UVODNA RIJEČ

Ministar na detektoru istine

Piše: Jasna A. Petrović

     Smiju li ministri za saborskom govornicom lagati? Uostalom, da li netko laže, ako misli da govori istinu? Ili, je točno da istina u politici mora čekati dok nekome ne postane potrebna? Pitanja možemo nizati, a da se ne primaknemo istini.

     Jedan saborski zastupnik, Kažimir Varda iz Stranke međugeneracijske solidarnosti, na Aktualnom prijepodnevu ponešto kritički je formu­lirao svoje zastupničko pitanje da,„premda je ova Vlada uskladila miro­vine za oko 2,75% temeljem formule za usklađivanje, činjenica je da i dan danas u RH ima oko 50% umirovljenika čija se primanja ispod grani­ce siromaštva". Tome je dodao kako je udio mirovine u prosječnoj plaći u Republici Hrvatskoj pao na 38,4%, dok je u okruženju, npr. u Sloveniji, taj udio 60%, Crnoj Gori 56%, Srbiji 50%, Makedoniji 62%, BIH 43,5% itd.

     I onda je postavio i pitanje ministru rada i mirovinskog sustava „što Vi kao ministar i Vlada u cjelini mislite učiniti po pitanju poboljšanja sta­nja umirovljenih i starijih osoba, kako u pogledu povećanja mirovina, posebno minimalne mirovine, što u vezi s pitanjem nacionalne miro­vine i promjenama u sustavu obiteljske mirovine te glede dodatnog zdravstvenog osiguranja na mirovinu".

     Je li poštovani zastupnik Varda rekao nešto netočno? Nije. Je li po­stavio suvislo pitanje? Je. No odgovori koje je dobio su sljedeći.

     Prvo, ministar mu je zahvalio što je „dobro rekao kako smo ove go­dine imali najveće usklađivanje odnosno indeksaciju mirovina od 2009. godine", što Varda uopće nije rekao, niti bi rekao, jer dobro zna da taj navod nije točan. Varda zna da u 2017. godini bilježimo najveći godišnji zaostatak rasta mirovina u odnosu na rast plaća od 2,55%. Dakle, mini­star je u Vardina usta ubacio netočnost i onda ju potvrdio.

     Drugo, ministar je rekao da „iako velik broj naših umirovljenika ima stvarno mala primanja, otprilike polovica ima primanja između dvije i pet tisuća kuna". Stop! Kako je moguće da ministar „otprilike polovicu" smjesti u viši prihodovni razred, kad je vrlo lako doći do tih podataka: 310.000 umirovljenika prima mirovine između 2.000 i 5.000 kuna, a to iznosi točno 27% od broja umirovljenika koji su mirovine stekli temeljem rada.

     Treće, ministar je bio pitan kako misli riješiti pobrojana pitanja, za­pravo poboljšati položaj umirovljenika i zaustaviti daljnje siromašenje. A odgovorio je: „Također istaknuo bih mnoge projekte iz Europskog socijalnog fonda koji će upravo poboljšati status starijih osoba i umi­rovljenika. Tu bih istaknuo dva projekta. Jedno je 'Umjetnost i kultura 54+' koji će upravo za građane starije od 54 godine osigurati socijal­nu uključivost. Drugi program je 'Zaželi' kojim ćemo osigurati s jedne strane zapošljavanje 4.000 žena odnosno koje će skrbiti od 12-15.000 starijih kućanstava, a tim starijim kućanstvima osigurat ćemo i 200 kuna mjesečno za kućanske potrepštine; sve iz europskih fondova". Tako je odgovorio ministar mr.sc. Marko Pavić i ostao živ. I ponosan. Čovjek koji je otkrio da se javne politike vode popunjavanjem formulara za europ­ske projekte, što je puno jednostavnije od definiranja cilja, prepoznava­nja problema i utvrđivanja prioriteta, razvijanja strategija i formulacija javne politike (npr. pisanja zakona) te izbora i donošenja rješenja/mjera.

     Sve je to veselo odgovorio ministar i vratio se u svoje ministarstvo.

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Novu godinu treba dočekati u dobrom društvu...

     Početak je prosinca, a svi već planiraju kako će, gdje i s kim „uploviti” u, eto nam već 2017. godinu. Raspravljaju, dogovaraju, predlažu i često se vrlo teško i najčešće u posljednji trenutak odlučuju kamo i s kim će pro­vesti tu najluđu noć kako bi je se što duže sjećali. Pitaju i traže savjete. Prošle se Nove godine neki ne vole ni sjetiti, jer je bilo dosadno društvo, loša glazba, a i nove cipele su ponekog žuljale i tako sada treba sve bolje organizirati. Drugi se sjećaju nekih davnih provoda s radošću, ali i s tugom....

Read more...

 

Doktore, ne mogu spavati!

     Odavno pamtim jedan od brojnih stereotipa o stari­jim ljudima, a taj je da ne mogu dobro i kvalitetno spavati, da se noću često bude i da potom teš­ko ponovno utonu u san, da kratko spavaju (prosječno 4 do 5 sati), da „jedva čekaju da svane” i da se bu­de umorni i mrzovoljni. No, to je doista samo jedan od stereotipa, jer prema nekim statistikama, tek 30 posto ljudi doista pati od nesa­nice i oni zatraže savjet liječnika. Nesanica (lat. insomnia) je češća pojava kod žena, a učestalost se povećava s godinama, no ne mož­emo je smatrati samo poremeća­jem (ili bolešću) sna starijih osoba. Individualne razlike su velike - od laganih nesanica do spavanja sa­mo po dva, tri sata tijekom noći.

     U posljednje vrijeme u Psihološ­ko savjetovalište SUH-a Zagreb došlo je desetak osoba koje su, pored ostalih problema, navodile i probleme spavanja. Istovremeno, poznajem mnogo starijih osoba koje noću gledaju televiziju jer su same zaključile da ne mogu spa­vati, ili pišu i traže neke podatke po internetu, jer još uvijek rade nešto korisno ili još žele mnogo to­ga naučiti. Isto tako kažu da ne mogu noću spavati, ali da zato to nadoknade tijekom dana. Oni su zapravo zamijenili „dan za noć”, odnosno tijekom 24 sata odspava­ju 5 do 6 sati, što je dovoljno za našu dob. No, sjetimo se ponekad naše „zločeste” djece (a sada unu­čadi) koja su isto tako znala zami­jeniti „dan za noć”, spavala su po danu, a noću nas budila.

     Dakle, ne smijemo zaboraviti da je za našu dob dovoljno 5 do 6 sa­ti kvalitetnog sna. Stoga, ako ste noću spavali samo 4 sata, a onda ste poslije ručka „prilegli” i odspa­vali još dva sata, ispunili ste „nor­mu” za taj dan. Ne zaboravite zbra­jati sva spavanja tijekom dana! Ipak, spavanje noću, u „komadu” 6 ili više sati najbolje je i liječnici ga preporučuju, ali za to treba biti po­prilično „discipliniran” i odoljeti gle­danju televizije do kasno u noć....

Read more...

 

Joj, opet izbori!

     Tko o čemu, a ja opet o par­lamentarnim izborima na­kon nepune godine dana. U pravilu, kada izlazimo na izbo­re, mirni smo četiri godine, no ovoga puta nismo bili te sreće. Priznat ćete da svaki izbori u na­šim prostorima izazivaju velike i burne rasprave - danima uvjera­vamo jedni druge o tome da je upravo sada vrijeme da izabere­mo one koji će nam osigurati bo­lje životne uvjete, koji će proves­ti neke reforme i preko noći nam osigurati, ako ne blagostanje, a onda barem puno bolji život ne­go što je do sada bio i svi navija­mo, naravno, za one koji su po nama upravo ti za koje treba gla­sati.

     Ovo su izbori s najkraćom kampanjom, koja je započela javnom raspravom, sučeljava­njem (nakon mnogo godina) predsjednika najvećih političkih stranaka HDZ-a i SDP-a, Andre- ja Plenkovića i Zorna Milanovića. Oba predsjednika jasno su i sa­žeto, zbog ograničenog vreme­na, odgovarala na postavljena pitanja, a i odgovori, pa čak i na pomalo provokativne izjave, bili su kontrolirani i umjereni. Vidjelo se da ni jedan licem u lice, ne že­li prvi započeti koristiti neprimje­rene riječi. Na pitanja su odgova­rali sigurno i uvjerljivo pa su nji­hovi birači bili zadovoljni. Svatko je za „svoga” predstavnika sma­trao da je bio bolji.

     Objektivniji slušatelji zamijeti­li su slabosti i jednog i drugog i ipak pomalo zlurado inzistirali na nekim odgovorima ili dodatnim tumačenjima. Mislim da će do kraja kampanje ipak, mada ulju­đeno, doći do izražavanja većih neslaganja, ali i do grubljih riječi. I eto, Andrej Plenković katego­rički je izjavio da do velike koali­cije neće doći, a i pomalo ironič­no dodao da ukoliko Most dobije relativnu većinu, on prihvaća da premijer bude Božo Petrov....

Read more...

 

Sličan se sličnome veseli

     Izbori su prošli, ali se još nismo vratili u normalnu svakodnevnu životnu kolo­tečinu. Još uvijek čekamo for­miranje nove Vlade. Još uvijek preslagujemo, brojimo, pre­brojavamo i nagađamo koga bismo željeli u novoj Vladi, a koga ne bismo.

     Iz „umirovljeničkih” stranaka izabrana su dva kandidata, tako da sami ne bi mogli imati famozni saborski klub. Jedan od njih je, kao vjerojatno nezavisni zastup­nik, odmah odlučio prijeći u klub druge stranke. Neki bi rekli kako je prevario birače.  Izabran je kao nepoznato ime i prezime samo zato jer je bio na listi svoje stran­ke, odnosno koalicije, i pitanje je bi li prošao da je bio nezavisan. No, koga briga za to?   Naravno, njega najmanje. On je sebe osi­gurao, a onima kojima se kleo da će zastupati njihove interese, um­irovljenicima - kako bude. Možda se sjeti nekog zahtjeva kojeg su postavljali umirovljenici, ali zatre­ba li novom „gazdi” da glasa pro­tiv, on će to učiniti....

Read more...

 

Zašto ponekad mrzimo svoje tijelo?

     U posljednje vrijeme često slušam jadikovke prijatelji­ca i poznanica o „liniji“ i naslagama koje smo nataložili upravo na mjestima koja trebaju stati u naš kupaći kostim. Smišlja­mo načine kako doskočiti proble­mu te u najkraćem mogućem roku savladati prepreke i biti zadovoljni svojim izgledom. Danas nam „industrija ljepote“ diktira kako bi trebala izgledati idealna žena. Proporcije su strogo determinira­ne i svako odstupanje je katastro­fa za labilnije osobe koje se žele isticati svojom ljepotom. Smatraju vlastitim uspjehom djelomično lijep izgled i stalno naglašavaju kako su to postigle uz velike napore i odricanja od „slatkih, ponekad i nešto obilnijih zalogaja“. Osobe su to kojima je najvaž­niji izgled i „dobra forma“, a sadržaj je u drugom planu....

Read more...