Starija gospođa R.K. (74) iz Zagreba obratila se Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske s molbom za savjet, ljudski savjet – rekla je. Udovica je tri godine, a živi u potresom neoštećenom četverosobnom stanu u središtu Zagreba. Ima dvoje djece, koja su uspjela uz potporu roditelja riješiti stambeno pitanje. Međutim, djeca je sada uporno nagovaraju da proda svoj stan i ode u dom za starije, jer da će biti sve starija i nemoćnija pa bolje da to odmah riješi. Naravno, kako ima pristojnu mirovinu iza uglednog supruga, oni smatraju da novac od prodaje treba odmah podijeliti na njih dvoje.
Gđa. R.K. pripada u 20,6 posto osoba starijih od 65 godina koji u Hrvatskoj žive u tzv. nedovoljno naseljenim stanovima, što je iz godine u godinu sve više, otprilike s jedan posto porasta godišnje. I što sada odgovoriti 74-godišnjakinji? Argumenti su na njezinoj strani jasni i pošteni: veći dio života je proživjela u svom stanu, ima terasu i lift, sve opremljeno, i ne bi htjela izgubiti socijalni krug u susjedstvu, dugogodišnje prijatelje. A u dom uopće ne želi ići, već bi radije, kad stvarno onemoća, platila pomoć i njegu u kući, i to uz mogućnost stanovanja s njom u stanu. I u pravu je. Svojoj je djeci iz nasljedstva po sestri koja nije imala potomaka omogućila kupnju stanova i ne smatra da je ikome ostala dužna.
Naš savjet je bio neka postupi onako kako je njoj najbolje, onako kako želi. Međutim, kad smo o tome popričali u većoj grupi članova, mišljenja su bila podijeljena, te je barem polovica zagovarala prodaju stana i kupnju manjega, te podjelu ostatka novca na nju i potomke.
Nekretnine „drže vodu“
Hrvatski građani, kada je riječ o štednji, vjeruju nekretninama, i to osobito starije osobe. Novac će rijetko uložiti u dionice ili investirati u kriptovalute. Hrvati posjeduju i veliki fond vikendica, koje sve češće iznajmljuju turistima, kao dodatak skromnim mirovinama. K tome, Hrvatska prednjači i po postotku starijih od 65 godina kojih čak 89,9 posto stanuje u nekretnini kojoj su vlasnici. To je naslijeđe socijalizma i otkupa društvenih stanova, a jedini koji imaju veći postotak su Rumunji.
Eurostat navodi da su posljednja desetljeća obilježena padom prosječne veličine kućanstava. To je prije svega posljedica odumiranja trogeneracijskog života i stanovanja, ali i velikog broja iseljenih mlađih građana u inozemstvo ili urbana središta.
Suprotno problemu prenapučenosti, koji obično pogađa mlađe ljude i one koji žive u nekim od najvećih europskih gradova, veća je vjerojatnost da će stariji ljudi živjeti u nedovoljno nastanjenim stanovima, navodi Eurostat. Stan se definira kao nedovoljno naseljen ako kućanstvo koje živi u njemu ima na raspolaganju više od minimalnog broja soba koje se smatraju odgovarajućim.
U 2018. kućanstva u EU-27 imala su u prosjeku 1,6 soba po osobi, dok su starije osobe imale više soba u svojim stanovima: u prosjeku dvije sobe po osobi za kućanstva koja su činile dvije odrasle osobe od kojih je najmanje jedna bila u dobi od 65 ili više godina, te 3,3 sobe po osobi za kućanstva koja su činila sama osoba u dobi od 65 godina ili više.
Preveliki stanovi za stare?
Najčešći uzrok nedovoljne naseljenosti je što stariji pojedinci ili parovi nastavljaju živjeti u istoj nekretnini dugo nakon što su njihova djeca napustila obiteljski dom, unatoč tome što im je preskupo grijanje, režije i održavanje. Prosječan broj soba po osobi za kućanstva koja se sastoje od jedne osobe u dobi od 65 ili više godina bio je posebno visok u Belgiji, Luksemburgu, Španjolskoj i Cipru (4,3 – 4,7 soba u 2018.), popevši se na 5,2 sobe u Irskoj i dostigavši vrhunac od 5,3 sobe na Malti. Svih ovih šest država članica EU također je zabilježilo relativno visok prosječan broj soba po osobi za sva kućanstva. Nasuprot tome, prosječan broj soba bio je relativno nizak za sva kućanstva i za kućanstva sastavljena od starijih ljudi u Latviji i u većini istočnih država članica EU-a, osim Mađarske.
Stariji, dakle, imaju prevelike stanove. Tako je 2018. udio radno sposobnih odraslih osoba (u dobi od 18 do 64 godine) koje žive u nedovoljno nastanjenim stanovima diljem EU-27 bio manji od jedne trećine (30,7 posto). Suprotno tome udjel starijih osoba (u dobi od 65 godina ili više) koje žive u nedovoljno nastanjenim stanovima bio je blizu polovine (46,9 posto).
Udio starijih ljudi koji žive u nedovoljno nastanjenim stanovima dosegao je vrhunac od 92,8 posto u Irskoj, a bio je veći od 85 posto na Cipru i Malti. Nasuprot tome, u Poljskoj, Hrvatskoj, Latviji i Rumunjskoj manje od 20 posto starijih ljudi živjelo je u nedovoljno nastanjenim stanovima.
Režije sve veći teret
Nasuprot tome, više od jedne trećine (34,4 posto) starijih osoba koje žive same u EU-27 bili su podstanari. Viši udio — 21,9 posto starijih osoba koje žive same — bili su podstanari s najamninom po tržišnim cijenama, dok su 12,5 posto bili podstanari s najamninom po sniženoj cijeni ili besplatno (primjerice, oni koji žive u socijalnim stanovima). U nekoliko istočnih i južnih država članica EU-a, kao i u Litvi i Irskoj, vrlo visok udio starijih ljudi koji žive sami imaju svoje kuće. Na drugom kraju ljestvice, više od polovice starijih osoba koje žive same na Cipru, Njemačkoj, Nizozemskoj i Austriji (koje bilježe najveći udio, 64,9 posto) bili su podstanari.
Ovo je priča o siromašnim bogatašima, umirovljenicima, koji naročito u doba inflacije i rizika gladi, sa svojim malim mirovinama moraju birati hoće li platiti režije ili se pristojno hraniti, ali imaju vlastite stanove koji su često na meti raznih predatora, unutar obitelji ili „profesionalnih“ prevaranata. Ovo je priča i o bogatim siromasima, koji imaju nekretnine velike vrijednosti ili prevelike stanove, ali nemaju dovoljno visoke mirovine da bi dostojanstveno živjeli. Rijetki su oni, poput naše gospođe R.K. iz Zagreba, koja ima i imovine i visoku mirovinu, pa opet je pod pritiskom pohlepe i nerazumijevanja potomaka.
Razlika je, dakle, samo u tome da li imate dovoljno novca za plaćanje režija. Posljednjih desetljeća sve je viši udjel domaćinstava koje nemaju dovoljno sredstava za režije i održavanje stana, da bi ih danas u EU bilo više od deset posto. Što će tek biti od ove jeseni kad se udvostruče cijene plina i struje, ako stariji građani u Latviji, Nizozemskoj, Hrvatskoj, Švedskoj, Češkoj, Njemačkoj i Bugarskoj imaju od dva do deset posto veći postotak kućanstava koja ne mogu snositi troškove stanovanja u odnosu na ukupno građanstvo. Dolaze još gora vremena.
Jasna A. Petrović
