencije smrtnih slučajeva na milijun stanovnika, a koja jasno pokazuje povezanost (ne)cijepljenja s brojem smrtnih slučajeva.
Više cijepljenih, manje mrtvih
Hrvatska je na toj grafici zauzela četvrto mjesto prema broju smrtnih slučajeva, no treba istaknuti da je od početka pandemije slika Hrvatske ipak malo bolja, te zauzimamo sedmo mjesto po smrtnosti od Covida u EU. Ono što se bez puno razmišljanja lako može zaključiti je činjenica da što je procijepljenost u nekoj zemlji veća, to je manji broj smrtnih slučajeva. Kao i da je procijepljenost puno manja u bivšim postsocijalističkim zemljama u odnosu na„staru Europu”. Zašto?!
Da, cjepivo spašava živote, no zbog čega se onda ljudi svejedno ne žele cijepiti? Prosvjedi protiv uvođenja covid potvrda ujedinili su cijeli spektar ljudi različitih interesa, ideologija, koji u nekim drugim okolnostima ne bi nikad zajedno izašli na ulice. Nažalost, umjesto smirivanja strasti, iz Vlade RH smo mogli čuti poruke gdje se sva krivica svaljuje na ljude koji se ne žele cijepiti, pa čak i riječi poput„slabići koji se boje vatice”.
Ne treba isključiti da određeni postotak stanovništva vjeruje u teorije zavjere, no to je ipak mali dio, većina onih koji se ne želi cijepiti to ne čini jer se boje cjepiva i/ili misle da su dovoljno mladi ili zdravi i da im cjepivo ne treba. Onima koji se boje cjepiva pokušalo se objasniti da su teške nuspojave ili smrti doista rijetke, no mogućnost loših ishoda od cijepljenja na kraju odbije i one koji su se trebali cijepiti, i tijela takvih sada leže u grobovima.
Ono što je bilo blisko svim postsocijalističkim zemljama je život u totalitarnom režimu, gdje se vlast moralo slušati, ali joj se nije vjerovalo. Nažalost, nepovjerenje u državu ostalo je u mislima ljudi koji su osjetili „blagodati” ljudskih prava u komunizmu, pa ne čudi da se u vlade tih država i danas ne vjeruje puno, a pogotovo u zemljama gdje je izraženije siromaštvo, poput Bugarske, Rumunjske.
Korupcija uteg Hrvatskoj
Dakako, u tom društvu je i Hrvatska, koja je imala potencijal davno sustići barem prosječni standard EU država, ali su kriminal i korupcija, često na visokoj državnoj razini, ulili još više nepovjerenja građana prema institucijama vlasti.
I sada vlade kojima se ne vjeruje propagiraju nešto za dobrobit svih građana. Iako je namjera dobra i spasila bi tisuće života, gledano s komunikacijske strane, oni koji primaju poruku ne vjeruju onima koji je šalju. A zašto bi i vjerovali, i prihvaćali poruke kojima se pri cijepljenju treba misliti na druge, kada u realnom životu nitko ne misli na njih. Misle li vladajući dovoljno na više od 700 tisuća umirovljenika koji žive ispod granice siromaštva od 2.927 kuna? Misli li na mlade nezaposlene koji moraju ići u inozemstvo trbuhom za kruhom, dok oni uhljebljuju svoje partijske mlade drugove. Treba li se npr. mladi, zdravi 25-godišnjak, koji je na burzi rada nezaposlen već nekoliko godina, cijepiti kako bi mislio na druge, a drugi nisu mislili na njega sve te godine?
Takva osoba dobila je i bonus poruku kako je„slabić” što se ne želi cijepiti, pa mu pozivanje na solidarnost kako bi pomogao drugima ne znači puno. Ne čudi stoga da skandinavske zemlje prednjače u postotku procijepljenosti stanovništva, gdje se najviše brine o socijalnim pravima svih stanovnika, gdje stanovnici imaju povjerenja u vlast i osjećaju se punopravnim članovima društva, pa se, iako nisu ugrožena skupina, cijepe prihvaćajući taj mali rizik nuspojava cjepiva.
Nažalost, nepovjerenje građana nije samo prema institucijama vlasti, već i samom zdravstvenom sustavu. Mito i veze kako bi se preskočile liste čekanja u bolnicama ili dobila bolja skrb, neodgovorni obiteljski liječnici koji se rijetko javljaju na telefon, uz čast izuzecima, ili nemaju strpljenja za vaše probleme, samo pojačavaju osjećaj da ste u hrvatskom društvu prepušteni sami sebi ako nemate novca ili poznanstva.
Razlog visoke smrtnosti dakako je i u kvaliteti zdravstvene skrbi, kao i vođenju zdravog života i zdravoj prehrani, koju mnogi Hrvati ne mogu priuštiti, tako da imunološki sustav prosječnog Hrvata nije isti kao nekog Skandinavca, pa i otud veća smrtnost od korone. Unatoč svemu, ako ste osoba starije životne dobi ili bolesni, svakako bi se trebali cijepiti, jer mnogi su olako shvatili ovaj virus ili nisu vjerovali vlastima, i sada više nisu s nama. Cijepite se zbog sebe!
Igor Knežević