UVODNA RIJEČ

Malo više od najmanjeg

Piše: Jasna A. Petrović

     Procurila je informacija kako će se u okviru mirovinske reforme ići na ruku i onima s najnižim mirovinama i to povećanjem za tri posto. O čemu je tu riječ? Tko bi lud izvukao iz džepa tri posto povišice, u vrijeme kad plaće ra­stu za više od četiri posto, a cijene iznenađuju skokovima iza svakog ugla. Bacili smo grah i zaključili kako će najniže mirovine porasti za 3,13 posto. Jesmo li jako pametni ili či­tamo budućnost iz graha? Nema tu tajne, pa čak i nije riječ o nekoj pravoj povišici, već samo o ispravljanju nesuvisle i nepravedne prijašnje odredbe.

     Prvo treba naglasiti kako je svrha mirovine i dugogo­dišnjeg uplaćivanja mirovinskih doprinosa zaštita od si­romaštva u starosti te zaštita dostojanstva starijih osoba. Zato se u svim europskim zemljama smišljaju mehanizmi kojima bi se umirovljenike zaštitilo od potonuća na dno bijede. U većini njih, kao i u Hrvatskoj, to je bila minimalna mirovina, dakle univerzalni najniži iznos ispod kojega ne smije pasti ni jedna mirovina, ali je to postojalo do kraja 1998. godine, kad je „izmišljena" takozvana najniža miro­vina, koja nije uvjetovana cenzusom, već ovisi o dužini mi­rovinskog staža. No,„jedinična cijena" najniže mirovine, ak­tualna vrijednost mirovine (AVM) je od 1. srpnja u visini od 63,61 kune, dok je AVM za izračun osnovne mirovine 65,60 kuna. Bezrazložno utvrđena niža vrijednost AVM-a samo za siromašne je točno za 3,13 posto niža! I ta bi se nepravda ovom reformom trebala korigirati, tako da će i AVM za naj­nižu mirovinu iznositi 65,60 kuna.

Jesmo li zadovoljni? Prvi korak, mali korak više od naj­manjeg. Tako umirovljenik s 15 godina radnog staža neće više imati zajamčenu najnižu mirovinu od 954 kune, već 984 kune. Samo ili čak 30 kuna više. Onaj, pak, koji je radio 40 go­dina dobit će sada najmanje 2.624 kune, ili čak osamdesetak kuna više. Super? Ne, jer to se odnosi samo na one koji su za­radili starosnu, ali ne i prijevremenu starosnu mirovinu. Ta­kvima, koji su s kojom godinom manjka godina života otišli u prijevremenu mirovinu, oduzet će se linearno 20,4 posto od mirovine. Daju ti, dakle, 80 kuna, a onda oduzmu nešto više od pedesetak kuna. Takva je matematika ove i bivših Vlada. Daj malo, uzmi više. U cijelosti, to je politika protiv siromašnih, bez empatije, bez srca, bez poštovanja.

     Siromaštvo je najgori oblik nasilja, rekao je Mahatma Gandhi. A stvari teku, ne prema zaustavljanju siromaštva, već prema ubijanju želje. Kao da mora postojati prirodno stanje nemati, biti jadan, željeti sreću. Kao da je dostojan­stven život neprirodna želja, a prirodno je dobiti malo više od najmanjeg. Tri posto.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

U prosvjed zbog ponosa

     Najavljeno je kako Sindi­kat umirovljenika Hr­vatske sprema prosvjed umirovljenika i starijih osoba za poboljšanje kvalitete živo­ta, što zapravo znači poveća­nje mirovina, ali i sređivanje i ostvarivanje nekih novih ma­terijalnih prava i potpora. Za­što prosvjed?

To pitaju samo oni iz vrhuške vlasti, no svakom umirovlje­niku je jasno da ovako više ne može. Svakodnevno se javljaju na telefon, na našu Facebook stranicu, zaustavljaju na cesti.

     P.P. iz Zagreba kaže „Nitko se ne udubljuje ozbiljno u pro­bleme umirovljenika! Ministri se mijenjaju tako brzo da tek što zapamtim ime i lice svog ministra, postavljen je novi. Za ministra rada i mirovinskog sustava trebalo bi možda po­staviti nekog dobrog ekonom­skog stručnjaka koji bi trebao napraviti sasvim novi sustav obračuna i uskladiti mirovine na pravedniji način. I smeta me što nas percipiraju kao zastar­jele nostalgičare kad kažemo da imamo najniži udio pro­sječne mirovine u neto plaći od svih bivših republika bivše SR Jugoslavije i da su ranije bile bolje mirovine i da su naši roditelji bolje živjeli. Bili smo ekonomski najjača republika. Pridružit ću se prosvjedu"

     Ili priča M.I. umirovljenica iz Zagreba „Ostala sam udovica s 55 godina u osobnoj invalid­skoj mirovini. Bez muža, ali s kreditom za otplatu dvosob­nog stana. Djece nemam. Uzela sam mirovinu supru­ga koja je, iako umanjena za 30%, ipak veća za oko 200 kn od moje. Iz mjeseca u mjesec nedostajalo mi je novca za sve troškove. Sada sam, što kažu, ovršena. Povremeno, kad mi to djelomično dozvoli zdravlje, spremam prijateljicama stan i tako zaradim uz ručak, poneki odjevni predmet i oko 200 kn. Gubim strpljenje, ali još imam nadu da bi se mogao provesti prijedlog da uz moju mirovinu dobijem i dio suprugove, ba­rem u iznosu 50%, ili da dobi­jem suprugovu u cijelosti, bez umanjenja od 30%. Iako mi­slim da će usvojiti malo ili ni­malo zahtjeva SUH- a ipak ću se pridružit prosvjedu. Zbog ponosa"

     Dosta umirovljenika traži više informacija o pojedinim zahtjevima, odnosno konkret­ne odgovore što bi to značilo za njih. Umirovljenici su izgu­bili povjerenje u sustav, ali i u vlastite snage, jer usprkos na­stojanjima nekih udruga, a pri­je svih Sindikata umirovljenika Hrvatske, da se nešto učini za njihov boljitak, sve ostaje na obećanjima ili se ozbiljno ni ne razmatraju prijedlozi. Na­protiv, poreznom reformom povećane su samo visoke mirovine i sada se naglašava kako je to pridonijelo porastu BDP-a zbog rasta osobne po­trošnje. Mislimo da bi i umi­rovljenici s nižim primanjima znali potrošiti više novaca, kad bi ga imali.

     Prosvjed treba probudi­ti svijest umirovljenika da se sami moraju izboriti za pobolj­šanje svog materijalnog, ali i društvenog statusa, te piknu- ti u savjest političke vrhuške. A mi umirovljenici moramo shvatiti da smo zajedno zaista jači! Moraju nešto učiniti za svoje dostojanstvenije stare­nje, ali prije svega odgovor­nost koju su imali na svome radnom mjestu, ali i u obitelji. Sve ono što učinimo za sebe, učinili smo i za druge. Zato se upitajmo za koga ćemo sve nositi transparente na pro­svjedu.

Iskustvo svih prosvjeda uvijek ima za posljedicu ozbilj­nije shvaćanje problema jer vladajući moraju odgovoriti velikom broju prosvjednika, a ne samo pojedincu. I to mora­ju učiniti javno.

     U grupi je svaki pojedinac zaštićen ostalim članovima grupe. Učinak grupnog rada nije samo običan zbroj učin­ka pojedinaca, već je dodana nova kvaliteta uvjetovana su­radnjom i podrškom svakog od članova grupe ostalima. Ne mogu se oslanjati na grupu entuzijasta i govoriti, ako ne­što vi uspijete, sve ćemo i mi to dobiti. Moramo svi zajed­no uključiti sve umne i fizičke snage. Ne smijemo se skrivati iza drugih kako bismo kao čla­novi neke stranke slijedili poli­tiku stranke. Osobni interes u ovom slučaju mora biti iznad stranačkog. Ovo nije borba protiv nijedne stranke, ali niti s jednom strankom, a pogotovo ne za rušenje sustava. Ovo je samo poziv i ponuda da zajed­no dođemo do najboljih rješe­nja umirovljeničkih problema.

     Mi smo interesna udruga čija misao vodilja je bolji po­ložaj umirovljenika i dosto­janstvenije starenje svih ljudi. Svaki je umirovljenik ovu svoju domovinu barem nečim zadu­žio, ugradio je jedan kamenčić u neku novu cestu, zgradu, školu; za njim ili njom nastav­ljaju djeca koje su uspješno odgojili kao poštene i vjerne građane. Zato njih pozivamo da dođu sa svojim mamama i tatama, bakama i djedovima, da hodaju u prosvjednoj po­vorci rame uz rame. Očekuje­mo to ne samo zbog minulih zasluga, već zbog toga što smo na ljubavi gradili svoju zemlju, obitelji, domove.

Drage kolegice i kolege, treba zaista vjerovati, ali i ži­vjeti naše geslo Zajedno smo jači! I sudjelovati u prosvjedu prije svega za sebe i svoju ge­neraciju, protiv poniženja i do­stojanstva radi!

     Vjerujem da se vidimo na prosvjedu! Vjerujem da će odgovorni na svim nivoima i u svim državnim tijelima pro­čitati naše zahtjeve i da će ba­rem neke pokušati riješiti.