Peti sastanak Radne skupine za analizu stanja mirovinskog sustava održan je pred tridesetak članova i zaposlenika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u četvrtak, 28 rujna 2023. godine u Zagrebu, a Sindikat umirovljenika Hrvatske zastupali su dr.sc. Željko Garača, kao vanjski suradnik te Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a. Na dnevnom radu su se našle tri točke – „Uloga HANFA-e u sustavu mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje“, „Uloga REGOS-a“, te paket prijedloga izmjena zakona za unapređenje II. i III. mirovinskog stupa.
Bilo je burno tri sata, iako je počelo mirnim izlaganjem predstavnika HANFA-e Marka Periše, o HANFA-i kao agenciji za nadzor financijskih usluge, koja je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima, odgovorna Hrvatskom saboru. Temeljni joj je cilj promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora. Umirovljeničke udruge, međutim, stekle su dojam kako 199 zaposlenika HANFA-e ne štite prvenstveno javne financije, već zastupaju financijske institucije i mirovinske fondove pri stranim bankama, a u prilog takvoj ocjeni ide i činjenica da 80 posto svih poslova HANFA-e su obvezni mirovinski fondovi. U protivnom bi se potrudili redovito pratiti tranzicijski trošak drugog stupa i odavno bi predložili njegovu reformu u dobrovoljni, jer se postojećim modelom stvaraju ogromne štete po javne financije, ali i za postojeće i buduće umirovljenike.
Potrošnja, a ne mirovina
Predstavljanje REGOS-a od strane Zorana Protege je bilo detaljnije, s naglaskom da je 31. kolovoza 2023. zabilježeno ukupno 2.220.479 članova, što je daleko više od ukupnog broja osiguranika, čime se stvara privid o velikom broju stvarnih „štediša“ u drugom mirovinskom stupu. Najviše je članova u B kategoriji, ali ne po njihovom izboru, već uglavnom nasumično, osim što se one kojima je do pet godina do mirovine, automatski prebacuje u C kategoriju, u kojoj su zabilježeni najveći gubitci. Zapravo, nitko ne navodi jasno kako je riječ o državnim doprinosima, a ne o privatnoj štednji, jer je od prijašnjih 20 posto doprinosa za prvi stup međugeneracijske solidarnosti, jedna četvrtina „otkinuta“ i prebačena na upravljanje mirovinskim obveznim fondovima. Zbog lošeg modela, visokog tranzicijskog troška, čak 80-tak posto svih novoumirovljenih donosi odluku vratiti se u prvi mirovinski stup, jer time ostvaruju višu mirovinu.
U 22 godine postojanja takvog drugog obveznog stupa, samo je 14.303 umirovljenika otišlo u mirovinu iz oba stupa, pa je i to snažan argument za ukidanje takvog promašenog modela.
Josip Majher iz Ministarstva rada je izvršio prezentaciju drugog stupa, optužujući sve one koji zagovaraju ukidanje drugog stupa ili transformaciju u dobrovoljni, da čine grešku, tvrdeći kako će takav stup, naročito s predviđenim korekcijama, ne samo opstati, nego i napredovati. Priznao je, dakako, da je u predmirovinskom C fondu, zabilježen pad od sedam posto, čime je 80 posto svih umirovljenih ove godine do 24. rujna praktički otjerano natrag u povoljniji prvi stup, a u trećem tromjesečju se očekuje nešto manje od 90 posto povratnika.
Samo banke profitiraju
Majher je iznio i čudnu obrambenu tvrdnju kako će kad ukupna ekonomija bude lošija, drugi stup biti snažan i privlačan jer će imati pravi novac?! Priznao je i kako su oba mirovinska osiguravajuća društva, RBMOD i HRMOD u ovoj godini izgubili po tisuću eura po ugovoru, ali da je to tako „normalno“. Novine kroz nove zakone je pozdravio, smatrajući da će uvođenje mogućnosti neindeksirane mirovine, tj. one koja se neće usklađivati, dobro rješenje, a zbog povećanja mogućnosti podizanja gotovine i do 20 posto ukupnog salda na osobnom računu, očekuje veći broj onih koji će birati dvostupačnu mirovinu.
Zanimljivo kako se zaboravilo da je svrha mirovine osiguranje od rizika u starosti, a ne poticanje potrošnje ili pokrivanje dugova i ovrha. Svakako je za pozdraviti smanjivanje naknada, te ukidanje ulazne naknade, uvođenje mogućnosti seljenja iz A u B ili C kategoriju u bilo kojem trenutku, no tvrdnja kako su obvezni mirovinski fondovi održavatelji likvidnosti tržišta, je malo preambiciozna, osobito kad se zna koliko su bili visoki gubitci svih fondova u proteklim godinama. Izlagatelj se čak usudio ustvrditi kako bi prebacivanje obveznog drugog stupa u dobrovoljni (treći) stup bilo jako skupo za državu???
Svi glupi, mi pametni
Predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske su nakon toga upitali da li to znači da su loše postupile i pogriješile Češka i Slovenija, koje takav obvezni drugi stup nisu prihvatile niti uvesti, ili pak Poljska, Slovačka, Mađarska, Estonija itd. koje su ih ukinule ili transformirale u dobrovoljni, a predstavnik Ministarstva je bahato potvrdio da je to upravo tako, da je jedino Hrvatska pametna jer čuva svoj drugi stup, a druge su sve države glupe, zar ne?
Došlo je i do vrućeg sudara prof. Garače i prof. Potočnjaka, suprotstavljenih stajališta oko korisnosti ili štetnosti obveznog drugog stupa, jer je Garača kao makreoekonomist nasuprot pravniku Potočnjaku, izradio ozbiljne računice, no sam sastav i rad radne skupine je zbunjujući, bez stvarnih stručnih podloga i analiza, pa nije niti čudno da su predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske, te SSSH, naprosto napustili skupinu, jer njezina svrha očito i nije rasprava, već formalno prolaženje dnevnog reda s unaprijed određenim zaključcima. Nažalost.
ŽELJKO GARAČA O „UNAPREĐENJU“ 2. STUPA
Drugi stup je štetan, ukinite ga odmah
Profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu i član SUH-a, doktor Željko Garača, napisao je pisani prilog za raspravu po točki 3. „Paket prijedloga izmjena zakona za unapređenje II. I III. mirovinskog stupa na 5. sastanku Radne skupine za analizu mirovinskog sustava. Garača tako navodi kako je mirovinska reforma s II. stupom trajno štetna za gospodarstvo i građane, za I. javni mirovinski stup i državni proračun. Navodi kako se to ne može otkloniti unaprjeđenjima II. stupa! Naprotiv, mirovinska reforma s III. stupom umanjuje ostvarenje BDP-a.
Indikator ove štete je oportunitetni trošak koji se mjeri propuštenim BDP-om, a koji se ne može nadoknaditi mehanizmima mirovinske reforme, dalje navodi te ističe kako je gruba procjena da se godišnje propušta oko 2 milijarde eura BDP-a, a to će se nastaviti. Garača smatra kako će suprotno prevladavajućem narativu, II. stup trajno generirati deficit u I. stupu i kada protekne tranzicijsko razdoblje. Količina novca kojeg se I. stup odriče u korist II. stupa je veća od „ušteda” koje (ne)će ostvariti neisplatom dijela mirovina. Razlog je niski stupanj zamjene prve mirovine i posljednje bruto plaće. Trenutno manje od 40%. Da bi se ostvarile eventualne uštede faktor zamjene bi morao biti veći od 45%.
Suprotno prevladavajućem narativu, II. stup će trajno generirati dodatni deficit u I. stupu i kada protekne tranzicijsko razdoblje koji će dodatno morati biti subvencioniran iz državnog proračuna, a sve to moraju dodatno platiti građani kroz druge poreze ili kroz povećanjem javnog duga što se u konačnici opet svodi na dodatne poreze, piše dalje Garača.
Državni proračun oštećen
Navodi i tri grupe problema mirovinske reforme i II. stupa prema značaju: trošak mirovinske reforme, poslovanje MOD-ova i nepošten model isplate mirovina iz II. stupa, te poslovanje OMF-ova. Garača dalje navodi kako trošak mirovinske reforme čine tranzicijski deficit – trošak državnog proračuna radi nadoknade neuplate dijela doprinosa u I. stup, zatim trošak financiranja tranzicijskog deficita – trošak državnog proračuna putem dodatnih poreza, javnog duga i pripadajućih kamata, te oportunitetni trošak – propušteni BDP zbog prethodna dva troška.
„Svođenjem novčanih tokova isplate mirovina na neto sadašnju vrijednost pokazuje se da je ona negativna. Usklađivanje mirovina s inflacijom do 2% je prije svega iz imovine umirovljenika prenesene na MOD. U stabilnim uvjetima MOD-ovi prakatično mirovine mogu isplaćivati iz prinosa na investiranu imovinu, ne dirjaući glavnicu koja im ostaje nakon smrti umirovljenika“, piše Garača.
„Iako je poslovanje OMF-ova vrlo problematično, ono nije predmet mojih znanstvenih istraživanja pa ću se suzdržati od detaljnije kritike. Ipak bi postavio jednu provokatinu hipotezu za buduće istraživanje: „Što je uspješnije poslovanje OMF-ova to će konačna šteta biti veća.” Novi paradoks!“, navodi Garača.
U svojoj ocjeni prijedloga paketa izmjena zakona za unaprjeđenje II. I III. mirovinskog stupa Garača ističe kako je zbog inherentne štetnosti II. stupa, svaki pokušaj da se on učini atraktivnijim štetan te da je povećanje dodatka na dvostupanjske mirovine krajnje neetično jer manje bogati trebaju kroz poreze dodatno platiti veće mirovine uskog kruga najbogatijih. A povećanje mogućnosti podizanja gotovine prilikom umirovljenja je suprotno samoj ideji mirovinskog osiguranja, kaže Garača.
Siromašni financiraju bogatije?
Što se tiče III. Stupa, Garača smatra da je on privatna stvar svakog pojedinca i iznesene kritike se ne odnose na njega iako i tu treba istaknuti neetičnost zakonskog rješenja, jer država ne treba subvencionirati mirovinsku štednju najbogatijih na račun ogromne većine slabijeg materijalnog stanja.
U zaključku Garača navodi kako je „u prethodno iznesenom kontekstu tvrdnji o inherentnoj štetnosti same mirovinske reforme, svako povećanje atraktivnosti mirovina iz II. stupa štetno. Uz to, neke predložene mjere su suprotne samoj ideji mirovinskog osiguranja ili su neetične te ih treba odbaciti pa tako i ovaj cijeli paket mjera. Garača daje dva prijedloga, prvi je da treba ukinuti II. mirovinski stup i tako spriječiti trajne štete po gospodarstvo, građane i javne financije koje im privatizacija javnog mirovinskog sustava i II. stup nanosi. O načinu ukidanja II. stupa može se raspravljati i treba nastaviti tražiti rješenja za mirovinski sustav, ali u drugom smjeru.
Drugi njegov prijedlog je da je jedan od mogućih smjerova radikalna fiskalna reforma s ukidanjem doprinosa na plaće i prebacivanje financiranja javnog zdravstva na druge poreze. Na taj način bi se porezno rasteretio rad, proizvodnja bi postala konkurentnija, gospodarstvo bi brže raslo, porasle bi plaće pa posljedično i mirovine iz I. stupa. Preduvjet za ovaj potez je ukidanje II. stupa, zaključuje Garača.
