UVODNA RIJEČ

Micek, mucek, eto ti figa!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kako razgovarati sa starijim osobama? Zasigurno ne po če­stom stereotipu - pokroviteljski, u deminutivima, s lažnom ljubaznošću, pomalo s visoka - jer ti stari su ono što im mladi govore već zaboravili ili čak nisu niti znali. I u godišnjim izvješćima Pučke pravobraniteljice nerijetko se takav „govor" spominje kao ozbiljan primjer narušavanja dostojanstva stari­jih osoba, primjerice, u domovima, gdje im se osoblje obraća s umanjenicama, nazivajući ih miškec, kokica, curica, dečkec...

     Nekako tako smo doživjeli sastanak u Ministarstvu zdravstva iniciran od strane Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Šest predstavnika umirovljenika i devet udruženih pred­stavnika ministarstva mirovinskog, zdravstva, HZZO i HZMO, sve ugledna imena. Boje Ministarstva rada i mirovinskog sustava predvodila je pomoćnica Melita Čičak, domaćin je bio državni tajnik Ministarstva zdravstva Tomislav Dulibić, iz Porezne upra­ve Ministarstva financija glavnogovornik je bio Dražen Opalić te se na kratko pojavio i ravnatelj HZZO-a Lucijan Vukelić. Tema: „zdravstveni" zahtjevi umirovljeničkih udruga: ukidanje dodat­nog zdravstvenog doprinosa, povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje i uvrštenje predstavnika umirovljenika u buduće Upravno vijeće HZZO-a. Sitnica: treba promijeniti neko­liko zakona, kao što ih časkom promijene za branitelje, HVO-ov- ce, Royal...

     Umirovljenički predstavnici su gotovo deminutivno poz­dravljeni s naglaskom Dulibića kako oni njih razumiju i cijene doprinos koji su dali u životu, no zdravstvo ima gubitke od se­dam milijardi, a k tome - znaju li oni, umirovljenici, koliko ljudi ima niske plaće, pa bi se takvi mogli razljutiti kad bi se ukinuo zdravstveni doprinos umirovljenicima?! Možda gospoda, za­pravo, ne znaju da je 51 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva? I da takvih ima 1,2 milijuna. Sitnica. Pogotovo na izborima.

     I tako su jedan po jedan zahtjev, argumentiran brojkama, datumima i činjenicama, uglednici listom zanijekali, s patronizirajućim pedagoškim gardom kao kad se učiteljica obraća maloj djeci. Ne, ti umirovljenici ne znaju da svojedobno Miilinović nije uveo dodatni zdravstveni doprinos kao kriznu mjeru, iako je to bilo 2009. godine, ma ti starci pojma nemaju da braniteljima (ni) je omogućeno da pritiskom ishode da im se s mirovina ne usteže taj doprinos; ma što bi oni htjeli da se smanji cenzus za dopun­sko osiguranje do hrvatske linije siromaštva, iako nije mijenjan od 2004. godine. I tako se ni jedan prijedlog nije ozbiljnije raz­motrio, jedino je tijekom sastanka pomalo smanjen deminutivni tonalitet i prelazio u nestrpljivost. Imaju toliko dugova i toliko poslova, a troše vrijeme iz pristojnosti, jer kupuju vrijeme. Micek, mucek, evo ti figa!

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Volimo li sami sebe

     Moja prijateljica je prije ne­koliko dana bila na spro­vodu rođaku, u gradiću koji rijetko posjećuje. Poznavala je malo prisutnih, tek nekoliko članova pokojnikove obitelji. Pri­mijetila je kako je jedna starija žena uporno promatra imala je osjećaj da joj se smješka. Poku­šala se sjetiti poznaje li je odne­kud? Gotovo je na nju zaboravi­la tijekom obreda, ali joj je ova iznenada prišla, pozdravila je sr­dačno i upitala je li išla u gimna­ziju u „zajedničkom11 mjestu. Pri­jateljica je počela intenzivno u sjećanju „listati" albume profeso­ra svoje generacije. Kako nije uspjela prepoznati lice sugovor­nice, na posljetku ju je upitala: „A što ste predavali?". Žena je na trenutak zastala, a onda je, nimalo iznenađena, odgovorila „Ja sam isto bila - učenica". Šok!

     Ili kad sam susrela svoju sus­jedu pred poštom. Zamolila me neku uslugu. Kako smo obje žu­rile, rekla sam joj da me navečer nazove kako bismo detaljnije po- pričale o tome zbog čega me treba....

Read more...

Umirovljenici: Udruge VS stranke

Mogu li umirovljeničke udruge pritisnuti umirovljeničke stranke da se udruže?

     Utvrđen je dan izbora za novi saziv Sabora RH, a to znači i formiranje no­ve Vlade. Umirovljenici su u ovo vrijeme predizbornih aktiv­nosti i izbornih kampanja rado spominjani partner i sugovor­nik. Ali, umirovljenici nisu do­voljno snažni da samostalno krenu u izbornu utrku. Jedan od glavnih razloga je njihova nehomogenost i nejedinstvenost stavova.

     Prije svega, umirovljenici su svjetonazorski nehomoge­na skupina. Zbog nagomilanih iskustava tijekom života veza­ni su uz dva suprostavljena bloka koji danas dominiraju, bolje rečeno uz dvije stranke - HDZ i SDP. Ako krenemo u procjenu rezultata izbora pre­ma rezultatima predizbornih anketa sigurno je da će ove dvije stranke (sa svojim koali­cijskim partnerima) uzeti za­jedno najmanje 60 posto gla­sova. Do sada su u Sabor bili izabrani predstavnici samo 14 stranaka, odnosno jedino je bila neovisna lista don Ivana Grubišića. Treba naglasiti da je samo jedna umirovljenička stranka bila u Saboru i to jer je na izborima bila u koaliciji s SDP-om....

Read more...

Pobuna baka

 

Postala sam baka! Kako to zvuči gordo! Najviše na svijetu sam to željela! I jedva sam če­kala da je ugledam, pa da je do­dirnem i primim u svoje naručje. Mjesecima sam maštala o na­šem prvom susretu i konačno - evo je! Ljepša je i nego što sam očekivala - posve jedinstvena! Prošla su dva mjeseca a zanos me još uvijek nije napustio. Do­bila sam, mislim, još jednu lijepu i značajnu ulogu u vječnom ka­zalištu života....

Read more...

Kako odlazimo u vječnost

U posljednje vrijeme u bliskoj okolini, u obiteljima mojih prijatelja i rođaka, dogodilo se mnogo um­iranja njihovih bližnjih. Pohodila sam tako mnogo ispraćaja s ovo­ga svijeta. Svi ti ispraćaji bili su ta­ko isti - a opet tako posebni. Čes­to su odavali značajke osobnosti preminule osobe, a u većini sluča­jeva, sve je bilo prema posljednjoj želji umrlog....

Read more...

Živimo li samo jedan život?

       Je li život u penziji doista vrijeme kad ne moraš ono sto ne želiš, u kojem je sve „složeno po tvojoj mjeri"?

      Stara poslovica kaže da mačka ima devet života. Za čovjeka se obično govori da ima samo jedan. Jedan, ali nadasve vrijedan život. I, doista, na biološkom planu svi živi­mo samo jedan život - i čovjek i mačka.

       Na današnje razmišljanje naveo me naslov jedne knjige! „Dva života Anice Jušić!“ koja je nedavno predstavljena javnosti. Sama je au­torica odabrala naslov, objasnivši kako se taj naslov nametnuo iz dva razloga. Prvi, iako ne nužno važniji, bila je činjenica da je time smisleno naglasila podjelu knjige na dva dije­la, odnosno dva života koja je živje­la jedan za drugim. Naime, u trenut­ku odlaska u mirovinu, njen znan­stveni i radni doprinos na području neurologije stručno definiran kao ve­lik i toliko značajan da je to zapravo i previše za cijeli jedan život. Nakon kraja profesionalne karijere, profe­sorica Jušić je započela svoj drugi - umirovljenički, ali ne mirniji i stručno manje značajan - sasvim novi život....

Read more...