UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Umirovljenici, hajdemo na odmor!

 

     Imaju li starije osobe pravo na godišnji odmor? Većina ljudi će na to pitanje odgovoriti da su umirovljenici i starije osobe stalno na odmoru, pa da je to zapravo stalno prisutno i kori­šteno pravo. A s druge strane zli jezici će postaviti pitanje od čega bi se to umirovljenici i starije osobe trebali odmara­ti „kada cijele godine ništa ne rade, samo se zabavljaju i ne znaju što bi sa svojim slobod­nim vremenom".

     Stvarnost i svakodnevica umirovljenika i starijih osoba možda je tijekom godine po­nekad dosadna i neispunjena aktivnostima, pa baš zbog toga imaju potrebu za promjenom. I starije osobe imaju potrebu za nekim novim doživljajem, novom životnom avanturom. Također imaju mnogo sjećanja iz minulih dana o željama za nekim „izgubljenim" susretom, potrebom da vide nove kraje­ve, upoznaju nove ljude, njiho­ve običaje i kulturu.

     Podsjetit ću da veći dio umirovljenika i starijih osoba aktivan tijekom godine, vo- lontiraju u udrugama, rade na crno ili još uvijek žive u obite­lji s djecom i unučadi. Tko nije doživio i aktivno živio svakod­nevne obveze baka i djedova prema unucima i prema zapo­slenoj djeci, taj nije ni spoznao što je zapravo ne samo ispu­njen, nego i „prepunjen" dan aktivnostima i obvezama (koje su često teže i od nekadašnjih obveza na radnom mjestu). To su umirovljenici koji bi možda često zamijenili takav način ži­vota drugačijim, ali nisu u mo­gućnosti. Mlađi članovi obitelji nemaju vlastiti stan, nisu stalno zaposleni i zbog potrebe žive kako žive. Starije osobe imaju male mirovine pa si ne mogu priuštiti zasebni smještaj i djeci ostaviti stan ili kuću.

     Oni koji imaju vikendice ili kako neki novi „zavidnici" govore „oni koji imaju nekret­nine iz prošlog sistema", imaju se gdje odmarati. Ali, gle sada jada, oni moraju opet biti na usluzi unucima i djeci, jer su oni zapravo ti kojima je potre­ban odmor. Dio njih prisiljen je spavati u improviziranim pro­storima, na pomoćnim ležaje­vi ma ili s unucima, jer sve što se može iznajmiti treba iskoristiti i tako zaraditi i nešto novca od „turizma"

     Neki umirovljenici aktivno rade i tijekom turističke sezo­ne. Nedavno sam slušala priču jedne, još uvijek dobro držeće umirovljenice, koja je rekla da radi kao kuharica u jednom pansionu na moru i da za 3-4 mjeseca zaradi više od godiš­nje mirovine.

     Više od 80 posto umirovlje­nika nema sredstava da si or­ganizira godišnji odmor, ne sa­njaju više o „odmoru iz snova", već o odmoru koji bi im unio malo više radosti i zadovoljstva u ionako sivu svakodnevnicu. Često žele samo otići u neko lječilište ili toplice da „poprave" svoje zdravstveno i psihofizičko stanje, da pobjegnu u neki ve­driji i veseliji svijet. No, tu se su­očavaju s manjkom novca, gu­bitkom energije, depresijom...

     Kao što je mladima potre­ban godišnji odmor, isto je tako potreban i starijim osobama. Potreban im je aktivan odmor. Netko će se možda zapitati što je to zapravo „aktivan" odmor za starije osobe. Sadržaj od­mora mora biti drugačiji nego za mlade ljude, ali nužno je ko­ristiti odmor, odnosno odmak od cjelogodišnjeg, već unapri­jed određenog i organiziranog načina života. Vrijeme je to kada starije osobe odlaskom na more, promjenom sredine, podneblja i klime, mogu„osna- žiti" ne samo svoje fizičko, nego i psihičko stanje. Aktivno­sti svakako moraju prilagoditi sebi.    Ljetovanje je silno važno jer je to doba godine kad su to­plina i sunčana svjetlost „pravi pomoćnici" za podizanje život­ne radosti i entuzijazma za bo­lji, ljepši i sretniji život.

     Starije osobe ne smiju za­boraviti svoje godine, ali ni svo­je zdravstveno stanje. Nužni preduvjet za sretno ljetovanje je savjetovanje s liječnikom pri­je samog odlaska, ali i s članovi­ma obitelji kako ne bi došlo do pogoršanja zdravstvenog sta­nja ili povreda zbog nerealnih želja ili neadekvatnih aktivno­sti, neprilagođenih dobi, vre­menu i mogućnostima. Narav­no, ne treba nužno ljetovati na moru.

Planine ljeti imaju svojih draži. Netko tko ne podnosi vi­soke temperature zbog zdrav­stvenih tegoba, tko ne voli kupanje i „prženje" na suncu, uživat će u prohladnim jutrima i šetnjama planinskim stazama, slušajući jutarnji pjev ptica. Gledat će zadivljeno oblake ili noću slušati jednolično udara­nje kiše o prozorska okna. Hra­briji i znatiželjniji idu i u nešto više planine, na ledenjake, gdje i ljeti ima i snijega i leda, ali uz proljetne temperature. Važno je da ne pretjerate u šetnjama, da ne zalutate na nepoznatim prostranstvima, ne koristite neprikladne staze, da se ne osamljujete i udaljavate jer sve to može završiti „neslavno", a možda i pogibeljno.

     Vaša je obitelj potekla sa sela? Tamo možda više nema članova vaše uže obitelji, ali postoje možda grobovi vaših predaka, pa možda boravkom tamo vratite dio prošlog vre­mena, sjetite se nekog jarca koji vas je uplašio kad ste imali 5 godina i kad ste ljeto provo­dili kod bake. Vratite se, vrijedi pokušati biti malo retro-znati- željan.

     Velik dio naših umirovljeni­ka nema dovoljno mogućnosti za organizirano ljetovanje, pa koriste jednodnevne odlaske na kupanje na more ili u topli­ce. Cijena takvih izleta je od 80 do 150 kuna. što ovisi o udalje­nosti, cijeni ulaznice ili obroka. Ipak sedmodnevni odlazak je nešto skuplji i stoji od 700 do 1000 kuna, a osobe s malim mirovinama za to šparaju cijelu godinu.

     Oni koji imaju mirovine od kojih svaki mjesec mogu ušte­djeti po 200-250 kuna ili zarade koju kunu „na crno", odlaze u proljeće ili jesen (izvan turistič­ke sezone) na„godišnji odmor" u trajanju 7-10 dana u toplice ili na more, za što koriste po­godnosti ugovora koje njiho­va udruga, poput Sindikata umirovljenika Hrvatske, sklapa s ciljem poboljšanja kvalitete života umirovljenika i starijih osoba.

     Umirovljenici i starije osobe moraju imati ljetni odmor, mo­raju se na trenutak odmaknuti od svakodnevnog ritma i uči­niti nešto samo za sebe. Prema svojim mogućnostima. U aktiv­nostima ne smiju pretjerivati jer je za „pokazivanje mišića" prošlo je vrijeme.

 

Lipanj 2017