Bilo je neočekivano kad je na svečanoj sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, održanoj u povodu Međunarodnog dana starijih osoba, održanoj 2. listopada 2023. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović, digla ruku „pod razno“ i napomenula kako se umirovljeničke udruge već devet godina bore da se ukine obveza baka i djedova da umjesto svojih potentnih sinova plaćaju alimentaciju za uzdržavanje potomaka, a što je 2014. uvela tadašnja „socijalna“ ministrica Milanka Opačić, Petrović se ipak izborila za riječ i javno podsjetila ministra Marina Piletića kako su 21. rujna ove godine Sindikat i Matica uputili javno priopćenje Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi, te i Vladi RH, nakon što su saznali iz medija da su izmjene Zakona o privremenom uzdržavanju u završnoj fazi pripreme, jer se želi ojačati državna odgovornost za alimentaciju djeci.
No, pri tom su saznali i da kadrovi u Ministarstvu nemaju namjeru „dirati“ odredbu kojom se bake i djedove obvezuje da u slučaju neplaćanja alimentacije od strane njihovog potomka, moraju oni plaćati uzdržavanje. I što je još gore, u istom provedbenom zakonu se predvidjelo da je uvjet za dobivanje državne alimentacije to da snaha ili samo dijete tuže baku i djeda po ocu, te na temelju sudske presude, budu ovršeni u iznosu od čak 75 posto svoje mirovine. A takvih je slučajeva na stotine, i broj sve više raste. U Sindikat umirovljenika Hrvatske već se godinama javljaju izbezumljene bake i djedovi, ne samo zbog ovrha koje im pojedu cijelu penziju i dostojanstvo, već i zbog toga što takav propis i praksa uništavaju obitelji i raskidaju odnose, pa čak i kontakte, baka i unučadi.
Prijedlog je na stolu?
Petrović je odmah krenula nazivati po Ministarstvu, u dogovoru s Fortunom, i na kraju su shvatile da moraju ići na javno priopćenje. Posebno su porazgovarale i sa šefom Vladinog kabineta Zvonimirom Frkom Petešićem, koji je također ostao iznenađen postojanjem takvog suludog propisa, kakav ne postoji ni u jednoj europskoj zemlji, već je riječ o modelu u nekim američkim državama.
Nakon toga eto novih tonova iz Ministarstva, te Melita Čusak, načelnica Sektora za zaštitu djece i obitelji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za medije kaže: “Razmišljamo da to promijenimo, jer smo svjesni situacije u kojoj žive naši umirovljenici. Sigurnog smo stava da trebamo razmotriti njihove zahtjeve. S obzirom da se na tekstu zakona još uvijek radi, mi ćemo pozvati na razgovor sve umirovljeničke udruge na razgovor tijekom listopada i vidjeti sve mogućnosti. Njihov je prijedlog na našem stolu.”
Fenomenalno, zar ne, prijedlog baka i djedova je na stolu već devet godina, ponovno, jer još jučer je izjava ravnateljice Uprave za obitelj i socijalnu politiku Marije Barilić bila posve oprečna – ne, to se neće „dirati“.
Dakle, sada namjeravaju ovog listopada predstavnice umirovljeničkih udruga pozvati na razgovor, ali ipak smo u pauzi svečane sjednice pokušali dogovoriti s ministrom Piletićem proceduru ukidanja, na što je on predložio da ne idemo na primjedbe kroz javno e-savjetovanje već da netko predloži takav amandman, a kako HDZ ima većinu, to bi onda prošlo kad dođe u Sabor. A što ako ne prođe? Čekat ćemo novih devet godina ili neku novu Vladu?
Eto, zato je je Petrović pod razno opet postavila to pitanje i obrazložila zahtjev, predlažući da se ta obveza za tuženje baka i djedova i njihovo plaćanje alimentacije izbriše samo iz ovog provedbenog Zakona o privremenom uzdržavanju, a ono što nije propisano kako će se provesti, niti se ne može provesti.
Vratite unuke bakama i djedovima! A država neka ganja neplatiše, tuži ih i kažnjava, umjesto što svoju obvezu i odgovornost prebacuje na leđa siromašnih umirovljenika.
I, gle, ministar Marin Piletić je ustao, pružio ruku i rukovao se s predsjednicom Sindikata umirovljenika, a što je radosno pozdravila i Višnja Fortuna. Uslijedio je i pljesak. Da li to znači da je dogovor čvrst i siguran? Hajdemo vjerovati da je tako.
Alimentacija za poginulim sinom
Olakšat će to život Slavici (72) i Josipu (83) Kišuru iz Sesveta koji su još u travnju 2018. godine ovršeni za tadašnjih sto tisuća kuna na ime nagomilanog duga za neplaćanje alimentacije za troje unuka. No, za razliku od uobičajenih slučajeva kada jedan od roditelja zbog nezaposlenosti ili bolesti ne može skrbiti o djeci, ili ih zanemaruje, u ovom slučaju otac djece, sin od Kišurovih, je poginuo u automobilskoj nesreći te je sud 2013., šest godina nakon njegove smrti, odlučio da baka i djed moraju plaćati alimentaciju. Slavica je u trenutku presude imala mirovinu od 1.500 kuna te je morala mjesečno plaćati 600 kuna, no nakon žalbe ubrzo je ta odluka ukinuta. No, za
supruga Josipa koji je tad imao 3.400 kuna mirovine donesena je odluka da plaća 900 kuna mjesečno za uzdržavanje unuka. Prvotni dug od 68.700 kuna s kamatama je narastao na 101 tisuću kuna, a Josip, kojem je mirovina porasla na 3.900 kuna, ovršavan je za 2.927 kuna mjesečno.
Ono što je najbolnije za ovaj bračni par je što im se snaha 13 dana nakon pokopa sina iselila iz zajedničke kuće i otišla s troje djece živjeti kod svoje mame, te vrlo brzo zabranila viđanje unučadi. Baka Slavica je kazala kako joj je troje unučadi ostvarilo obiteljsku mirovinu od sina koji je skupio 18 godina staža, te da primaju dječji doplatak, a od grada Zagreba je snaha dobila i naknadu za treće dijete. Koliko su čuli, snaha je i zaposlena, te toj unučadi novca ne nedostaje. Nedostaje im ljubavi bake i djeda, očevih roditelja, koji žele viđati unuke i pomagati im koliko mogu. No, imaju još troje drugih unuka i za njih nemaju ni po deset kuna za džeparac. Gdje je tu logika, pravda, pamet zakonodavca?
Juha od brašna
Djedu Josipu Kišuru se godinama oduzimalo tri četvrtine mirovine, a onda se spustilo na redovitu alimentaciju od tisuću kuna. Zanimljivo, na Općinskom sudu Josip je u jednom trenutku nepravomoćno dobio presudu prema kojoj uopće nije ni trebao plaćati uzdržavanje unuka, no onda je Županijski sud sve vratio na početak. U to vrijeme je Kišurima nakon ovrhe ostajalo 2.900 kuna pa su u više navrata molili i dobili jednokratnu socijalnu pomoć. Odradili su 70 godina, da bi postali siromašni, ne smatrajući se nimalo odgovornima što je njihov sin nezaposlen.
„Snalazimo se na razne načine, kad idem u trgovinu kupujem u pravilu jedino brašno i kruh na akciji. Brašno mi služi da napravim zapršku za juhu i to je praktički jedini sastojak juhe. Muž i ja imamo zdravstvenih problema i doista nam je teško, a čuli smo da je snaha kupila novi automobil“, kaže baka.
Svi se čude takvom zakonu, valjda svi osim autorice Milanke Opačić. Tako su Luka i Marija R., konačno dočekali svoje pune mirovine za ukupno 78 godina radnog staža i vratili se u stari lički kraj uživati u prirodi i miru. I bilo bi tako da njihovom sinu nije nakon mučnog i dugog razvoda u kojemu je četvero djece dodijeljeno na skrb majci, određen iznos uzdržavanja. Kako sin nije mogao naći posao, snaha je pokrenula sudski postupak da njegovi roditelji preuzmu plaćanje alimentacije. Sud je presudio da moraju plaćati svaki po 600 kuna mjesečno iz svoje mjesečne mirovine. No, kako je sudski postupak potrajao, skupilo se dugovanja s kamatama, pa ih je Fina ovršila. No, problem je što su umjesto po oko četiri tisuće kuna penzije odjednom počeli primati samo po tisuću kuna. Kako je to moguće?
Moguće je, jer je Ovršnim zakonom predviđeno da se za trošak duga za alimentaciju može ovršiti čak tri četvrtine mirovine, pa se tako predviđa da bi ovi umirovljenici odjednom mogli preživjeti s dvije tisuće kuna. Iz dostojanstvenog života katapultirani su u bijedu. Kako je to moguće? Koji to zakon dopušta?
‘Zahvala’ Milanki Opačić
Još u vrijeme ministarskoga mandata Milanke Opačić u Obiteljski zakon je ugrađena obveza supsidijarnog uzdržavanja djece za bake i djedove: da rastereti sebe od eventualnih proračunskih troškova, naša socijalna država propisala je mogućnost da bake i djedovi po onom roditelju koji ne plaća uzdržavanje budu sudski prisiljeni financirati alimentaciju unucima. To je s vremenom stotinjak penzionera, ionako na egzistencijalnom rubu, doslovno bacilo na prosjački štap, a neki od njih zbog svega su izgubili i vlasništvo nad jedinom nekretninom u kojoj žive. Stara biblijska uzrečica po kojoj su očevi jeli kiselo grožđe, da bi tek njihovoj djeci trnuli zubi, u našem je slučaju doživjela paradoksalan obrat, a sve je počelo izmjenama Obiteljskoga zakona 2014. godine, kada je člankom 288. stavak 2. propisano da, ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju, što određuje sud. Premda se poslovično smatra da s punoljetstvom djeteta prestaje svaki prijenos zakonskih obveza s njega na roditelje, u hrvatskom slučaju ta se veza nikad ne gubi. Država u kojoj su najredovitija primanja mahom bijedne mirovine ne želi se odreći privilegije da najnezaštićenije ovrši kad god može, te im proširi odgovornost za djecu dok su oni, roditelji, živi.
Od Europe do Amerike
Pitajući se je li logično da baka do svoje smrti odgovara za obveze svojega neodgovornog ili nesposobnog, pa i mrtvog sina, umirovljeničke udruge već godinama apeliraju na državni aparat da hitno prestane prenositi teret odgovornosti za uzdržavanje djece s države na roditelje. U većini europskih zemalja država jamči privremeno i zamjensko uzdržavanje djeteta. To vrijedi za Austriju, Estoniju, Mađarsku, Njemačku, Švedsku i Italiju. Lokalne vlasti uzdržavaju djecu u Češkoj, Danskoj i Finskoj, dok se u Latviji, Litvi, Poljskoj, Luksemburgu i Portugalu djeca uzdržavaju uz pomoć posebnih fondova. Posebnom upravnom agencijom uzdržavaju se djeca u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.
Model koji je uvela bivša ministrica Opačić plagiran je iz nekih američkih saveznih država, a osim što egzistencijalno ugrožava stare i siromašne, ovakvo zakonsko rješenje proizvodi i brojne emocionalne stresove u obiteljskim odnosima, budući da djecu dodatno traumatizira osjećajem da su baš ona razlog sve brojnijih familijarnih sukoba i svađa vezanih za njihovo uzdržavanje. Zemlja koja izumire, gromko se zaklinjući u deklarativne demografske mjere, skrb o djeci ima najmanje pravo svaljivati na leđa staraca.
Država se duplo zaštitila: Zakonom o privremenom uzdržavanju je propisan uvjet da za ostvarenje prava na uzdržavanje od nadležne institucije (centara za socijalnu skrb) prethodno treba podnijeti zahtjev za uzdržavanje od osobe koja je dužna uzdržavati dijete, a što uključuje i bake i/ili djedove. Šokantno.
Zato su umirovljeničke udruge i zatražile donošenje učinkovitog mehanizma naplate uzdržavanja od strane roditelja, te hitno osnivanje državnog alimentacijskog fonda koji bi se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla ili bolesti nije u mogućnosti podmirivati financijske obveze prema djetetu, određene pravomoćnom sudskom odlukom. Sada takve izmjene konačno kreću u proceduru, no nebitne starce, tamo neke bake i djedove, htjeli su ostaviti u Zakonu.
SUH i MUH naglašavaju da se slažu kako prilikom donošenja novih zakonskih rješenja za obveznike uzdržavanja treba voditi računa ne samo o materijalnoj dobrobiti djeteta, već i o emocionalnom odnosu članova obitelji, da ih se dodatno ne izlaže intenzivnom stresu, a pogotovo djecu. Situacija u kojoj jedan roditelj ne živi s djetetom dovoljno je uznemirujuća i stoga za obiteljski odnos nije poticajno kažnjavati bake i djedove, umjesto da se njeguju dobrovoljni bliski odnosi.
Piletić i Petrović su se rukovali pred cijelom dvoranom svečane sjednice Nacionalnog vijeća. Valjda neće nekome od njih izrasti dugi nos.
