UVODNA RIJEČ

Malo više od najmanjeg

Piše: Jasna A. Petrović

     Procurila je informacija kako će se u okviru mirovinske reforme ići na ruku i onima s najnižim mirovinama i to povećanjem za tri posto. O čemu je tu riječ? Tko bi lud izvukao iz džepa tri posto povišice, u vrijeme kad plaće ra­stu za više od četiri posto, a cijene iznenađuju skokovima iza svakog ugla. Bacili smo grah i zaključili kako će najniže mirovine porasti za 3,13 posto. Jesmo li jako pametni ili či­tamo budućnost iz graha? Nema tu tajne, pa čak i nije riječ o nekoj pravoj povišici, već samo o ispravljanju nesuvisle i nepravedne prijašnje odredbe.

     Prvo treba naglasiti kako je svrha mirovine i dugogo­dišnjeg uplaćivanja mirovinskih doprinosa zaštita od si­romaštva u starosti te zaštita dostojanstva starijih osoba. Zato se u svim europskim zemljama smišljaju mehanizmi kojima bi se umirovljenike zaštitilo od potonuća na dno bijede. U većini njih, kao i u Hrvatskoj, to je bila minimalna mirovina, dakle univerzalni najniži iznos ispod kojega ne smije pasti ni jedna mirovina, ali je to postojalo do kraja 1998. godine, kad je „izmišljena" takozvana najniža miro­vina, koja nije uvjetovana cenzusom, već ovisi o dužini mi­rovinskog staža. No,„jedinična cijena" najniže mirovine, ak­tualna vrijednost mirovine (AVM) je od 1. srpnja u visini od 63,61 kune, dok je AVM za izračun osnovne mirovine 65,60 kuna. Bezrazložno utvrđena niža vrijednost AVM-a samo za siromašne je točno za 3,13 posto niža! I ta bi se nepravda ovom reformom trebala korigirati, tako da će i AVM za naj­nižu mirovinu iznositi 65,60 kuna.

Jesmo li zadovoljni? Prvi korak, mali korak više od naj­manjeg. Tako umirovljenik s 15 godina radnog staža neće više imati zajamčenu najnižu mirovinu od 954 kune, već 984 kune. Samo ili čak 30 kuna više. Onaj, pak, koji je radio 40 go­dina dobit će sada najmanje 2.624 kune, ili čak osamdesetak kuna više. Super? Ne, jer to se odnosi samo na one koji su za­radili starosnu, ali ne i prijevremenu starosnu mirovinu. Ta­kvima, koji su s kojom godinom manjka godina života otišli u prijevremenu mirovinu, oduzet će se linearno 20,4 posto od mirovine. Daju ti, dakle, 80 kuna, a onda oduzmu nešto više od pedesetak kuna. Takva je matematika ove i bivših Vlada. Daj malo, uzmi više. U cijelosti, to je politika protiv siromašnih, bez empatije, bez srca, bez poštovanja.

     Siromaštvo je najgori oblik nasilja, rekao je Mahatma Gandhi. A stvari teku, ne prema zaustavljanju siromaštva, već prema ubijanju želje. Kao da mora postojati prirodno stanje nemati, biti jadan, željeti sreću. Kao da je dostojan­stven život neprirodna želja, a prirodno je dobiti malo više od najmanjeg. Tri posto.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Umirovljenici, hajdemo na odmor!

 

     Imaju li starije osobe pravo na godišnji odmor? Većina ljudi će na to pitanje odgovoriti da su umirovljenici i starije osobe stalno na odmoru, pa da je to zapravo stalno prisutno i kori­šteno pravo. A s druge strane zli jezici će postaviti pitanje od čega bi se to umirovljenici i starije osobe trebali odmara­ti „kada cijele godine ništa ne rade, samo se zabavljaju i ne znaju što bi sa svojim slobod­nim vremenom".

     Stvarnost i svakodnevica umirovljenika i starijih osoba možda je tijekom godine po­nekad dosadna i neispunjena aktivnostima, pa baš zbog toga imaju potrebu za promjenom. I starije osobe imaju potrebu za nekim novim doživljajem, novom životnom avanturom. Također imaju mnogo sjećanja iz minulih dana o željama za nekim „izgubljenim" susretom, potrebom da vide nove kraje­ve, upoznaju nove ljude, njiho­ve običaje i kulturu.

     Podsjetit ću da veći dio umirovljenika i starijih osoba aktivan tijekom godine, vo- lontiraju u udrugama, rade na crno ili još uvijek žive u obite­lji s djecom i unučadi. Tko nije doživio i aktivno živio svakod­nevne obveze baka i djedova prema unucima i prema zapo­slenoj djeci, taj nije ni spoznao što je zapravo ne samo ispu­njen, nego i „prepunjen" dan aktivnostima i obvezama (koje su često teže i od nekadašnjih obveza na radnom mjestu). To su umirovljenici koji bi možda često zamijenili takav način ži­vota drugačijim, ali nisu u mo­gućnosti. Mlađi članovi obitelji nemaju vlastiti stan, nisu stalno zaposleni i zbog potrebe žive kako žive. Starije osobe imaju male mirovine pa si ne mogu priuštiti zasebni smještaj i djeci ostaviti stan ili kuću.

     Oni koji imaju vikendice ili kako neki novi „zavidnici" govore „oni koji imaju nekret­nine iz prošlog sistema", imaju se gdje odmarati. Ali, gle sada jada, oni moraju opet biti na usluzi unucima i djeci, jer su oni zapravo ti kojima je potre­ban odmor. Dio njih prisiljen je spavati u improviziranim pro­storima, na pomoćnim ležaje­vi ma ili s unucima, jer sve što se može iznajmiti treba iskoristiti i tako zaraditi i nešto novca od „turizma"

     Neki umirovljenici aktivno rade i tijekom turističke sezo­ne. Nedavno sam slušala priču jedne, još uvijek dobro držeće umirovljenice, koja je rekla da radi kao kuharica u jednom pansionu na moru i da za 3-4 mjeseca zaradi više od godiš­nje mirovine.

     Više od 80 posto umirovlje­nika nema sredstava da si or­ganizira godišnji odmor, ne sa­njaju više o „odmoru iz snova", već o odmoru koji bi im unio malo više radosti i zadovoljstva u ionako sivu svakodnevnicu. Često žele samo otići u neko lječilište ili toplice da „poprave" svoje zdravstveno i psihofizičko stanje, da pobjegnu u neki ve­driji i veseliji svijet. No, tu se su­očavaju s manjkom novca, gu­bitkom energije, depresijom...

     Kao što je mladima potre­ban godišnji odmor, isto je tako potreban i starijim osobama. Potreban im je aktivan odmor. Netko će se možda zapitati što je to zapravo „aktivan" odmor za starije osobe. Sadržaj od­mora mora biti drugačiji nego za mlade ljude, ali nužno je ko­ristiti odmor, odnosno odmak od cjelogodišnjeg, već unapri­jed određenog i organiziranog načina života. Vrijeme je to kada starije osobe odlaskom na more, promjenom sredine, podneblja i klime, mogu„osna- žiti" ne samo svoje fizičko, nego i psihičko stanje. Aktivno­sti svakako moraju prilagoditi sebi.    Ljetovanje je silno važno jer je to doba godine kad su to­plina i sunčana svjetlost „pravi pomoćnici" za podizanje život­ne radosti i entuzijazma za bo­lji, ljepši i sretniji život.

     Starije osobe ne smiju za­boraviti svoje godine, ali ni svo­je zdravstveno stanje. Nužni preduvjet za sretno ljetovanje je savjetovanje s liječnikom pri­je samog odlaska, ali i s članovi­ma obitelji kako ne bi došlo do pogoršanja zdravstvenog sta­nja ili povreda zbog nerealnih želja ili neadekvatnih aktivno­sti, neprilagođenih dobi, vre­menu i mogućnostima. Narav­no, ne treba nužno ljetovati na moru.

Planine ljeti imaju svojih draži. Netko tko ne podnosi vi­soke temperature zbog zdrav­stvenih tegoba, tko ne voli kupanje i „prženje" na suncu, uživat će u prohladnim jutrima i šetnjama planinskim stazama, slušajući jutarnji pjev ptica. Gledat će zadivljeno oblake ili noću slušati jednolično udara­nje kiše o prozorska okna. Hra­briji i znatiželjniji idu i u nešto više planine, na ledenjake, gdje i ljeti ima i snijega i leda, ali uz proljetne temperature. Važno je da ne pretjerate u šetnjama, da ne zalutate na nepoznatim prostranstvima, ne koristite neprikladne staze, da se ne osamljujete i udaljavate jer sve to može završiti „neslavno", a možda i pogibeljno.

     Vaša je obitelj potekla sa sela? Tamo možda više nema članova vaše uže obitelji, ali postoje možda grobovi vaših predaka, pa možda boravkom tamo vratite dio prošlog vre­mena, sjetite se nekog jarca koji vas je uplašio kad ste imali 5 godina i kad ste ljeto provo­dili kod bake. Vratite se, vrijedi pokušati biti malo retro-znati- željan.

     Velik dio naših umirovljeni­ka nema dovoljno mogućnosti za organizirano ljetovanje, pa koriste jednodnevne odlaske na kupanje na more ili u topli­ce. Cijena takvih izleta je od 80 do 150 kuna. što ovisi o udalje­nosti, cijeni ulaznice ili obroka. Ipak sedmodnevni odlazak je nešto skuplji i stoji od 700 do 1000 kuna, a osobe s malim mirovinama za to šparaju cijelu godinu.

     Oni koji imaju mirovine od kojih svaki mjesec mogu ušte­djeti po 200-250 kuna ili zarade koju kunu „na crno", odlaze u proljeće ili jesen (izvan turistič­ke sezone) na„godišnji odmor" u trajanju 7-10 dana u toplice ili na more, za što koriste po­godnosti ugovora koje njiho­va udruga, poput Sindikata umirovljenika Hrvatske, sklapa s ciljem poboljšanja kvalitete života umirovljenika i starijih osoba.

     Umirovljenici i starije osobe moraju imati ljetni odmor, mo­raju se na trenutak odmaknuti od svakodnevnog ritma i uči­niti nešto samo za sebe. Prema svojim mogućnostima. U aktiv­nostima ne smiju pretjerivati jer je za „pokazivanje mišića" prošlo je vrijeme.

 

Lipanj 2017