Nazvali smo Zoricu i zamolili je da napravimo intervju s njom, no kazala je kako „se ne voli baš medijski eksponirati“. Ipak, nakon našeg inzistiranja, pristojna kakva je, nije mogla odbiti razgovor za Glas umirovljenika. A da je itekako zaslužila da ju se predstavi govori činjenica da je Zorica godinama jedna od ključnih osoba za kvalitetan rad SUH-ove najveće udruge. Naime, Zorica je i potpredsjednica i tajnica Udruge SUH Pula-Pola, a u prošlosti je imala i puno drugih bitnih zaduženja.
Odmah po umirovljenju 2008. godine učlanila se u Podružnicu SUH-a u Puli, a na prijedlog tadašnje predsjednice i ikone pulskog SUH-a Nete Žiković odlučila se aktivno uključiti u rad podružnice.
„Prijedlog tadašnje predsjednice je bio da barem nakratko pomognem u radu. Međutim to „kratko“ još uvijek traje. Iste godine izabrana sam za tajnicu podružnice, a koju funkciju još uvijek obavljam. Uz funkciju tajnice, opet na prijedlog predsjednice od 2011. godine imenovana sam i za voditeljicu programa Skrb za starije osobe, a koji se od 2004. provodi u okviru SUH-a Pula. U okviru tog programa kontinuirano se radi na razvijanju volonterstva i brige o starijim osobama.“
Upravo je volonterstvo i nesebično pomaganje starijim osobama u potrebi jedna od glavnih aktivnosti Udruge SUH Pula-Pola. Sve zainteresirane za volonterstvo uključuju na tečaj za pružanje pomoći starijim osobama, a zatim educirani volonteri pružaju pomoć i brinu se za teže pokretne starije osobe na području grada Pule, a što svesrdno projektno podržavaju Grad Pula i Istarska županija.
„Do pojave Covid pandemije imali smo oko 60-ak volontera i isto toliko korisnika. Tijekom pandemije nismo prestali funkcionirati, jedino nam se brojka smanjila na 40-ak korisnika. Starijim osobama jako puno znači da imaju nekog tko o njima brine, i kome se u svakom trenutku mogu obratiti za pomoć ili mišljenje“, kazala nam je Zorica, dodavši kako je uglavnom riječ o samcima, koji nemaju djece, te dolaskom volontera te osobe se ne osjećaju socijalno isključeni, a time im se produžava i ostanak u vlastitom domu i smanjuje pritisak na domove za starije osobe.
Zorica je rođena prije 74 godine u Valturi, mjestu udaljenom desetak kilometara od Pule. U Puli je završila osnovnu školu i gimnaziju, a potom studij na Višoj školi za socijalne radnike u Zagrebu. Udovica je i majka dva sina, koji su oboje oženjeni i imaju po jednu kćer. Jedna unuka ide u treći razred osnovne škole, a druga u treći razred gimnazije.
„S obzirom da žive u Puli, često se viđamo, i to su mi najljepši trenuci“, kaže aktivna baka.
Odmah po završetku studija, zaposlila se u struci, kao socijalna radnica, u Savezu slijepih u Puli. Tri godine nakon toga zaposlila se u Centru za socijalnu skrb u Puli gdje je ostala do 1994. godine, a gdje je posljednje četiri godine bila i direktorica Centra.
„To je bilo vrijeme domovinskog rata kada je u Centru bilo veoma teško i zahtjevno raditi jer je zbrinjavanje prognanika i izbjeglica zahtijevalo cjelodnevni aktivan rad. Bila sam i zapovjednica Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice za Istru. Po završetku rata dobila sam Spomenicu domovinskog rata.“
Početkom 1994. godine postala je ravnateljica u Izbjegličkom centru “Kamenjak” u Puli, a 1998. se zapošljava u gradskom Upravnom odjelu za društvene djelatnosti gdje je radila kao stručna suradnica za socijalnu skrb. Prebogato iskustvo pretočilo se u kvalitetan rad i u SUH-u, te članovima često daju upute i savjete kako ostvariti određene oblike skrbi, poput pokretanja postupka za dodjelu doplatka za tuđu njegu i pomoć, invalidninu, dostavu gotovog obroka, pravo na jednokratne novčane pomoći, usluge njege i pomoći, smještaj u ustanovu i sl. I u mirovini je prepoznat njezin rad pa je tako 2019. godine dobila Plaketu Hrvatske udruge socijalnih radnika, čija je članica, a članica je i Savjeta za socijalnu skrb pri Istarskoj županiji.
Što se tiče organizacije rada nekoć podružnice SUH-a, a od 2020. godine Udruge SUH Pula-Pola, Zorica kaže kako tijekom godine organiziraju izlete, u proljeće i jesen desetodnevne boravke u toplicama, zatim četiri puta godišnje (za Novu godinu, Valentinovo, Dan žena i Međunarodni dan starijih osoba) organiziraju druženje uz večeru i ples, te redovito sudjeluju na županijskim sportskim igrama SUH-a.
„Do pandemije imali smo oko 2.500 članova, prošle godine nam se članstvo smanjilo na oko 1.500 članova, dok ove godine primjećujemo znatan interes za učlanjivanje. Naše članstvo je organizirano u deset ogranaka, od kojih su četiri vezana uz bivšu tvrtku članova, a ostali su povezani teritorijalno jer djeluju na području susjednih Općina i susjednog Grada“.
Najteže teme, siromaštvo umirovljenika, ostavili smo za kraj.
„Ja sam skromna, mislim da imam donekle solidnu mirovinu i ne želim se žaliti. Ipak, žalosti me činjenica da veliki broj umirovljenika ima primanja ispod linije siromaštva. Naša država priznaje tu činjenicu, što dokazuje i postupcima oko dodjele Covid dodatka i energetskog dodatka. Međutim, takvu situaciju trebalo bi sustavno riješiti, zakonski utvrditi pojedina prava na pomoć, primjerice isplatu trinaeste mirovine, odnosno da se unaprijed zna što će se ostvariti, a ne da se živi u neizvjesnosti što će se dobiti.“
Veliki problem je, kaže, što se mirovine ne usklađuju s rastom cijena i ne prate stvarni rast troškova života, a smeta je i što su zakinute sve umirovljenice koje su otišle u mirovinu prije 2019. godine jer ne mogu ostvariti pravo na šest mjeseci dodanog staža po rođenom djetetu. Pozdravila je i uvođenje novog modela obiteljske mirovine, dodavši kako su u udruzi pomagali mnogim članovima dajući im savjete i upute oko podnošenja zahtjeva.
„Vrlo izražen problem u Hrvatskoj je nedostatak smještajnih kapaciteta u ustanovama za starije osobe. U Puli imamo samo jedan dom sa 160 mjesta za starije osobe, a na njega je orijentirano preko 16.000 osoba starijih od 65 godina. To znači da smještajni kapaciteti u odnosu na stariju populaciju iznose svega oko 1%, a u Europskoj uniji taj udjel iznosi oko 5%. Situaciju donekle ublažavaju ustanove u privatnom smještaju, međutim tu smještaj nije subvencioniran, te si mnogi cijenu smještaja od oko tisuću eura ne mogu priuštiti pa ostaju van ustanove prilično nezbrinuti i u lošim životnim uvjetima“, istaknula je na kraju Zorica.
Igor Knežević
