Jasna A. Petrović je već deset godina predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, a zapravo je uključena u njegov rad intenzivno punih 29 godina, od 1993. godine kad je ugovorila pristupanje SUH-a u punopravno članstvo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, tada kao voditeljica Međunarodnog odjela te najveće hrvatske sindikalne središnjice. Već sljedeće godine je ishodila učlanjivanje SUH-a u FERPA/Europsku federaciju umirovljenika i starijih osoba, koja djeluje kao integralni dio ETUC/Europske federacije sindikata. Po umirovljenju je prihvatila biti članica Predsjedništva SUH-a, kao i voditeljica međunarodne suradnje. Mnoge su borbene godine, od onih ratnih dana kad je SUH osnovan pa do danas, za leđima SUH-ove predsjednice, ali i mnogo postignutih pomaka u poboljšanju prava umirovljenika. Na dan Svečane skupštine u povodu 30. obljetnice osnutka SUH-a odgovorila je i na nekoliko pitanja novinara i delegata.
- Zašto je osnovan Sindikat umirovljenika Hrvatske u jeku početka rata, iako je tada već postojala velika „državna“ organizacija umirovljenika, koja je nedavno proslavila 75 godina postojanja?
Treba podsjetiti na razliku SUH-a i Matice umirovljenika. Kao društveno-politička organizacija Matica umirovljenika Hrvatske osnovana je 25. travnja 1946. pod nazivom Zemaljsko udruženje penzionera, njihovih udova i djece NR Hrvatske, a nakon osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine pojavile su se neke nove situacije i potrebe. Rat je itekako utjecao i na položaj umirovljenika, zbrku s njihovim republičkim zakonodavstvima, naglim opadanjem mirovina i gubljenjem mirovinskih prava određenih kategorija umirovljenika. Mirovine mnogih umirovljenika su počele tonuti ka rubu siromaštva. Istodobno, Matica je i dalje primala dotacije od države i lokalne samouprave, naslijedila imovinu i prostore, te većinu svojih aktivnosti usmjeravala na organiziranje društvenog života umirovljenika.
Neki novi borci
Četrdeset osnivača SUH-a okupili su se u Zagrebu kao mala grupa alternativnih boraca sa strane. To je odredilo naše metode borbe za prava umirovljenika, ali i čvrsto povezalo činjenicu da se mirovina stječe radom i plaćanjem doprinosa. Zbog toga smo krenuli putem brojnih drugih europskih zemalja koje imaju snažne umirovljeničke sindikate, a inspiracija su nam bili talijanski sindikati SPI CGIL koji su zapravo najveći europski sindikat. Prihvatili smo i zastavu borbe za prava umirovljenika, zajedno s radničkim sindikatima. U tome se razlikujemo od Matice od prvih početaka. Primjerice, u ratu su neki, poput tadašnjeg premijera Valentića samovoljno suspendirali demokratska prava i zakone, kao što je on ukinuo primjenu usklađivanja mirovina. SUH je, treba spomenuti, u to ratno vrijeme, zajedno sa svojom sindikalnom središnjicom, organizirao i brojne humanitarne aktivnosti na ratištima i u prihvatu izbjeglica i prognanika. No, i uz to smo na prvom mjestu bili uz umirovljenike.
Prosvjednici po trgovima
Zato je SUH organizirao prosvjede 15.000 umirovljenika 1996. godine kod Doma sportova, koji su se u konačnici izborili za povrat umirovljeničkog duga od ukupno 11 milijardi kuna, što je tada bio ogroman novac. Primjerice, 2015. prikupili smo 26.000 potpisa na peticiji za borbu protiv siromaštva starijih osoba i postigli neke nove pomake u pravima, a u listopadu 2017. u sedam gradova okupili smo na trgovima 7.000 umirovljenika po kiši i održali prosvjede. A prije dvije godine smo svaku sjednicu Vlade dočekali prosvjedima i fućkanjem, s našim zahtjevima pred vratima Banskih dvora na Markovom trgu kako bi se nakon 16 godina povećao cenzus za besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje.
Prikupljali smo potpise i na najvažnijoj peticiji radničkih sindikata za referendum kako bi se zaustavilo povećanja dobi za umirovljenje na 67 godina, kao i u svim prvomajskim procesijama i akcijama koje je organizirala naša sindikalna središnjica. U svim tim akcijama i aktivnostima Matica nije bila s nama, svatko je vozio svojim kolosijekom, mi za prava, oni za zabave i druženje.
S rukom u ruci
- Da li se situacija promijenila suštinski? Naime, danas u gotovo svim javnim istupima Sindikat i Matica nastupaju zajedno?
Točno. Tada smo većinom i u mnogočemu bili sami. No, mi to više nismo. Mi smo, prije svega, sada u socijalnom dijalogu s Vladom, u kontinuiranom, kvalitetnom, i često produktivnom dijalogu koji je pomaknuo granice demokracije u Hrvatskoj. Otvorena su nam vrata Vlade i ministarstava, osobito kroz mjesečne sastanke Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na kojima, zajedno s Maticom nastupamo gotovo jednoglasno. Povremeno se održavaju i sastanci s premijerom i ministrima, na kojima sudjeluju i predstavnici glavnih radničkih sindikata i udruga poslodavaca. Hrvatska, valja potvrditi, ima kvalitetno razvijen socijalni dijalog. Sindikat nije mnogobrojna organizacija, već je to po tradiciji Matica, no mi smo pokretači, inicijatori, borbeni jezičak na vagi. Ojačali smo i kroz svoje regionalne i međunarodne aktivnosti, no to je sve daleko od potrebnih promjena, daleko od postizanja zasluženog dostojanstvenog položaja umirovljenika.
Programska suradnja
Danas smo prisutni i vidljivi u javnosti i sudjelujemo u brojnim radnim skupinama koje su bile multilateralne ili organizirane pri Vladi. I zajedno smo s Maticom u svemu tome. Matica je naš partner i suborac u sada zajedničkoj borbi ne samo za kvalitetniju socijalnu uključenost starijih osoba u društvo, već i u borbi za prava umirovljenika.
Pred nama su na domaćem planu pokušaji programske suradnje s umirovljeničkim strankama, ali ne kao borba za vlast i mjesta u Saboru, već kao zajedništvo u borbi za poboljšanje strategija, politika, zakona i mjera. Hoćemo li u tome uspjeti? Nadamo se. Svađe umirovljeničkih stranaka su doista mučne, štetne i nepotrebne.
Pred nama je i trnovit put zajedno s brojnim drugim umirovljeničkim sindikatima u borbi za bolju Europu, onu po mjeri starijih građana. Manifest FERPA-e je pomak u očuvanju javnog mirovinskog i zdravstvenog temelja, za zajednički model minimalne mirovine i mnoga druga prava.
