Brojne inicijative Sindikata umirovljenika Hrvatske kojima se godinama nastoji izboriti za poboljšanje statusa umirovljenika i starijih osoba vrlo često se podudaraju i sa zahtjevima ureda Pučke pravobraniteljice. Godišnji izvještaji tog ureda redovito uključuje problematiku starijih. I dok su se neke stvari pomaknule na bolje, previše je još problema i nepravdi prema starijima koje se trebaju ispraviti.
Ured Pučke pravobraniteljice je zadužen i za zaštitu prava starijih osoba. U kojoj mjeri je to na listi Vaših prioriteta?
Starije osobe su na vrhu liste prioriteta našeg rada jer su njihova ljudska prava značajno ugrožena – čak svaka druga starija osoba koja živi sama u riziku je od siromaštva; oni u udaljenim, ruralnim područjima teško mogu do liječnika; prepušteni su crnom tržištu, nekvalitetnoj skrbi i mogućem nasilju zbog nedostatka socijalnih usluga, ali i izostanka podrške države članovima obitelji koji brinu o njima. To je samo vrh sante leda sustavnih problema, na što upozoravamo prvenstveno u godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru, u kojem i dajemo preporuke za snažniju zaštitu ljudskih prava starijih osoba.
I dalje nedovoljan broj inspektora
Početak 2020. godine donio nam je tragediju u obiteljskom domu u An- draševcu, gdje je zbog nemara vlasnika u požaru poginulo šest starijih osoba. Javnost je uskoro saznala da je u Službi za inspekcijski nadzor Ministarstva za demografiju zaposleno samo devet inspektora što je nedovoljno za pravi nadzor domova, a inspektori u obiteljske domove dolaze samo po prijavi nepravilnosti. Mnogi vlasnici unatoč prekršajnim kaznama i dalje pružaju lošu uslugu. Kako vi vidite trenutno stanje i što bi trebalo poduzeti da se riješe ti problemi? Što ste poduzeli?
Ovdje govorimo o jednoj od najvećih tragedija koja se mogla dogoditi u domovima za starije, i uistinu smo nakon nje čuli ohrabrujuće najave izmjena koje bi trebale takve događaje u budućnosti spriječiti. No, od tada je samo promijenjen Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, u kojem je najznačajnija novost obveza da obiteljski dom može usluge pružati isključivo u obiteljskoj kući u kojoj živi njihov predstavnik i članovi obitelji, dok je ranije bilo moguće koristiti i objekt u istom dvorištu, ako je udaljen do 50 metara.
Također, iako je najavljivan više godina, još uvijek nije donesen novi Zakon o socijalnoj skrbi bez kojeg se zapravo i ne mogu raditi velike promjene. Prema informacijama koje mi imamo, broj inspektora i dalje je apsolutno nedovoljan, a treba i značajno povisiti prekršajne kazne jer inače neće ispuniti svoju svrhu, a to je provođenje svih naloženih mjera nakon inspekcijskog nadzora i prevencija nepravilnosti. Sustav mora biti uspostavljen tako da svim vlasnicima domova koji se ne pridržavaju propisa i time ugrožavaju sigurnost i zdravlje korisnika, jasno poručuje da će za to biti i kažnjeni.
Odgovornost za mrtve u domovima
Pandemija koronavirusa donijela je nove tragedije, u koprivničkom domu za starije preminulo je 12 osoba, a u splitskom 18. No, tek nakon dva mjeseca Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo demografije je objavilo izvješće inspekcijskih nadzora za tragediju u Splitu, u kojem piše da nije bilo nepravilnosti i propusta, iako su korisnici doma petnaestak dana imali temperaturu prije nego što se reagiralo. Je li ovdje riječ o prebacivanju odgovornosti s politički podobnog ravnatelja doma Ivana Škaričića
na virus? Treba li tko odgovarati za smrt tih ljudi?
Odmah nakon vijesti o pojavi koronavirusa u splitskom domu pokrenuli smo ispitni postupak i tražili informacije od svih nadležnih kako bismo analizirali do kojih je propusta i zašto došlo. No, u ovom trenutku ne mogu govoriti o tom predmetu jer na njemu još uvijek radimo, s obzirom da su tek nekidan objavljena izvješća inspekcijskih nadzora. Čim budemo imali zaključke, svakako ćemo ih objaviti.
Naknada za siromašne
Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi svega 2.525 kuna, što je tek nekoliko desetaka kuna više od hrvatske linije siromaštva. No, zbog previsokih cenzusa tek nešto više od osam tisuća starijih osoba prima zajamčenu minimalnu naknadu. Pozitivno je što će od 2021. još barem 20 tisuća osoba, uglavnom žena iz ruralnih krajeva koje nisu ostvarile uvjete za mirovinu, primati nacionalnu naknadu u iznosu od 800 kuna. Jesu li te mjere dovoljne za preživljavanje starijih osoba i umirovljenika ili se mora obuhvatiti veći broj te populacije, uz veća socijalna davanja?
Naravno da je nedovoljno, taj iznos je prenizak za osnovne troškove života, a da ne govorim o neplaniranima koji su uvijek mogući, posebno u vrijeme epidemije. Nemojte me krivo shvatiti, uvođenje nacionalne naknade apsolutno je dobrodošlo i zasigurno će pomoći ublažavanju problema, ali ona nikako nije dovoljna. Ostale mjere treba osmisliti ili prilagoditi na temelju podataka o stvarnom stanju siromaštva među starijima i o njihovim potrebama.
Ne zaboravimo da je upravo siromaštvo najveći neprijatelj ljudskih prava i partner diskriminaciji, pa njegovo ublažavanje ima direktan utjecaj na stupanj zaštite građana.
Zato tražimo konkretne promjene koje bi najugroženiji zaista i osjetili – ublažavanje prihodovnog cenzusa za ostvarivanje prava na pomoć u kući, dostupnost socijalnih usluga u cijeloj zemlji, povećanje iznosa zajamčene minimalne naknade ili deli- mitiranje godišnjih iznosa jednokratnih i uvećanih jednokratnih naknada.
Nepravda za njegovatelje starijih
Iako se Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017.-2020. predvidjelo uvođenje statusa njegovatelja za starije osobe kroz Zakon o socijalnoj skrbi, zakonskog rješenja još nema na vidiku. I dok radni staž i plaću osobe mogu dobivati za njegu bolesnih partnera, nije li paradoksalno da isto ne važi i za skrb starijih? Također, kako komentirate zahtjeve umirovljeničkih i drugih udruga za uvođenje prava na korištenje bolovanja zbog bolesti bliskog člana obitelji, a što do sada nije omogućeno?
To i mi tražimo, da se članovima obitelji koji brinu za svoje starije omogući bolovanje, rad po prilagođenom radnom vremenu, mogućnost korištenja neplaćenog dopusta, kao i uvođenje statusa njegovatelja. To je taj nedostatak podrške države o kojem sam već govorila, a koji starije izlaže nekvalitetnim i nesigurnim uslugama na crnom tržištu, ali nažalost i nasilju. Na to upozoravamo u godišnjim izvješćima i tražimo da se propišu mehanizmi podrške i pomoći članovima obitelji, u okviru takozvanog sustava neformalne skrbi o starijima. Što se tiče statusa njegovatelja, izgleda da se za sada od njegovog uvođenja odustalo, odnosno tek se provodi analiza i istraživanje o kojima će ovisiti prijedlozi zakonskih izmjena. Time je velik dio građana prepušten sam sebi ili ovise o dobroj volji svog poslodavca – prema posljednjim dostupnim podacima, u takvoj situaciji nalazi se otprilike 17% osoba u dobi od 35 do 49 godina. Na to smo posljednji put upozorili prije desetak dana, povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavljanju starijih.
Diskriminacija zaposlenih umirovljenika
Diskriminacija umirovljenika ogleda se i u njihovim pravima narad do polovice radnog vremena. Tako je obiteljskim umirovljenicima zabranjen rad, jer u suprotnom gube mirovinu, dok je umirovljenim vojnim i policijskim službenicima dopušteno raditi čak puno radno vrijeme, a da pritom primaju 50 posto mirovine. Nepravda je napravljena i korisnicima najniže mirovine, kojima ako se zaposle se ne isplaćuje najniža mirovina, već ona određena prema njihovom stažu i plaćama?
Tako je, rad nakon odlaska u mirovinu nije svima jednako dostupan niti isplativ, zato smo od Ministarstva rada i mirovinskog sustava tražili da to ispravi izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. Trebalo bi omogućiti rad uz primanje mirovine onima koji primaju obiteljsku mirovinu, a korisnicima najniže mirovine da ju nastave primati i ako se zaposle na pola radnog vremena. Tražili smo i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Poreznu upravu da adekvatno informiraju umirovljenike zainteresirane za rad o svim pravima i obvezama koje se na njih odnose, kako iz mirovinskog, tako i iz poreznog sustava. Za sada, nažalost, nemamo povratnih informacija o ovim preporukama.
Opasnost zbog ugovora o uzdržavanju
Posljednjih godina sve se više govori o nasilju nad starijim osobama. Jedan vid nasilja su i ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju u kojima su mnogi potpisnici tog ugovora prevareni i završe sa zanemarivanjem ili čak i fizičkim i psihičkim nasiljem. SUH je zatražio da se ukine dosmrtno uzdržavanje te donormira doživotno, no Ministarstvo pravosuđa odbilo je sve naše zahtjeve. Kakvo je vaše mišljenje o tim ugovorima i o potrebi zakonskih izmjena?
Ovo je još jedan problem na kojem radimo niz godina, ali nažalost, većina naših preporuka još uvijek nije provedena pa su starije osobe i dalje izložene velikim rizicima, posebno kad je riječ o dosmrtnom uzdržavanju. Prošle godine smo proveli i istraživanje koje je pokazalo da gotovo tri četvrtine starijih ne zna razliku između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, odnosno da vlasništvo nekretnine može biti prepisano na pružatelja odmah po potpisivanju ugovora o dosmrtnom, dok je kod doživotnog to moguće tek nakon smrti starije osobe. Taj podatak jasno govori da je potrebno nastaviti snažno informirati starije o svim pravima i obvezama koje prihvaćaju svojim potpisom na ugovor o uzdržavanju.
Na našu preporuku zabranjeno je njihovo sklapanje pružateljima socijalnih usluga, osoba koje su kod njih zaposlene i članovima njihovih obitelji, ali potrebno je uvesti i druge zaštitne mehanizme, primjerice registar uzdr- žavatelja. S druge strane, ako bi se ovi ugovori brisali iz Zakona o obveznim odnosima, oni bi se svejedno i dalje mogli sklapati, samo pod drugačijim nazivom pa time ne bi došlo do pomaka u zaštiti od zlouporaba, dapače. No, očito država još uvijek daje prednost slobodi ugovaranja pred zaštitom starijih od uistinu teških zlouporaba.
Zaštita od korone
Pučka pravobraniteljica izrađuje godišnje izvješće kojim se u Sabor upućuje više desetaka preporuka. U kojoj mjeri se takve preporuke realiziraju?
Podatke za posljednje, Izvješće za 2019. imat ćemo početkom iduće godine, a oni za prethodne se prilično razlikuju. Provedeno je ili se provodi 26% preporuka iz Izvješća za 2018., dok je za godinu ranije taj broj višestruko veći – 65%. Do tako velike razlike je došlo jer Sabor još uvijek nije raspravljao o Izvješću za 2018., ali niti za 2019., što nikako nije dobra poruka tijelima koja bi preporuke trebala provoditi. Važno je da Izvješće ima podršku Sabora, jer ako ona izostane, umanjuju se napori za podizanje kvalitete života u Hrvatskoj kroz snažniju zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije.
Koji su vaši sljedeći prioriteti u borbi za prava starijih osoba i umirovljenika?
Trenutačno smo fokusirani na sve što je vezano uz epidemiju koronavirusa, što se u najvećoj mjeri odnosi na domove za starije – ne samo na zaštitu zdravlja i sigurnosti koje virus može ugroziti, već i utjecaj mjera prevencije na starije, poput ograničenja slobode izlazaka ili organizaciju, odnosno zabranu posjeta. Svakako da ćemo i dalje nastaviti inzistirati na svim promjenama koje sam spomenula: adekvatan nadzor domova za starije, posebno obiteljskih; suzbijanje siromaštva i osiguranje dostupnosti javnih usluga; zaštita zlouporaba ugovora o uzdržavanju; pružanje podrške članovima obitelji koji se brinu za starije i druge, kao i zagovaranje donošenja Konvencije o pravima starijih, kao temelja za unaprjeđenje njihovog položaja.
Pravobranitelj za starije?
Umirovljeničke udruge zalažu se za uvođenje institucije posebnog Pravobranitelja za starije osobe, a i neke od stranaka pred parlamentarne izbore su u svojim programima stavile tu točku u svoj program. Da li ste i vi za uvođenje te institucije?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo koje naša institucija ima u zaštiti prava starijih, posebno ono s terena, ali i ono stečeno kroz međunarodnu suradnju koja je u ovom području iznimno intenzivna, više smisla imalo bi jačanje naših kapaciteta, posebno zato što bi osnivanje nove institucije zahtijevalo svojevrsni rad od početka, čime bi se zapravo izgubilo dragocjeno vrijeme.
Što mislite o postojanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, tijela socijalnog dijaloga Vlade i četiriju ministarstava s predstavnicima umirovljeničkih udruga? Mnoge su zakonske izmjene i inicijative rođene na tom vijeću.
Uopće nema sumnje da je postojanje takvog tijela, Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, dobrodošlo. I bez obzira radi li se o starijima, mladima, nacionalnim manjinama ili nekoj drugoj skupini našeg društva, pogotovo onima koji su najranjiviji, izuzetno je važno uključiti ih u razgovore o odlukama koje se direktno tiču njihovih života. Zato apsolutno podržavam davanje prostora glasu starijih, koji se često ne čuje dovoljno ili uopće, kao i poticanje dijaloga s njima na najvišim razinama.
Igor Knežević