Kako to izgleda kad se ugledni dečki iz financijske industrije i sličnih profila okupe u luksuznom hotelu u središtu Zagreba i onako klupski raspravljaju o tome što su sve dobro učinili za domovinu, a što će tek učiniti.
Dana 15. rujna 2021. održana je konferencija pod nazivom„30 godina samostalnosti – mirovinska reforma, najvažnija reforma” u organizaciji tvrtke Hanza Media.
U panelu su sudjelovali posebni savjetnik ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Majher (bivši direktor u Croatia osiguranju), ekonomist Svjetske banke Zoran Anušić, predsjednik Uprave Erste društva za upravljanje mirovinskim fondovima Petar Vlaić, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu Danijel Nestić (ujedno i član Nadzornog odbora OMF Erste plavi), član Upravnog vijeća HANFA-e Tomislav Ridzak (prije radio u Hrvatskoj narodnoj banci) i kolumnist Jutarnjeg lista Gojko Drljača, moderator rasprave. Bio je tu i predsjednik Upravnog vijeća HANFA-e Ante Žigman (prije glavni ekonomist Raiffeisen banke). Sve dečki iz kluba elite financijske industrije, a tema im je drugi mirovinski stup, njihov omiljeli proizvod iz ranga casino ekonomije.
Mi pametni, oni glupi
Grupa znanstvenika koji već godinama argumentirano predlažu transformaciju obveznog drugog mirovinskog stupa u dobrovoljni, shvativši da opet nisu uključeni u promišljanje budućnosti mirovinskog sustava, uputili su javno svojevrsno pismo upozorenja. Prof. emeritus Ljubo Jurčić, prof.dr.sc. Drago Jakovčević, prof.dr.sc. Gojko Bežovan, prof.dr.sc. Ivan Lovrinović, prof.dr.sc. Željko Garača, redom ugledni profesori ekonomskih i pravnih fakulteta, upitali su se kako to da se njih nikada ne poziva na takve skupove. Odgovor je poznat: zato jer misle drukčije!
„Mirovinsku reformu u Hrvatskoj provela je Svjetska banka privatizacijom dijela javnog mirovinskog sustava i uvođenjem drugog mirovinskog stupa 2002. godine. Reforma je provedena po čileanskom modelu, a u Čileu reforma je propala pa je zbog toga organiziran i opći štrajk”, naglasili su.
Podsjetili su i kako je slične reforme Svjetska banka provela i u drugim postsocijalističkim zemljama, s izuzetkom Češke i Slovenije koje su ih startu odbile.„Reformirane” zemlje, članice EU, (Poljska, Slovačka, Mađarska, Estonija i ostale) u međuvremenu su ukinule ili bitno redefinirale privatizaciju javnog mirovinskog sustava, dakle drugi stup, jer on nije niti izdaleka ostvario postavljene ciljeve. Tako Hrvatska ostaje još kao jedina članica EU s obveznim drugim stupom i štoviše dio moćnih dionika koje podupire strani kapital zagovara povećanje izdavanja u drugi stup.
Katastrofalni projekt
Međunarodna organizacija rada 2018. godine provela je u trideset zemalja širom svijeta evaluaciju učinaka drugoga stupa po modelu Svjetske banke te zaključuje da se radi o neuspjelom projektu koji nije doprinio održivosti mirovinskih sustava. Visoki tranzicijski troškovi negativno su utjecali na javne financije. Visoki troškovi upravljanja značili su manje prinose obveznih mirovinskih fondova i time manje mirovine.
Osiguranici – vlasnici uplaćenih doprinosa u obveznim mirovinskim fondovima isključeni su iz upravljanja, a država nije ostvarila odgovarajući nadzor nad privatizacijom javnog novca. Zaključuje se kako je korist od privatizacije javnih mirovinskih sustava izvukao samo financijski sektor. Ovaj se projekt naziva privatizacijskim eksperimentom i preporuča se ukidanje drugog stupa.
Ples trbuhozboraca
Trbuhozborci oko Vlade RH imaju drukčije, vrlo usko interesno mišljenje. Oni su za daljnju privatizaciju mirovinskog sustava i za povećanje obveznog doprinosa za drugi stup, i to opet na teret javnog stupa. Oni su za smanjivanje svega socijalnog i solidarnog u mirovinskom sustavu, oni su za „biznis”. Tako bi oni grickali javni stup međugeneracijske solidarnosti i veselo vrtjeli casino kotač u svojim bankama, kupovali i prodavali obveznice, dionice, a da se niti jednom ne bi ozbiljno zapitali zašto su samo oni pametni, a sve druge države koje su ukinule ili transformirale drugi obvezni stup – glupe. No onaj koji ima moć valjda može uvjeriti sve oko sebe, a prvoga sebe samoga, kako je najpametniji.
Ante Žigman iz Hanfe je na skupu Hanza Medije naglasio da je mirovinska reforma u nas izdržala test vremena te da su neke zemlje u Europi započele sličnu reformu, ali politički i društveno nisu izdržale te su od nje odustale ili su ju modificirale. „Na mnogim međunarodnim konferencijama čuo sam ocjene da je Hrvatska svijetli primjer ustrajnosti na mirovinskoj reformi,” kazao je Žigman te pojasnio: „Trošak mirovina nominalno kontinuirano raste, ali moramo uzeti u obzir da će taj trošak, kao udjel u BDP-u, od 2030. godine početi padati i da će manje opterećivati državne financije. To je najbolji dokaz da je projekt mirovinske reforme uspio.”
Ma bravo Žigman, bankar u janjećem krznu, koji bi zapravo trebao štititi hrvatski interes, a to su osiguranici i umirovljenici. Umjesto toga on plješće rukicama i tvrdi kako imovina hrvatskih građana u obveznim mirovinskim fondovima iznosi u srpnju 127 milijardi i 600 milijuna kuna, a još sedam milijardi i 300 milijuna kuna građani imaju u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, takozvanom trećem stupu. A oni će sve to lijepo obrtati i kapitalizirati. Zaborave pritom čovjeka, siromaštvo, niske mirovine, podcijenjeni rad i nedostojanstvene mirovine.
Bez javnog dijaloga
Istraživanja glede učinaka mirovinske reforme pokazuju da je ukupni tranzicijski trošak u razdoblju 2002. – 2019., kao ključni pokazatelj uspjeha i održivosti zamjene dijela sustava međugeneracijske solidarnosti, na kraju 2019. iznosio 104 milijarde kuna i višestruko (3,25 puta) nadmašivao ostvareni prinos obveznih mirovinskih fondova koji su iznosili 32 milijarde kuna. Neto rezultat tranzicijskog troška i prinosa mirovinskih fondova je negativan i iznosi -72 milijarde kuna.
Nastavak djelovanja reformiranog sustava pod istim uvjetima izdvajanja u drugi stup i jednakog ulaganja, uz rast tranzicijskog troška, nisku razinu zaposlenosti i niski rast BDP do 2030. podiže ukupni tranzicijski trošak na preko 200 milijardi kuna. To bi bilo četiri puta više od tada očekivanog prinosa svih fondova.
U rečenoj konferenciji u kojoj su bankari hvalili i slavili drugi mirovinski stup, na žalost su instrumentalizirani HANFA i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u korist stranog kapitala, a protiv interesa Hrvatske i njezinih građana. Ove institucije zajedno s javnim medijima trebale bi zagovarati i prakticirati javni dijalog o ovom prevažnom problemu, a kako bi se doprinijelo uspostavi, koliko toliko, održivog mirovinskog sustava u Hrvatskoj.
Nažalost, političari više vjeruju Žigmanu i ekipi kako je Svjetska banka napravila analize koje pokazuju„da ćemo do 2070. godine imati gotovo potpunu pokrivenost s doprinosima za prvi stup, isplate iz prvog stupa’; te kako je drugi stup zapravo jedini način da se povećaju mirovine u budućnosti. A to što zapadnoeuropske zemlje nemaju takav drugi obvezni stup u kandžama (stranih) banaka, a istočnoeuropske su većinom odbacile takav model Svjetske banke, koga briga. Glavno da dečki imaju dovoljno moći i love za kockanje. I da ih ministri slušaju.
Jasna A. Petrović
