U posljednje vrijeme okruženi smo brojnim negativnim vijestima i problemima pa se često pitamo kako se nositi sa svim tim negativnim emocijama? Već mjesecima nam govore da stiže toplinski val, stiže novi virus, stižu visoke cijene, prijeti glad, smrzavanje, ovrhe… Svjedoci smo posljedica suša, požara, presušenih riječnih korita.. I onda, opet globalno, stalno se spominje strah od gladi, bolesti, moguće nuklearne katastrofe, ratova! Pri tom najteže je umirovljenicima.
U vrijeme koronavirusa, koje će ostati zapamćeno kao jedno od najspecifičnijih razdoblja u novijoj povijesti, počelo je pustošenje dućana. Kupci su u velikim količinama kupovali prehrambene proizvode i proizvode za osobnu higijenu, zamrzavali svinjske polovice, kiselili zelje, skladištili krumpire i jabuke po podrumima. Val pustošenja polica u trgovinama nastavio se prošle jeseni, kada su cijene nekih namirnica, primjerice ulja, počele naglo rasti. U međuvremenu, svjedoci smo svakodnevne promjene cijena od osnovnih živežnih namirnica do goriva.
„Kada bismo samo mogli izaći na kraj s našim novcem za hranu do kraja mjeseca“, veoma često govore mnogi potrošači. Živimo u vremenu galopirajuće inflacije i znatan dio prihoda, samci čak i do 50-60 posto mirovine, mora se izdvojiti za hranu i higijenu.
Možemo li racionalnom kupovinom uštedjeti za hranu? Kažu – kupujte promišljeno i vidjet ćete da ćete s manje novca zdravije jesti! Pa da vidimo kako je to!
Kada sastavljamo naš jelovnik, trebali bismo uzeti u obzir cijenu proizvoda koje ćemo prikupiti na akcijama ili popustima. Trebamo listati kataloge i uspoređivati! Pri kupovini treba voditi računa i o tome kako odbaciti što manje listova salate ili kupusa. Krumpir je jeftina i zdrava namirnica i poželjno ga je imati u stanu u malo većoj količini. Zahvalna je i tjestenina. Brzo se priprema i dovoljno je malo ulja i začinskog bilja pa da bude ukusno jelo. Često se govori i o tome da treba stalno gledati što se sve može skuhati od postojećih namirnica koje posjedujemo. Jeftinije je kupiti npr. voće na akciji i skuhati džem nego kupiti gotov u dućanu. Može se pripremiti i mala zimnica. Što ne biste ukiselili malo zelja?
Došlo je vrijeme reciklaže kako u sastavljanju jelovnika tako i u odijevanju. Sjećam se kako je jedna modna dizajnerica iz Urugvaja 2017. godine predstavila svoju kolekciju od recikliranih tkanina, koje su godinama stajale u skladištu, pa su mnogi to dočekali kao nespojivo s blještavim svjetskim luksuzom. Ubrzo se pokazalo da je to postala realnost. Svijet, koji je mislio da je nezaustavljiv u svom razvoju, preko noći se suočio s pandemijom.
Kao i u vrijeme pandemije, i danas, kada smo suočeni s visokim cijenama trebamo se prisjetiti starih recepata naših baka. Možemo kuhati bijelu kavu od cikorije za doručak ili, primjerice, juhu sa zafrigom, popularnu ajnpren juhu na kakvoj su odrasle naše bake. Jedna moja poznanica umirovljenica kaže da su te juhe praktične jer se mogu upotrijebiti i različiti ostaci jela. Brašno se proprži svjetlije ili tamnije, zalije se najprije hladnom, a zatim toplom vodom i kuha oko 10 minuta. Mogu se raditi i guste juhe od povrća. Izriba se jedna mrkva, korijen peršina i celera, nareže jedan list kelja ili kupusa i kuha u vodi u koju se uspe malo ulja i stavi sol, i po želji začini. Kada jednog dana shvatiš kako se nemaš na koga osloniti, u potpunosti se okreneš sebi i počneš aktivno rješavati svoje probleme.
Hoćemo li, kako je to znao poetski sročiti Antun Branko Šimić, živjeti od podneva do podneva: „O ćuti, jadno tijelo, zaboravi jelo i jedi strpljenje!“ Glad je stara kao čovječanstvo – još stari povijesni nalazi iz oko 2.650 godine pr. Kr. iz doline Nila opisuju sedam gladnih godina i posljedice koje su se osjetile još dugo vremena nakon toga. Definirati glad istovremeno je i vrlo jednostavno i vrlo kompleksno. Svi smo mi, barem ponekad, osjetili glad – fiziološku potrebu da napunimo „prazan želudac“ i spriječimo grčeve u trbuhu. Gladnih ljudi ima milijarda na svijetu. A bit će i sve više hrvatskih umirovljenika. Mora li to uvijek biti kazna i presuda?
Siromašna žena s petog kata naše zgrade, uvijek marljiva i užurbana, čistila je lift, prala stubište, ali iz njenog stana su uvijek izlazili zavodljivi mirisi, a naročito je voljela darivati djecu u susjedstvu kolačima, zlevankama, perama, gužvarama, lažnim kremšnitama, kolačima s ribanim jabukama. Svi susjedi s kata su joj pred vratima ostavljali vrećice s plastičnim bocama od kojih je živjela jer joj je penzija iznosila samo 1.250 kuna. Da, i u siromaštvu se krije bogatstvo, jer to je bila čista razmjena ljubavi.
Trebamo li se bojati zime – gladi i smrzavanja u stanovima? Pobijedite strah! Ispecite siromaški kolač i skuhajte čaj kao na engleskom dvoru, te pozovite stare prijateljice u posjet. Korona nas je ubila u pojam, prestali smo se posjećivati i zbog siromaštva i straha od bolesti i smrti. Vratite svoja prijateljstva, obilazite muzeje i trgovačke centre, tamo se grije i zimi; uzmite knjigu i sjednite u javni prijevoz, vozite se tramvajem u krugovima i radujte se svakom razgovoru sa susjednom putnicom ili putnikom. Bolne situacije možete uvijek okrenuti na smijeh. Ako u svemu možete pronaći tračak humora, čak i u siromaštvu, onda možete sve i preživjeti.
I ono što je najvažnije: sretan je čovjek onaj koji nije kriv zbog siromaštva svojih bližnjih. Neka taj teret nose oni koji donose politike koje su osiromašile narod.
Drenka Gaković
