Ljubica je na čelo SUH-ove podružnice u Svetvinčentu u Istri došla u ožujku 2024. godine, te je na tom mjestu zamijenila dugogodišnjeg predsjednika Dušana Bana. No, i Ljubica ima puno sindikalnog angažmana u životopisu, jer je članica SUH-a još od 2011. godine, te je u podružnici obavljala zadnjih godina razne zadaće, pa je tako posljednjih pet godina bila članica Predsjedništva podružnice, te se brinula za dio članstva. Naime, članstvo podružnice čine i starije osobe iz tridesetak okolnih sela, zbog čega svaki od deset članova Predsjedništva brine za članove s određenog područja.
Posljednjih godinu dana Ljubica se prihvatila i organiziranja izleta i putovanja, a najavom predsjednika da odlazi mnogi su u njoj vidjeli njezinog nasljednika.
„Iako prvotno nisam htjela biti predsjednica, nakon skoro godinu dana uvjeravanja sam prihvatila da preuzmem tu funkciju. Prijetila je opasnost da dođe do raspada podružnice, što bi bila zaista velika šteta, pa sam ipak na kraju pristala“, iskreno će Ljubica.
Ljubica je po struci krojačica, a radni vijek provela je radeći u turizmu te u pogonu Istragrafike u Rovinju. Silom prilika je morala ići u invalidsku mirovinu 2010. godine, kada je imala samo 52 godine života, pa joj je i očekivano mirovina doista niska.
„Kako moja, tako i mirovina većine naših članova kreće se između 400 i 700 eura. Ja osobno živim skromno, ali dobro, pomalo se bavimo poljoprivredom pa imamo dovoljno za osobne potrebe. Poljoprivredom se bave i ostali naši članovi, jer ipak su to sve ljudi koji žive na selu, pa si na taj način poprave budžet, odnosno mogu si nešto priuštiti. Rijetko tko se od naših članova bavi turizmom.“
Unatoč tome što većina članova živi skromno, nitko se ne žali na svoju situaciju, dapače vole se družiti i zabavljati koliko im dozvole njihove mogućnosti, kaže nam Ljubica. Postojanje podružnice SUH-a u ovom malom mjestašcu u unutrašnjosti Istre svakako je veliki plus za starije osobe, koji se tako povremeno sastaju, ali i idu na putovanja i izlete.
„Organiziramo jednodnevne, a ponekad i višednevne izlete, nekad moramo ići i s dva autobusa, jer nas bude 60-70. Često odemo u toplice, družimo se za Dan žena, povodom Oluje, za Martinje, Novu godinu. Evo sad smo organizirali i okupljanje za prvi maj, gdje smo jeli grah. Uvijek pronađemo dobar razlog za proslavu i način kako da se ponovno vidimo, i uživamo svi skupa.“
Nisu u podružnici zaboravili i na svoje puno starije i bolesne članove, pa tako ih redovito obilaze po selima i zaseocima u okolici, donoseći im potrepštine, ili ih obilaze u domovima za starije osobe u većim gradovima i to najčešće za božićne i uskrsne blagdane.
Ljubica kaže kako je najteže starijim osobama koje žive same. Ona pak živi sa suprugom Dragutinom, te je u skladnom braku s njim dobila dva sina, Dragana koji je bravar, te Dinka koji je električar. Imaju i tri unuka, Manola, Ninu i Denija, koji pohađaju osnovnu i srednju školu.
„Suprug i ja imamo tu sreću pa nam djeca, snahe i unuci žive u krugu par kilometara. Uspjeli smo se snaći, odnosno od suprugove i moje starine što smo naslijedili smo svi osigurali krov nad glavom. Tako da jedni drugima pomažemo i viđamo se često“.
Kao i sve SUH-ove podružnice, tako se i podružnica iz Svetvinčenta rado odazvala na prikupljanje potpisa za peticiju „Veće mirovine odmah!“, no unatoč tome Ljubica baš i nije preoptimistična da će se poboljšati situacija u vezi standarda umirovljenika.
„Vlade se mijenjaju, ali mi umirovljenici smo uvijek ostavljeni po strani. Vlast kao da nije briga za nas starije. Zato smo i podržali sve zahtjeve iz peticije, poput ukidanja penalizacije mirovina, nove formule usklađivanja mirovina, uvođenje 13. mirovine, povrata duga umirovljenicima, ili da se svim umirovljenim majkama, pa i meni, pridoda šest ili 12 mjeseci staža po rođenom djetetu. No, skeptična sam da će se išta bitnije promijeniti, jer sve promjene nabolje kod nas idu jako sporo“.
S obzirom da Svetvinčenat ima tek malo više od 250 stanovnika, a općina oko 2.200, veliki je uspjeh imati podružnicu od 130 članova. To bi teško bilo moguće da nema pomoći od općine, koja im redovito financijski pomaže.
„Stvarno brinu za nas, svake godine napravimo projekt u kojem tražimo potporu i općina ga uvijek prihvati. I ne samo to, općina se pobratimila s gradićem Gradanom u Italiji, te ćemo se tako pobratimiti i mi s njihovim umirovljenicima, što je svakako lijepo i pohvalno. Evo upravo se nas nekoliko članova podružnice sprema za putovanje tamo, gdje će nas ugostiti. Općina nam upravo sređuje i novi ured, a u procesu smo nabave i kompjutera i printera“, kazala je Ljubica i dodala za kraj kako će pokušati povećati broj članova, jer je nekoć prije podružnica znala imati i po 200 članova.
Igor Knežević