Starenje stanovništva je činjenica, sveprisutna činjenica širom zemaljske kugle pa tako i u Hrvatskoj. Desetljećima se u političkim i znanstvenim krugovima raspravlja o temi starenja stanovništva, ali nedovoljno, možemo slobodno ustvrditi. Tek su nešto glasniji političari u predizborno vrijeme kada se razmeću manje ili više ostvarivim ciljevima. Stajališta o posljedicama starenja se razlikuju, a postavlja se i pitanje kakve trendove možemo očekivati u narednim razdobljima. Također, činjenica je da kako ljudi stare, potrebna im je veća pomoć u aktivnostima vezanim za svakodnevni život. Takva je pomoć uglavnom skupa i za mnoge nedostupna.
Dugotrajna skrb je goruće političko pitanje, posebice za države sa srednjim i niskim dohotkom. Ovakva vrsta skrbi podrazumijeva čitav niz usluga osobama smanjenih funkcionalnih mogućnosti, fizičkih ili kognitivnih. Govorimo o osobama koje su ovisne o tuđoj pomoći u dužem vremenskom razdoblju. Pomoć se odnosi na obavljanje osnovnih svakodnevnih aktivnosti kao što su ustajanje iz kreveta, pranje, oblačenje, hranjenje, odlazak na wc. Osobe mogu trebati i pomoć oko svakodnevnih aktivnosti poput kuhanja, pospremanja, pranja odjeće, telefoniranja ili upravljanja financijama. Dugotrajna skrb može biti formalna, u domovima za starije osobe, izvaninsitucionalna, npr. neka vrsta socijalne usluge u kući, i neformalna, a što znači obiteljska i neplaćena.
Pogled preko granice
Hrvatska zasad prilično loše skrbi o svojim starijim građanima. U tom smislu, naša država bi trebala poboljšati i revitalizirati sustav dugotrajne skrbi (ako je ikada u konkretnom smislu riječi postojao) na više razina – financijskoj, normativnoj i organizacijskoj.
Ako pogledamo preko granice susjedne nam Slovenije, vidjet ćemo znatno bolju situaciju. Od 2021. godine Slovenci imaju Zakon o dugotrajnoj skrbi, a od 1. srpnja 2025. plaćat će doprinos za osiguranje za dugotrajnu skrb. Zakon o dugotrajnoj skrbi naši susjedi nisu donijeli preko noći, raspravljali su o njemu dvadeset godina. Utvrđena stopa doprinosa za zaposlene iznosi jedan posto, jedan posto za poslodavca i jedan posto za umirovljenike, postotak izdvojen iz neto mirovine. Nadalje, za Slovence postoji i mogućnost uvođenja prireza od 2028., eventualno nešto kasnije, uz uvjet da prihodi od doprinosa budu dostatni za financiranje svih prava kao i ostalih troškova iz Zakona o dugotrajnoj skrbi.
Ako govorimo o uvođenju doplata nakon 2028., onda bi korisnici usluga dugotrajne skrbi trebali dodatno plaćati neke usluge, u onoj mjeri u kojoj procijenjena financijska sredstva ne bi bila dovoljna za pokrivanje troškova. Za dugotrajnu njegu i pomoć kod kuće ili u nekoj ustanovi plaćalo bi se 10 posto, a 20 posto bi se plaćalo od vrijednosti usluge dugotrajne skrbi u okviru usluge prava na osnaživanje i samostalnost.
Države pomažu svoje stare
Što se tiče dugotrajne skrbi u nekoj od slovenskih ustanova ili domova, iz obaveznog zdravstvenog osiguranja korisnicima je pokriven trošak rehabilitacije i njege, dok trošak smještaja i hrane korisnici plaćaju sami. Nadalje, od početka prosinca 2025. Slovenci će, misli se na sve one koji imaju pravo na dugotrajnu skrb u instituciji, u skladu s ovim zakonom, ostvarivati svoje pravo na obavezno osiguranje za dugotrajnu skrb. Takve troškove zasad snose pojedinci sami. Nije naodmet spomenuti da u Sloveniji već pola stoljeća postoji organizirani sustav domova za starije osobe.
Hrvatska još uvijek nije donijela strategiju dugotrajne skrbi. Naravno da sama strategija nije dovoljna. To je tek jedna od karika u lancu.
JAPAN: Različite zemlje imaju različito organiziranu dugotrajnu skrb. Japan danas ima dobro razvijenu dugotrajnu skrb za starije i nemoćne, a to je zato što im je dugotrajna skrb već dugo u središtu socijalne politike. U posljednje 24 godine Japanci imaju obavezno osiguranje za dugotrajnu skrb. Tu su i brojna istraživanja koja se neprestano provode s ciljem utvrđivanja učinaka obaveznog osiguranja za dugotrajnu skrb.
NJEMAČKA: Na europskom tlu jako dobar primjer o provođenju dugotrajne skrbi nalazimo u Njemačkoj. Nijemcima se doprinosi za dugoročnu skrb odbijaju od bruto plaće svakog zaposlenika. Od siječnja 2024. taj odbitak u Njemačkoj iznosi 3,4 posto od bruto dohotka, 1,7 posto plaća poslodavac i 1,7 posto zaposlenik. Zaposleni bez djece, stariji od 23 godine, plaćaju dodatak od 0,6 posto od svoje bruto plaće. Osiguranje za dugoročnu skrb (Pflegeversicherung) je izravno povezano sa zdravstvenim osiguranjem te je dio zakonskih doprinosa za socijalno osiguranje. Švicarci pak u usporedbi s Nijemcima, Talijanima, Norvežanima i Britancima, imaju nepovoljniji sustav dugotrajne skrbi. Visoke troškove vezane za kućnu ili institucionalnu skrb plaćaju sami, i to u visokom postotku. Financijske potpore za neformalne njegovatelje su im vrlo niske. Švicarci za liječničke preglede i lijekove participiraju iz vlastitog džepa s 10 posto od ukupne vrijednosti.
NIZOZEMSKA: Nizozemci su odavno dugoročnu skrb o starijima učinili sastavnim dijelom sustava opće zdravstvene skrbi. Zakonski su to uredili još 1968., radeći na poboljšanju i unapređivanju sustava. Nizozemski porezni obveznici izdvajaju gotovo 10 posto svojih prihoda za premije osiguranja. Nizozemska je 2021. godine potrošila 4,1 posto od bruto domaćeg proizvoda na dugoročnu skrb, a što je više od bilo koje druge države koja je pod ocjenjivačkim okom Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, i četiri puta više od iznosa koji su potrošile Sjedinjene Američke Države.
Bez strategije i podataka
No, vratimo se na stanje u našoj državi. Nama svakako nedostaju pristojne baze podataka, slažu se stručnjaci. Već smo zaključili da nemamo ni strategiju. Kad krenete istraživati ovu problematiku, vrlo brzo možete zaključiti da statistika koja se odnosi na dugotrajnu skrb kod nas je gotovo nepostojeća.
Dugoročna skrb o starijima treba biti stavljena na daleko bitnije mjesto u ukupnoj socijalnoj politici. Vrlo je bitno definirati i pravo na status njegovatelja u neformalnom dijelu skrbi. Drugim riječima, ovaj oblik skrbi treba profesionalizirati. Očito da je pred Hrvatskom još puno posla da bi uopće utrla put i otvorila prostor za raspravu oko nužnog i prijeko potrebnog Zakona o dugotrajnoj skrbi. Zašto se onda ponašamo kao da imamo sve vrijeme ovoga svijeta dok tolikim ljudima treće dobi gori pod petama? I da, ne zaboravimo da svi starimo. Bez iznimke. Stoga, svima nam je potrebna zakonski uređena zaštita naših prava i obveza na svakom dijelu našeg životnog puta. I onima koji sami polako umiru u svojim stanovima s niskim mirovinama i bez društvene potpore, i onima koje periodično potpomaže prezaposlena obitelj, i onima u domovima bez dovoljno njegovatelja. U zemlji bez dovoljno palijativnih kreveta, bez hospicija, izolirani na margini društvenog interesa, tako kopne naši stari.
Melita Funda
