Zakon kaže da je ovrha postupak u kojemu ovrhovoditelj, uz pomoć suda ili javnog bilježnika, prisilno naplaćuje svoje potraživanje. Predmet ovrhe može biti imovina ovršenika kao što su novac, nekretnine, pokretnine, vrijednosni papiri ili udjeli u trgovačkom društvu. Ako govorimo o ovrhama na mirovinama, prema podacima HZMO-a za mjesec travanj 2024., radi naplate zakonskog uzdržavanja djece i ostalih primatelja uzdržavanja provedeno je 1.628 ovrha, a po osnovi ostalih tražbina ukupno 16.752 ovrhe. U provođenju ovrha na mirovinskim primanjima, a koja spadaju u stalna novčana primanja korisnika, HZMO postupa kao ovršenikov dužnik u skladu s odredbama Ovršnog zakona, dok Fina ovrhe provodi na novčanim sredstvima na računima, u skladu s odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Budući da je riječ o različitim predmetima ovrhe, HZMO nema uvid koje su ovrhe u evidenciji Fine niti obrnuto.
Ovako to zvuči izgovoreno i napisano suhoparnim birokratskim jezikom, međutim, postavlja se pitanje što je sa stvarnim ljudima, koji su u sustavu, nažalost, samo brojevi. Što je s njima i teretom ovrha koje nose na svojim umornim i starim plećima? Koliko se postupa u skladu sa zakonom i je li konkretan zakon dovoljno dobar? Nitko u našoj zemlji ne vodi evidenciju koliko se sudskih slučajeva završi u korist ovršenih umirovljenika, kad dođe do sudskog postupka, naravno.
Puno ovrha, a samo jedan obrok u javnoj kuhinji
Primjerice, slučaj umirovljenog 86-godišnjeg inženjera S.K. iz Rijeke dobro je poznat Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Svojevremeno, unazad deset i više godine, S.K. je živio normalnim, odnosno normalnijim životom sve do trenutka kada je ostao bez stana, stana u elitnom dijelu Rijeke, a koji je bio u njegovom vlasništvu još od 1965. godine. Zbog prevelikih ovrha koje je dobivao za režijske troškove, bio je prisiljen prodati stan. Prodao ga je sa zadržavanjem doživotnog plodouživanja. Kupac, koji je od njega kupio stan preko agencije, prevario ga je i nametnuo mu još jednu ovrhu preko lažnih potvrda o neplaćanju pričuve. Ubrzo biva izbačen iz stana i zavšava u psihijatrijskoj bolnici. Po izlasku iz bolnice seli u podstanarski stan. Budući da mu mirovina iznosi 800 eura, preko 600 eura mu odlazi na troškove stanovanja. Kad podmiri sve troškove, za život za cijeli mjesec ostane mu 30 eura. Na životu ga održava jedan obrok dnevno u javnoj kuhinji kod časnih sestara. S.K. je Pale sam na svijetu, u nemilosti zakona i u milosti tek rijetkih prijatelja. Da cijela stvar bude još složenija, neprestano mu stižu nove ovrhe pa čak i one od tele operatera. Javljaju mu se javni bilježnici iz Osijeka s potraživanjima starim 12 godina. Osijek, Rijeka, odjednom ga proglašavaju vlasnikom prodanog stana u Rijeci. Bizarno od bizarijeg. Njegova borba traje i sve je žešća. A gdje je svemu tomu kraj? Na groblju?
Zastara ne funkcionira automatski, na nju se dužnik uvijek mora pozvati
Sindikat umirovljenika Hrvatske dobio je na uvid veći broj javnobilježničkih ovršnih rješenja na mirovine za nepostojeća dugovanja, a koje službenici HZMO-a, kao u slučaju S.K. iz Rijeke, bez ikakve provjere uvrštavaju u ovršavanje. Za sve građane koji nemaju novaca za skupe odvjetničke usluge, dobro je znati da ako HZMO zaprimi ovrhu koju ne može provesti zbog ovrha koje imaju pravo prvenstva (tzv. prednosni red, određen člankom 180.OZ-a), takva se ovrha stavlja u redoslijed naplate o čemu HZMO obavještava sud ili ovrhovoditelja. Ako je ovrha u međuvremenu naplaćena, ovrhovoditelj mora obavijestiti HZMO. Nadalje, HZMO nije ovlašten preispitivati zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti, već se dužnik
na nju mora sam pozvati isticanjem prigovora zastare u eventualnom parničnom, izvanparničnom, ovršnom ili drugom postupku.
U razgovoru s Anom Knežević, predsjednicom Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, doznali smo o tisućama ovršenih ljudi koji jedva preživljavaju tijekom borbe za svoja prava. Ljude se ovršuje, a da oni ni ne znaju svoja prava. HRT je ovlastio pet odvjetničkih ureda da naplaćuju potraživanja za razdoblje od 2002. do 2019. godine. Potraživanja s preminulih roditelja prebacuju se na njihovu djecu, bez ikakve prethodne informacije i obavijesti. Na mrežnim stranicama Hrvatske udruge za zaštitu potrošača objašnjeno je da postoji Zakon zastara, za pravomoćna sudska rješenja i javnobilježnička rješenja zastara vrijedi deset godina, a za obično potraživanje iz poslovnih knjiga za pristojbu zastara vrijedi godinu dana.
„Ovrha je jako puno, doduše, dosta se i govori o Ovršnom zakonu. Sjećam se da je bilo riječi da javni bilježnici ne bi trebali govoriti o ovrhama, već da se isključivo vode kao sudski postupci. A tu su i naši potrošači izgubljeni u moru svih tih propisa, aktivnosti i onoga što bi oni trebali raditi.“, kazala nam je Ana Knežević.
Sam, bolestan i na ulici
Jedan od mnogobrojnih predmeta ovršivanja koji je stigao do Hrvatske udruge za zaštitu potrošača bio je slučaj 65-godišnjeg Z.Z. iz Zagreba, bivšeg radnika Končara, žrtve prevare Zagrebačke banke. Z.Z. je deložiran iz svog malog stana (19m2) u Susedgradskoj ulici na Trešnjevci, a samo je htio podići kredit. Budući da se pokazalo da nije kreditno sposoban, na izlasku iz banke ga je „slučajno“ dočekala ženska osoba koja mu je ponudila pomoć i odvela ga da potpiše „papire“ te ga potom odvezla kod javne bilježnice u Sesvetama na ovjeru dokumenata. Z.Z. je, ne čitajući „papire“, potpisao sudužništvo za kredit za neku tvrtku iz Dugog Sela. U četvrtom mjesecu 2024. deložiran je iz stana. U međuvremenu se razbolio, dobio upalu pluća, operirao slomljen kuk i zaradio Herpes zoster preko cijelih leđa. Zagrebačka banka nije niti pokušala naplatiti kredit od sporne tvrtke iz Dugog Sela, već su mu odmah oduzeli stan. Ni na sudu nije prošao puno bolje – nepravedan postupak. Sreća u nesreći bila je da mu je dodijeljen odvjetnik koji je kontaktirao Hrvatsku udrugu za zaštitu potrošača. Uspjelo se ishoditi da će mu Zagrebačka banka pronaći i omogućiti smještaj u nekom od staračkih domova.
„Kriv je sud i Zg banka, a tu su i lovci na jeftine nekretnine. Zg banka je bila u dogovoru sa ženom koja ga je sačekla ispred banke, kao i sa tom javnom bilježnicom iz Sesveta. To je cijela mreža onih koji su se željeli okoristiti.“, prokomentirala je Ana Knežević.
Mučna je činjenica da se rijetki sudski procesi završe u korist oštećenih građana. Riječ je o dugotrajnim, iscrpljujućim i sporim procesima. Odvjetnici po službenoj dužnosti odrađuju uglavnom ono što moraju. Zato valja biti i ostati informiran i na oprezu. I svakako tražiti pomoć, nikada ne trpjeti nepravdu u tišini.
Melita Funda