UVODNA RIJEČ

Pilote, cepelin ti gori

Piše: Jasna A. Petrović

     Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od uku­pno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.

     Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive di­ljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.

     I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje po­vlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.

     Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovi­ma kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Fi­lipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!

     Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po po­vlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godi­ne staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se sva­đamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.

     Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avi­onom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu inte­resnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.

     I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstruk­cije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blag­dana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Joj, opet izbori!

     Tko o čemu, a ja opet o par­lamentarnim izborima na­kon nepune godine dana. U pravilu, kada izlazimo na izbo­re, mirni smo četiri godine, no ovoga puta nismo bili te sreće. Priznat ćete da svaki izbori u na­šim prostorima izazivaju velike i burne rasprave - danima uvjera­vamo jedni druge o tome da je upravo sada vrijeme da izabere­mo one koji će nam osigurati bo­lje životne uvjete, koji će proves­ti neke reforme i preko noći nam osigurati, ako ne blagostanje, a onda barem puno bolji život ne­go što je do sada bio i svi navija­mo, naravno, za one koji su po nama upravo ti za koje treba gla­sati.

     Ovo su izbori s najkraćom kampanjom, koja je započela javnom raspravom, sučeljava­njem (nakon mnogo godina) predsjednika najvećih političkih stranaka HDZ-a i SDP-a, Andre- ja Plenkovića i Zorna Milanovića. Oba predsjednika jasno su i sa­žeto, zbog ograničenog vreme­na, odgovarala na postavljena pitanja, a i odgovori, pa čak i na pomalo provokativne izjave, bili su kontrolirani i umjereni. Vidjelo se da ni jedan licem u lice, ne že­li prvi započeti koristiti neprimje­rene riječi. Na pitanja su odgova­rali sigurno i uvjerljivo pa su nji­hovi birači bili zadovoljni. Svatko je za „svoga” predstavnika sma­trao da je bio bolji.

     Objektivniji slušatelji zamijeti­li su slabosti i jednog i drugog i ipak pomalo zlurado inzistirali na nekim odgovorima ili dodatnim tumačenjima. Mislim da će do kraja kampanje ipak, mada ulju­đeno, doći do izražavanja većih neslaganja, ali i do grubljih riječi. I eto, Andrej Plenković katego­rički je izjavio da do velike koali­cije neće doći, a i pomalo ironič­no dodao da ukoliko Most dobije relativnu većinu, on prihvaća da premijer bude Božo Petrov....

Read more...

 

Zašto ponekad mrzimo svoje tijelo?

     U posljednje vrijeme često slušam jadikovke prijatelji­ca i poznanica o „liniji“ i naslagama koje smo nataložili upravo na mjestima koja trebaju stati u naš kupaći kostim. Smišlja­mo načine kako doskočiti proble­mu te u najkraćem mogućem roku savladati prepreke i biti zadovoljni svojim izgledom. Danas nam „industrija ljepote“ diktira kako bi trebala izgledati idealna žena. Proporcije su strogo determinira­ne i svako odstupanje je katastro­fa za labilnije osobe koje se žele isticati svojom ljepotom. Smatraju vlastitim uspjehom djelomično lijep izgled i stalno naglašavaju kako su to postigle uz velike napore i odricanja od „slatkih, ponekad i nešto obilnijih zalogaja“. Osobe su to kojima je najvaž­niji izgled i „dobra forma“, a sadržaj je u drugom planu....

Read more...

 

Zašto se svađamo?

     U posljednje vrijeme ljudi oko mene postali su svadljiviji nego što su bili ranije. Ne znam imam li ja drukčiju percepciju ili je to doista sve prisutnija pojava u komunikaciji. Promatrala sam malo pozornije ponašanje kole­ga, prijatelja, ali i ljudi u tramva­ju, na tržnici, u susjedstvu i zak­ljučila: opća društvena klima u posljednje je vrijeme frustriraju- ća za većinu ljudi.

     Iznenađenje na parlamentar­nim izborima, formiranje nove vlade, očekivanje programa re­formi, najavljeno poskupljenje dopunskog zdravstvenog osigu­ranja za 30 posto, porast mirovi­na za skromnih 0,46 posto. Za­tim, tu su osobni i obiteljski pro­blemi vezani za probleme za­pošljavanja mladih, neredovnu isplatu plaća, odlazak u mirovi­nu, osobito invalidsku ili prijev­remenu, preniske mirovine, ne­dostatak novaca, dugove, ovr­he... Sve to izaziva nemir i ljudi su često neadekvatno, svađa­lački reagirali na najmanje iza­zove....

Read more...

 

Bakama i djedovima na znanje!

     Gdje ste bili 1991.? A što ćete odgovoriti ako vas pitaju gdje ste bili 1. lipnja 2016. u 18 sati? Prosvjedni sku­povi za podršku cjelovitoj kuriku- larnoj reformi u 13 gradova pod naslovom „Hrvatska može bo­lje”, upozorenje su Vladi koja je htjela zaustaviti i „preurediti” obrazovnu reformu koju je krei­rala ekspertna skupina stručnja­ka za mandata prošle vlade. No­va vlada je prvo najavila stopira- nje reforme, onda je formalno prihvatila da se krene u proces realizacije, ali...

     Dogovoreno je da će se tije­kom primjene i provedbe možda morati neke stvari u praksi dora­diti i djelomično promijeniti, ali i zaključeno da je posljednji tre­nutak da krene. Uskoro su poče­le promjene stavova „vladajućih” i traženje da se odmah krene s promjenama, prije primjene. To bi značilo odgađanje za najma­nje jednu školsku godinu, a mo­guće i za nekoliko godina ili pak izradu nove reforme. Okidač je bilo predlaganje novih stručnja­ka kojima bi se dopunila stručna radna skupina za provedbu cje­lovite kurikularne reforme, a po­sebno odluka saborskog odbora o „dopuni” skupine s deset novih članova. Time bi podobni nad­glasali osam stručnih!...

Read more...

 

Imamo li pravo na nasljeđivanje ljudskog dostojanstva?

     Na današnje misli koje želim podijeliti s ostalim umirovlje­nicima navele su me riječi jedne naše članice na nedavnoj go­dišnjoj skupštini jedne podružnice. Gospođa Anka je uzela riječ u ras­pravi i rekla kako je u istoj tvornici odradila više od 40 godina, gdje se bez obzira na rad u lošim uvjetima zaposlila kao petnaestogodišnja djevojka. Kad su odlučivali o pobolj­šanju uvjeta rada, odricali bi se dije­la dohotka i podjele viškova, sve kako bi sagradili suvremene radne prostore.   Govorilo se tada da to grade da bi njihova djeca mogla tu raditi, a oni sami imali osiguranu starost, besplatno liječenje, dobre mirovine i smještaj u domove um­irovljenika.

     Danas tu rade neki drugi ljudi. Ljudi koji nemaju razumijevanja za umirovljenike, bivše radnike, a njihova djeca i unuci su nerijetko nezaposleni. Nisu prevareni samo od tvornice, već i od vlasti. Srce joj je puno gorčine jer se pred­sjednik Sabora javno čudi zbog čega umirovljenici reagiraju na povećanje cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja od samo 19 kn mjesečno, a mirovina je po­većana mjesečno od 5 do 15 kn. Smatra da bi umirovljenici konač­no trebali početi javno protestirati, jer valjda imaju pravo na dio ono­ga što su stvarali i što je i sada u funkciji....

Read more...