Zašto se sve češće kaže kako je odlazak u mirovinu za žene ravan kazni odnosno presudi na siromaštvo? Nisu problem samo općenito niske mirovine, već i to što mirovina žena zrcali ukupnu akumulaciju nejednakosti tijekom cijeloga radnog i životnog vijeka. Prije su se radovale penziji, sada je se boje. Mirovina tako dolazi kao kazna, kao konačna presuda na siromaštvo. Na to ukazuju i najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 31. prosinca 2019.
Iako prema metodologiji EU SILC-a (Eurostat) posljednji poznati podatak o razlikama muških i ženskih mirovina iznosi 22,7 posto, iz hrvatskih mirovinskih ili statističkih izvora nije moguće dobiti takve podatke, jer se ne evidentiraju mirovine za osobe prema spolu i dobi od 65+ godina. Stoga smo samostalno pokušali izračunati i dokumentirati žensku mirovinsku priču o siromaštvu na temelju dostupnih podataka HZMO-a o mirovinama prema Zakonu o mirovinskog osiguranju, ali bez uključenih podataka koji se odnose na mirovine prema međunarodnim ugovorima.
Hrvatska linija siromaštva se izračunava jednom godišnje i objavljuje ju u rujnu Državni zavod za statistiku, a za 2018./2019. iznosi 2.321 kunu za samca, a taj iznos ni u kom slučaju ne jamči dostojanstven život, plaćanje režija i urednu prehranu. Ipak i tako skromni cenzus koji bi trebao dijeliti siromašne od onih koji još žive na slamki spasa, pokazuje u kojoj su mjeri žene utonule u siromaštvo.
Starosnih umirovljenica koje primaju mirovine niže od linije siromaštva ima 113.874 odnosno 49,4 posto svih primateljica starosne mirovine. Istodobno, starosni umirovljenici (muškarci) s mirovinama ispod linije siromaštva čine tek posto svih starosnih umirovljenika. Iako navedene niske mirovine pogađaju i žene i muškarce, uočljiva je ogromna razlika od više od 17 postotnih poena, koja već i time ukazuje na veliki rodni jaz u mirovinama na štetu žene. Standardno izračunati rodni jaz u ovoj kategoriji umirovljenika/ca koji su je stekli temeljem svoga rada iznosi 20,04 posto!
Koliko umirovljenika/ca prima mirovine više od prosječne plaće (okvirno uzeto 6.000 kuna)? Čak 6,4 posto starosnih umirovljenika (od ukupnog broja muških starosnih umirovljenika), u odnosu na samo 2,5 posto starosnih umirovljenica koje primaju mirovine više od nečega što bismo mogli nazvati srednjom linijom preživljavanja.
Dakle, nije riječ samo o siromaštvu, već i o velikim razlikama između muškog i ženskog siromaštva.
Kad je riječ o prijevremenim starosnim mirovinama, tamo je zabilježen rodni mirovinski jaz od čak 24,1 posto, što ukazuje na veću stopu diskriminira- nosti žena u takozvanim nepotpunim mirovinama. Ova penalizirana kategorija umirovljenika/ca, kad dođemo do žena ukazuje da ih čak 66,4 posto prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, iako u prosjeku imaju daleko više godina radnog staža od starosnih umirovljenika. Preskok na mušku kategoriju penaliziranih umirovljenika govori kako ih samo 29,9 posto ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva.
Kod invalidskih mirovina je najgori slučaj, jer od svih invalidskih umirovljenica čak 89,9 posto prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, ali zbog prosječno vrlo niskih invalidskih mirovina, rodni jaz nije toliko visok kao u drugim kategorijama umirovljenika te iznosi 19,3 posto.
Gdje god taknemo, iščitava se rodni jaz u mirovinama i oslikava priča o umi- rovljenicama koje su većina ispod linije siromaštva. Siromaštvo ionako postaje nerazdjeljiva značajka starosti, s time da Hrvatsku označava posebno galopirajuće siromaštvo starijih osoba od 65 godina, a osobito umirovljenika. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je stopa siromaštva umirovljenika od 2015. do 2017. s 22 posto porasla na 24,5 posto, a to bi moralo zabrinuti svaku vlast.
Europske istine
Hrvatska je po riziku od izloženosti siromaštvu i socijalne isključenosti na šestom mjestu od 28 članica EU, nešto dalje od Bugarske, Estonije, Latvije i Litve, koje prelaze 40 posto udjela siromašnih starijih od 65 godina te blizu Rumunjske, sa svojih 32,7 posto u 2017. godini. Riječ je o svih šest zemalja koje su zaglavljene u staračkom siromaštvu, a koje su prihvatile neoliberalne razvojne modele te zaboravile poticati socijalne politike koje bi zaustavile siromaštvo starijih osoba. Riječ je o bivšim socijalističkim zemljama, koje nisu, za razliku od Češke, Slovačke, Mađarske i Slovenije, uspjele zadržati siromaštvo na razini 10-20 posto udjela.