UVODNA RIJEČ

Zašto nas Plenković ne voli?

     Koga voli Plenković? Odgovor je kratak: povlaštene i bogate. Hajdemo vidjeti što je taj civilizirani, elo­kventni i samoljubivi premijer učinio u dvije godine svoga mandata. Definitivno ga uopće nije briga za umi­rovljenike, ni najstarije, ni stare, ni nove, novije ili buduće. Tih 1,41 milijun stanovnika koji su mirovine stekli teme­ljem rada ili solidarnosti (invalidske, obiteljske) naprosto ga ne zanima, osim malog postotka onih čije su mirovine više od prosječne plaće. Tako je u njegovoj „prvoj sveo­buhvatnoj" poreznoj reformi samo 1,4 posto bogatih umirovljenika dobilo povećanje mirovina od tri do 3.000 kuna, a 98,6 posto, poglavito siromaha, poreznom refor­mom nije dobilo ni kune.

     Zatim je odlučio pokazati zube svome „lijevom" pret­hodniku Milanoviću, koji je mirovine više od 5.000 kuna stečene po posebnim propisima 2014. godine„podrezao" za deset posto. Sramota, kaže Plenković, pa je u maniri vr­log Superhika svim tim jadnim povlaštenim mirovinskim bogatašima vratio od početka godine tih deset posto.

     I onda je odlučio da je nepovoljno što se usklađivanje mirovina po posebnim propisima uvjetuje uzastopnim rastom BDP-a, pa je provedena unifikacija usklađivanja mirovina prema općem i posebnim propisima, naravno u korist povlaštenih.

     Pa je prihvaćen čitav niz poboljšica prava hrvatskih branitelja i njihovih članova obitelji, uvedena naknada za nezaposlene branitelje, te povećana najniža mirovina za 0,4989 kuna za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereni­teta Republike Hrvatske u borbenom sektoru. K tome im je smanjio uvjet dobi za odlazak u mirovinu. Sve suprotno onome što preporuča Europska komisija.

     Istodobno taj naš europeizirani premijer nije niti jed­nom spomenuo kako čak 52,5 posto običnih umirovlje­nika prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, niti da su samo u zadnjih osam godina mirovine zaosta­le za rastom plaća za 14 posto. Nije rekao kako njih oko 200.000 prima mirovine niže od 1.000 kuna. I ostao je gluh na zahtjeve umirovljeničkih udruga da se uvede mi­nimalna mirovina.

     No, Plenković je radosno prihvatio podršku Glasnovi- ća koja je koštala oko 200 milijuna kuna, nakon čega se „slučajno otkrilo" u HZMO-u kako ima novca za isplatu duga za nešto manje od 7.000 pripadnika HVO-a i čla­nova njihovih obitelji. No nisu rekli - vjerovali ili ne, da taj novac nije iz proračuna već iz radničkog mirovinskog fonda!

     I još malo o povlaštenima koji su u mirovine išli doku- pom „dobi", pa su masovno slani u prijevremene mirovi­ne, uz dokup kod privatnog trgovačkog društva „Royal - međugeneracijska solidarnost", koja je, pak, sav taj novac zamračila. No, Plenković je i tu radosno prihvatio saborsku podršku Hrelje i time praktički nacionalizirao dug privat­ne firme te preuzeo dugove i buduće obveze. Čak 3.860 osiguranika Royala je tako ušlo u povlaštene s troškom od 1,5 milijuna kuna mjesečno do kraja 2020. godine.

     I tako taj rastući paketić s više od 175.000 posebnih i povlaštenih umirovljenika Plenkovića košta više od 6 mi­lijardi kuna godišnje, dok mu je preskupo povećati miro­vine onima koji su odradili i po 40 godina radnog staža za manje od dvije tisuće kuna mirovine mjesečno!

     Sad čekamo da marni premijer nacionalizira i poveće gubitke obveznih mirovinskih fondova, te im dodijeli mi­rovinski dodatak od 27 posto. Kad je bal, nek' je bal!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

U prosvjed zbog ponosa

     Najavljeno je kako Sindi­kat umirovljenika Hr­vatske sprema prosvjed umirovljenika i starijih osoba za poboljšanje kvalitete živo­ta, što zapravo znači poveća­nje mirovina, ali i sređivanje i ostvarivanje nekih novih ma­terijalnih prava i potpora. Za­što prosvjed?

To pitaju samo oni iz vrhuške vlasti, no svakom umirovlje­niku je jasno da ovako više ne može. Svakodnevno se javljaju na telefon, na našu Facebook stranicu, zaustavljaju na cesti.

     P.P. iz Zagreba kaže „Nitko se ne udubljuje ozbiljno u pro­bleme umirovljenika! Ministri se mijenjaju tako brzo da tek što zapamtim ime i lice svog ministra, postavljen je novi. Za ministra rada i mirovinskog sustava trebalo bi možda po­staviti nekog dobrog ekonom­skog stručnjaka koji bi trebao napraviti sasvim novi sustav obračuna i uskladiti mirovine na pravedniji način. I smeta me što nas percipiraju kao zastar­jele nostalgičare kad kažemo da imamo najniži udio pro­sječne mirovine u neto plaći od svih bivših republika bivše SR Jugoslavije i da su ranije bile bolje mirovine i da su naši roditelji bolje živjeli. Bili smo ekonomski najjača republika. Pridružit ću se prosvjedu"

     Ili priča M.I. umirovljenica iz Zagreba „Ostala sam udovica s 55 godina u osobnoj invalid­skoj mirovini. Bez muža, ali s kreditom za otplatu dvosob­nog stana. Djece nemam. Uzela sam mirovinu supru­ga koja je, iako umanjena za 30%, ipak veća za oko 200 kn od moje. Iz mjeseca u mjesec nedostajalo mi je novca za sve troškove. Sada sam, što kažu, ovršena. Povremeno, kad mi to djelomično dozvoli zdravlje, spremam prijateljicama stan i tako zaradim uz ručak, poneki odjevni predmet i oko 200 kn. Gubim strpljenje, ali još imam nadu da bi se mogao provesti prijedlog da uz moju mirovinu dobijem i dio suprugove, ba­rem u iznosu 50%, ili da dobi­jem suprugovu u cijelosti, bez umanjenja od 30%. Iako mi­slim da će usvojiti malo ili ni­malo zahtjeva SUH- a ipak ću se pridružit prosvjedu. Zbog ponosa"

     Dosta umirovljenika traži više informacija o pojedinim zahtjevima, odnosno konkret­ne odgovore što bi to značilo za njih. Umirovljenici su izgu­bili povjerenje u sustav, ali i u vlastite snage, jer usprkos na­stojanjima nekih udruga, a pri­je svih Sindikata umirovljenika Hrvatske, da se nešto učini za njihov boljitak, sve ostaje na obećanjima ili se ozbiljno ni ne razmatraju prijedlozi. Na­protiv, poreznom reformom povećane su samo visoke mirovine i sada se naglašava kako je to pridonijelo porastu BDP-a zbog rasta osobne po­trošnje. Mislimo da bi i umi­rovljenici s nižim primanjima znali potrošiti više novaca, kad bi ga imali.

     Prosvjed treba probudi­ti svijest umirovljenika da se sami moraju izboriti za pobolj­šanje svog materijalnog, ali i društvenog statusa, te piknu- ti u savjest političke vrhuške. A mi umirovljenici moramo shvatiti da smo zajedno zaista jači! Moraju nešto učiniti za svoje dostojanstvenije stare­nje, ali prije svega odgovor­nost koju su imali na svome radnom mjestu, ali i u obitelji. Sve ono što učinimo za sebe, učinili smo i za druge. Zato se upitajmo za koga ćemo sve nositi transparente na pro­svjedu.

Iskustvo svih prosvjeda uvijek ima za posljedicu ozbilj­nije shvaćanje problema jer vladajući moraju odgovoriti velikom broju prosvjednika, a ne samo pojedincu. I to mora­ju učiniti javno.

     U grupi je svaki pojedinac zaštićen ostalim članovima grupe. Učinak grupnog rada nije samo običan zbroj učin­ka pojedinaca, već je dodana nova kvaliteta uvjetovana su­radnjom i podrškom svakog od članova grupe ostalima. Ne mogu se oslanjati na grupu entuzijasta i govoriti, ako ne­što vi uspijete, sve ćemo i mi to dobiti. Moramo svi zajed­no uključiti sve umne i fizičke snage. Ne smijemo se skrivati iza drugih kako bismo kao čla­novi neke stranke slijedili poli­tiku stranke. Osobni interes u ovom slučaju mora biti iznad stranačkog. Ovo nije borba protiv nijedne stranke, ali niti s jednom strankom, a pogotovo ne za rušenje sustava. Ovo je samo poziv i ponuda da zajed­no dođemo do najboljih rješe­nja umirovljeničkih problema.

     Mi smo interesna udruga čija misao vodilja je bolji po­ložaj umirovljenika i dosto­janstvenije starenje svih ljudi. Svaki je umirovljenik ovu svoju domovinu barem nečim zadu­žio, ugradio je jedan kamenčić u neku novu cestu, zgradu, školu; za njim ili njom nastav­ljaju djeca koje su uspješno odgojili kao poštene i vjerne građane. Zato njih pozivamo da dođu sa svojim mamama i tatama, bakama i djedovima, da hodaju u prosvjednoj po­vorci rame uz rame. Očekuje­mo to ne samo zbog minulih zasluga, već zbog toga što smo na ljubavi gradili svoju zemlju, obitelji, domove.

Drage kolegice i kolege, treba zaista vjerovati, ali i ži­vjeti naše geslo Zajedno smo jači! I sudjelovati u prosvjedu prije svega za sebe i svoju ge­neraciju, protiv poniženja i do­stojanstva radi!

     Vjerujem da se vidimo na prosvjedu! Vjerujem da će odgovorni na svim nivoima i u svim državnim tijelima pro­čitati naše zahtjeve i da će ba­rem neke pokušati riješiti.