Upravo završava četverogodišnji projekt “Zdravstvene, kulturne i biološke odrednice dugovječnosti: antropološka studija preživljenja u dubokoj starosti” (HECUBA, HRZZ IP-01-2018-2497, voditeljica: dr. sc. Tatjana Škarić-Jurić) na kojemu kao suradnica radi i dr.sc. Ana Perinić-Lewis. Polazište istraživanja je zapravo provedeno antropološko istraživanje u zagrebačkim domovima za starije i nemoćne osobe od 2007. do 2009. godine u kojima su prikupljeni razni podatci od 345 osoba starijih od 85 godina. Kao jedan od rezultata istraživanja navodi se i teži proces prilagodbe korisnika na život u domu za starije nakon što odsele iz vlastitog doma, ali su dobiveni i zanimljivi rezultati o čimbenicima koji utječu na ljudsku dugovječnost.
- Koji su glavni razlozi koji utječu na to da se osoba u domu za starije ne osjeća „kao kod kuće“ i što bi po vašem mišljenju trebalo promijeniti po tom pitanju?
Istraživanja su pokazala da okoliš, uključujući arhitekturu, dizajn interijera i predmeti, kao i rutine i društvene prakse, imaju važnu ulogu u oblikovanju i doživljavanju svakodnevice u domovima za starije osobe. Projektom HECUBA obuhvaćene su osobe duboke starosti (85+ godina) koje stare u domovima za starije osobe. Ovakva istraživanja su rijetka, osobito u Hrvatskoj, iako se uočava porast zanimanja za spoznavanjem funkcioniranja dugovječnih osoba. Najčešće je odluka o odlasku u dom povezana s nemogućnošću ostanka i samostalnog življenja u vlastitom domu. Time domovi postaju alternativno mjesto stanovanja gdje je korisnicima omogućena stručna skrb i pomoć.
Domovi za starije su istodobno ustanove i (dugo)trajni domovi osobama starije životne dobi, zbog čega je najveći broj rasprava posvećen dihotomiji institucionalnog i kućnog ambijenta. Prednost se daje prevladavanju kućne, domaće atmosfere koja kod osoba starije životne dobi pridonosi stvaranju osjećaja doma i većoj vezanosti za mjesto. Čak 68 % ispitanika na projektu HECUBA provodi većinu slobodnog vremena u domu (čak 89 % ispitanika najviše slobodnog vremena unutar doma provodi gledajući televiziju i slušajući radio).
Uređenje soba za smještaj prema željama korisnika, osim donošenja osobnih stvari, obuhvaćaju ograničenja propisana domskim pravilnicima. Potpuno preuređenje soba i apartmana za smještaj možda je teže izvedivo i financijski zahtjevnije za hrvatske prilike, ali bi se promjene mogle uvesti u opremanje i uređenje zajedničkih prostorija i domskog okoliša gdje se zapravo događa najveći broj aktivnosti i socijalnih kontakata (74% ispitanika odgovorilo je da slobodno vrijeme voli provoditi u razgovoru sa susjedima i prijateljima).
Obitelj kao razlog dugovječnosti
- Osim samog izgleda, veličine i lokacije prostora u kojem se živi, kao i ispunjenja slobodnog vremena aktivnostima i hobijima, pretpostavljamo da na kvalitetu života korisnika domova bitno utječe i ljudski faktor, odnosno s kime dijele sobu, prostorije i slično?
Ispitanici u projektu HECUBA živjeli su u domu za starije osobe u prosjeku 6,5 godina. U upitniku zadovoljstva životom manji je broj ispitanika (21,2 %) naveo da nije zadovoljan svojim sadašnjim životom, a u odgovorima na otvorena pitanja rijetko su navodili probleme u samom domu. Sustanarstvo i međuljudski odnos također su kod manjeg dijela ispitanika predstavljali problem, dok ih je više izrazilo želju da u sobama za smještaj budu sami. Mnogo ih je više opterećivalo i stvaralo im stres ono što su ostavili izvan doma: smrt supružnika, obiteljski problemi (problemi djece ili unučadi) i nostalgija ili briga za starim domom (stan, kuća, imanje).
Više su bili opterećeni vanjskim čimbenicima, nego onima unutar doma za starije osobe. Povezanost s obitelji bitna je za ispitanike, 90 % ispitanika odgovorilo je da ima dobre odnose i stalne kontakte s članovima obitelji, 73,9 % ispitanika navodi da su u obitelji pronašli smisao svog života i da su im najdraže životne uloge bile biti roditelj (59,6 %) i biti supružnik (49,7 %). Obitelj također navode kao jedan od glavnih razloga svoje dugovječnosti (41,6 %).
- Budući da se projekt bavi(o) dugovječnošću, možete li nam reći koji čimbenici utječu na uspješno starenje? Koja su obilježja dugovječnih osoba?
Obilježja uspješnog starenja kao što su očuvano tjelesno, kognitivno i socijalno funkcioniranje, produktivnost te zadovoljstvo životom, unatoč promjenama i gubicima koje starost nosi, smatraju se pokazateljima psihološke prilagodbe starenju, a pokazali su se i pozitivno povezanima s duljinom života. Kod dugovječnih osoba prisutno je cijelo mnoštvo raznovrsnih genetskih i okolišnih čimbenika te psiholoških obilježja i ponašajnih obrazaca koji doprinose usporenju procesa starenja.
Kao sociokulturnu antropologinju starost me zanima kao društveno konstruiran pojam čije određenje u velikoj mjeri ovisi o političkim, ekonomskim i sociokulturnim čimbenicima. Nju definira i odnos kvalitete života, sustava vrijednosti i obilježja sredine u kojoj osoba živi. Obrasci starenja razlikuju se među različitim kulturama, posebno na području osobnosti, društvenih veza i spoznaja.
Preživjeli tri rata
Na projektu sam se sa suradnicima bavila otpornošću osoba duboke starosti. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koje je u prošlom stoljeću bila uključena u čak tri ratna sukoba na svome prostoru, zbog čega su njeni stanovnici imali neki oblik ratnog iskustva. Od 345 ispitanika, njih 308 (89,3 %) je preživjelo tri rata, a 197 ispitanika (57,1 %) su u vrijeme Domovinskog rata već bili osobe starije životne dobi (70 i više godina). Analizirali smo demografske, socioekonomske i zdravstvene karakteristika te kvalitetu života i zadovoljstvo životom dugovječnih osoba koje su tijekom svog života bile direktno izložene ratnim zbivanjima (Prvi i Drugi svjetski rat te Domovinski rat) u odnosu na one koji to nisu bile.
Čak trećina ispitanika (112 ispitanika, 32,5 %) u projektu imali su ratna iskustva, bilo kao vojnici, logoraši ili zatvorenici, izbjeglice i osobe kojima je u ratu stradao član/članovi uže obitelji, a neki su u određenim ratovima imali čak i veći broj različitih ratnih iskustava, dok su neki doživjeli smrt članova obitelji i progon u različitim ratnim sukobima na prostoru Hrvatske. Unatoč tome što su imali ratna iskustva i traume, većina ispitanika je doživjela duboku životnu dob.
Na projektu su suradnici psiholozi istraživali doprinos psihosocijalnih čimbenika poput obrazovanja, broja djece, odnosa s obitelji, kvalitete života i subjektivnog zdravlja i neovisnosti, na duljinu života dugovječnih osoba. Pokazalo se da dužem životu osoba u dubokoj starosti u maloj, ali značajnoj mjeri doprinose veći broj djece i obrazovanje (u žena), a kvaliteti života, uz spomenuto, još i dobar odnos s obitelji.
Također analizirani su i psihološki čimbenici duljine života, a rezultati su pokazali kako postoji značajna povezanost veće doživljene dobi s učestalijom aktivnosti nakon umirovljenja, boljom procjenom subjektivne neovisnosti i kvalitete života. Značajnim prediktorima dugovječnosti osoba pokazali su se bolje kognitivno funkcioniranje i učestalija aktivnost nakon umirovljenja.
Navedena istraživanja pridonose boljem razumijevanju čimbenika dugovječnosti te stvaranja programa i intervencija u svrhu poboljšanja kvalitetnog života osoba starije i vrlo stare dobi.
Gen za dugovječnost
- Glavni ciljevi istraživanja su utvrditi čimbenike povezane s ljudskom dugovječnosti i duljinom razdoblja funkcionalne sposobnosti. Dobiveni podaci od 2007. do 2009. godine analizirani su deset godina kasnije. Je li taj vremenski raspon dobar ili loš za istraživanje? Do kakvih ste ključnih rezultata došli?
Zahvaljujući vremenu od 10 godina koje je proteklo od inicijalnog istraživanja, ali i suradnji s timom suradnika s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, bilo je moguće doći do informacije o dobi smrti, što omogućuje izdvajanje uistinu dugovječnog poduzorka (prosječna dob smrti je 92,6 godina) i o dobi nastupa funkcionalne nesposobnosti (nesamostalnosti, nepokretnosti), što omogućuje utvrđivanje duljine trajanja razdoblja potpune zavisnosti o tuđoj pomoći i njezi osoba ove dobne skupine. To je važno za planiranje javnozdravstvenih politika koje se odnose na gerontološku i gerijatrijsku praksu.
Posebno su zanimljiva molekularnogenetička istraživanja na projektu. Studije povezanosti polimorfizama “gena dugovječnosti” koje su u tijeku imaju za cilj utvrditi njihov utjecaj na duljinu života, a uključuju gene koji sudjeluju u više metaboličkih putova i međusobno su u interakciji, ali primarno djeluju na različite mehanizme starenja.
Projekt je omogućio pristup dugovječnoj populaciji, a multidisciplinarna i interdisciplinarna istraživanja procesa starenja obuhvatila su zaista širok spektar genetičkih, zdravstvenih, socioekonomskih, psiholoških, ponašajnih i kulturnih utjecaja potencijalno povezanih s fenomenom uspješnog starenja i dugovječnosti.
Zbog porasta populacije ljudi starijih od 80 godina, važno je spoznati čimbenike koji doprinose očuvanju kvalitete njihova života, socijalnih odnosa i zdravlja kako bi se prilagodile socijalne i zdravstvene politike koje omogućuju kvalitetan život u dubokoj starosti i do kraja života dugovječnih pojedinaca.
Igor Knežević
