Vlada je na 181. sjednici od 29. prosinca 2022. godine usvojila Nacrt prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je izradilo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u okviru Nacionalnog plana za oporavak i otpornosti „kako bi se stvorili uvjeti za brži i uspješniji gospodarski razvitak Republike Hrvatske kao pomorske zemlje, uvjeti za ulaganja na pomorskom dobru…“ Zakon je prošao prvo čitanje, a 30. prosinca 2022. je ušao u službenu proceduru donošenja. Pitate se kakve veze ima ovaj zakon s interesima hrvatskih umirovljenika?
Ima, ima. U članku 82. se uvodi potpuno nejasna klasifikacija morskih plaža u kojoj javna plaža postaje samo jedna od kategorija, a ostale dvije su plaže hotela, kampa i turističkog naselja, te vrlo nejasno definirana morska plaža za posebne namjene. Članak 83. iskazuje vrhunac nerazumijevanja koncepta plaže jer kaže da javna morska plaža “služi većem broju ugostiteljsko-turističkih objekata i građana”. Prvo biznis, a onda čovjek?
Plaže nisu prirodni kapital?
Članak 84. razrađuje plaže hotela, kampova i turističkih naselja kao posebnu kategoriju i spominje “dobru povezanost” plaže u funkcionalnu gospodarsku cjelinu. Postojanje plaže uz hotel, kamp ili turističko naselje je vjerojatno i razlog postojanja takvih objekata, ali nije opravdano plažu kao prirodni kapital klasificirati prema objektu koji je tu zbog te plaže nastao. Niti jedan davatelj koncesije nije kapacitiran utvrditi “funkcionalnu gospodarsku cjelinu” koja uključuje plažu, a koja je javno dobro, za kraj će. To čak sliči na tvrdnju kako je funkcionalna cjelina dvorište i ulica, hm.
Dakle, budući da zakon definira vrste morskih plaža i dijeli ih na prirodne i uređene, a zatim uređene dijeli na javne morske plaže, morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja te morske plaže za posebne namjene, postavlja se pitanje gdje su tu obični građani, a posebno – gdje su tu starije osobe tankog džepa kojima su nedostupne plaže u koncesiji s naplatom ulaza?
K tome, nije jasno koje su to posebne grupe korisnika, odnosno ostale specifične potrebe. Nadalje, navodi da se plaže za posebnu namjenu gospodarski koriste na temelju koncesije, pa ispada da se bez koncesije ne mogu niti koristiti? Što se zapravo krije iza ovakvih neobičnih formulacija i da li je javnost isključena iz pristupa ovakvim prostorima, u kojem slučaju je odredba neustavna.
Aparthejd protiv običnih građana
Svaka plaža predstavlja opće dobro i na plažama ne smije postojati aparthejd, a sada još uvijek važeći čl. 6. važećeg zakona propisuje da “opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da se svatko ima pravo služiti pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni“. Nacrt prijedloga novog ZPDML u čl. 3., pak, dodaje odredbu da “svatko ima pravo, pod jednakim uvjetima, služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, osim kad je ovim zakonom drugačije propisano”. S ovim „izuzetkom“, očit je utjecaj pojedinih interesnih skupina na oblikovanje zakona, kao i intencija dugoročne privatizacije pomorskog dobra. Zašto predlagač i ovdje nije jasno napisao da je npr. pravo svakog čovjeka pristupiti svakoj plaži?
Evidentan je ovdje retrogradni pristup sirove komodifikacije javnog dobra, nedostatak razumijevanja uloge plaže kao prirodnog kapitala, nedostatno poznavanje uloge plaža, blagodati morske vode i rekreaciji na plaži u zaštiti javnog zdravlja ljudi i time smanjenih troškova zdravstva.
Pa se otvoreno pitamo koliko država mora biti gospodarski nerazvijena i nazadna da predlaže opciju privatizacije putem davanja petogodišnjih obnovljivih koncesija i neminovnu posljedičnu devastaciju vlastitog javnog pomorskog dobra, zaštićenog obalnog pojasa, od državne važnosti, kako bi putem koncesija povećavala svoj gospodarski rast? Na koji način to predstavlja korak unaprijed? U suvremeno doba napretkom se smatra djelovanje u smjeru održivosti, očuvanja bioraznolikosti, zaštite postojećih i obnove zapuštenih i devastiranih prirodnih bogatstava. Kod nas je druga priča.
Takse na jednodnevne izlete?
Vratimo se starijim osobama i umirovljenicima. Već godinama se lokalne samouprave, kojima će novim Zakonom o pomorskom dobru u ruke biti prepušteno odlučivati koje su to plaže posebne namjene, gdje se to na pomorskom dobru zbog posebnih razloga smije i graditi, bore kako onemogućiti jednodnevne izlete umirovljenika na more, naplaćujući im lokalnim odlukama takse za parkiranje u blizini obale i nastojeći ih na sve načine spriječiti da punopravno uživaju u pravu na korištenje plaža. Sad će im to biti ozakonjeno, pa će moći bez ograničenja utvrđivati gdje se „običan narod“ ne smije kupati. Sindikat umirovljenika je prijavio takve prakse kao čin diskriminacije protiv starijih i siromašnih Pučkom pravobranitelju, ali nismo ništa postigli.
Arhitektica Dinka Pavelić iz Zagreba drži da je „posebna namjena“ opasna izmišljotina, jer je u prostorno planskoj terminologiji ona u pravilu bila vojna. Posebna namjena u smislu prijedloga ovog Zakona je izmišljotina pod koju se može provući zaista bilo što. Možda čak i tzv. palijativna skrb koja se spominje pak u prijedlogu izmjena s ovim Zakonom povezanoga Zakona o prostornom uređenju. Paradoks tog prijedloga je da bi se ta tzv. palijativna skrb mogla planirati bilo gdje, čak i na samom pomorskom dobru ako se, eto, nekome bude htjelo, i da ne potpada pod ograničenja koja vrijede za ostale namjene (npr. stambenu, turističku…).
Kupanje za bogate strance
Ne pokušava li se prečicom omogućiti realizacija one davne priče o hrvatskom Jadranu kao velikom staračkom domu zapadne Europe. Ako nam je to sve što nam je ostalo od tzv. jadranske orijentacije naše zemlje, onda bolje da nas nema niti ova 3.5 milijuna. Kombinacija “resort” u žici pa “palijativna skrb” u žici duž obale je najkraći put da postanemo kao jedna u nizu sličnih siromašnih država karipskog arhipelaga, gdje ne ostaje niti jedan cent od dolara potrošenog u tim zemljama, sa stanovništvom (domaćim i uvezenim) upregnutim u servisiranje tih namjena za male nadnice, upozorava Pavelić.
Isto tako formulacija jedinstvene funkcionalne cjeline u odnosu na pomorsko dobro za hotele i kampove naprosto ne može postojati kao pojam jer je to kontradikcija s pojmom pomorskog dobra kao općeg dobra u općoj upotrebi, dostupnog svima.
Lječilišta za dobrostojeće starce sa Zapada imat će posebnu namjenu omogućiti privatni pristup i mir onima koji će moći plaćati tisuću do dvije eura za krevet, a i nekoliko tisuća za apartman. To sigurno neće biti „posebna namjena“ za hrvatske umirovljenike kojima su preskupi i postojeći domovi umirovljenika, jer imaju prosječnu mirovinu od 381 eura. Nama je mučnina, a vama?
Jasna A. Petrović