Stopa rizika od siromaštva starijih od 65 godina u Hrvatskoj znatno je viša od prosjeka Europske unije. Stopa siromaštva i socijalne isključenosti u prošloj godini dosegla je 33,8 posto, dok je europska 16,1 posto. Naročito su ugrožene starije žene, pogotovo samice. Unatoč tome što je posve jasno da su stariji od 65 godina najranjivija siromašna populacija koja, k tome, čini čak 21,31 posto ukupnog stanovništva, u Nacionalnom planu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine gotovo i nema ozbiljnih mjera za prevenciju i zaustavljanje siromaštva starijih.
Sramotno je kako se direktno navodi da je u sustavu generacijske solidarnosti (I. mirovinski stup) „predviđeno dugoročno smanjivanje udjela mirovine u plaći”, iako se napominje kako je potrebno „dodatno intervenirati u cilju zaštite ranjivih kategorija umirovljenika koji primaju mirovinu samo iz prvog stupa. Zaboravlja se pritom napomenuti kako čak 61 posto onih koji su trebali biti umirovljeni iz oba stupa, vraćaju se u prvi zato jer su im tamo mirovine – više. Apsurd koji se niti ne spominje. Nije, valjda, preporučljivo kopati preduboko.
Međutim, jedine kategorije umirovljenika kojima se sve do 2027. država misli posvetiti su obiteljske mirovine koje bi doživjele reformu i povećanje, te najniže mirovine koje bi dva puta porasle po 1,5 posto! Gotovo za ne vjerovati je da se u uvjetima kad je čak 65 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.927 kuna (dakle oko 800 tisuća osoba!), Nacionalni plan „skrbi” za samo 271.000 „najnižih!”, te za 214 tisuća obiteljskih umirovljenika. A što je s preostalih oko 300.000 bijednih? Oni su zaboravljeni, ovo je Nacionalni plan bez najslabijih i najstarijih.
J.A.P.