UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Kandidat je "jedan od nas"

 

     Pripremamo se za re­dovne lokalne izbore i mislimo kako su oni jednostavniji, manje za­htjevni i manje važni od parlamentarnih. Ali sve je to ipak samo iluzija i zablu­da. Ovi su izbori ipak u ne­kom dijelu zahtjevniji, slo­ženiji i važniji od parlamen­tarnih. Veći je broj onih koji trebaju biti birani, a što je najpresudnije, mnogo bo­lje poznajemo kandidate, gotovo ponaosob jer su to naši sugrađani, susjedi, oni koji su direktno obećali rješenje nekog problema. Manja sredina ima speci­fične zahtjeve koje može riješiti samo onaj koji živi u toj sredini i koji dijeli sva­kodnevne probleme svo­jih sugrađana. Kandidat je u prednosti po tome što ima i neposredna saznanja kako i koje će rješenje pro­blema biti najbolje prihva­ćeno. U manjim lokalnim sredinama i ljudi su svjeto­nazorski bliži jedni drugi­ma, manje je mogućih ide­oloških sukoba, a zahtjevi su konkretniji, jer su ovlasti izabranih ograničene i re­gulirane zakonskim i dru­gim odredbama.

     Kandidat je „jedan od nas", znamo njegov životo­pis koji nije samo lijepo sro­čen za potrebe izbora, zna­mo njegovu obitelj, ali i na­vike i svakodnevno pona­šanje, odnos sa susjedima i prema obvezama te gotovo uvijek možemo unaprijed znati kako će i u kojoj mje­ri ispuniti dana obećanja. Drugačiji je odnos prema nekome čiju veliku sliku gledamo s plakata, a koje­ga nikada nismo sreli uživo, koji je eventualno došao na veliki skup podrške, govorio općenito o ideološkim pita­njima, makroekonomskim planovima, o europskim fondovima i silnim novci­ma koje nam nude. Slika se s narodom, ode u parla­ment, veliki grad i zaboravi na lokalnu zajednicu. Birači

u lokalnoj zajednici različi­to su strukturirani te imaju različite zahtjeve i očekiva­nja, a već je u predizborno vrijeme mnogo prijepora, jer nema dovoljno novca za rješavanje svih problema.

     Nezaposleni traže otva­ranje novih radnih mjesta ili davanje kredita za male obrte i obiteljska gospo­darstva, mladi traže sport­ske dvorane i igrališta, stari dostojanstveno starenje u organiziranom smještaju u domovima ili dnevnim boravcima, žene traže mo­gućnost smještaja djece u vrtiće i više radnih mjesta. Umirovljenici, osobito oni s malim mirovinama, traže dotacije za prijevoz, ogrjev, plaćanje komunalnih na­knada i sl. Sve ovisno o po­trebama i visini mirovine.

     Lokalni se kandidati teš­ko odlučuju kako isplanirati zadovoljenje svih katego­rija, tj. hoće li potrebe svih zadovoljiti pomalo ili jednu po jednu kategoriju kroz duže vrijeme, kako budu dolazila sredstva za realiza­ciju. Izabrani predstavnici u lokalnim samouprava­ma su oprezniji i realniji u davanju obećanja, jer su svakodnevno pod prismo­trom sugrađana koji jako dobro pamte predizborna obećanja, ali i burnije rea­giraju na kršenje obećanja. U lokalnoj zajednici manji je broj odgovornih što je i prednost i nedostatak. Lak­še i brže se dogovaraju, ali je odgovornost pojedinca veća prema najranjivijim i najpotrebitijim sugrađani­ma jer ih susreću svakod­nevno. U lokalnim zajed­nicama su moguće najne- vjerojatnije koalicije bez obzira na suprotstavljene svjetonazorske stavove po­jedinih stranaka jer je inte­res zajednice iznad stranač­kog. I to je dobro!

     Potrudila sam se pro­čitati sve programe kan­didatkinja i kandidata za gradonačelnicu, odnosno gradonačelnika Zagreba. Svi su oni u prvi plan stavili rješavanje upravo onih pro­blema grada i građana koji su vezani za njihova zvanja, tj. za njihovu profesional­nu djelatnost. Za gradona­čelnika nema specijalnog, bolje reći specijalističkog obrazovanja, ali ima oso­ba s dužim ili kraćim rad­nim iskustvom u stručnim službama grada Zagreba. Svjetonazorska i ideološka pitanja spominjali su tek kratko, nisu se decidirano opredijelili (osim dvoje) i nisu predlagali drastična rješenja.

Najkonkretniji dio pro­grama za umirovljenike i starije osobe, te za osobe s invaliditetom ponudio je dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić, koji je omo­gućio besplatni i povoljniji javni prijevoz, uveo dodatke na mirovine do 1.500 kuna, jednokratne socijalne po­moći, organizirani smještaj u domovima za starije, geron- tološke centre za pomoć i njegu u kući te brojne druge programe za starije osobe. Grad Zagreb jedan je od soci­jalno najosjetljivijih gradova u Hrvatskoj i Europi, pogoto­vo po pitanju skrbi za starije i osobe s invaliditetom. Brojni su programi za osnovnoš- kolce, majke - odgajateljice, dok se organizacije civilnog društva, vatrogasna i sport­ska društva, pjevački zboro­ve i brojne druge aktivnosti financijski potpomažu pu­tem javnih natječaja. Zbog svega toga nekoliko umirov­ljeničkih stranaka pridružilo se programu Stranke rada i solidarnosti poput stranke Blok umirovljenici zajedno i Stranke međugeneracijske solidarnosti Hrvatske. Iako možda ne koristite niti jednu od usluga koje Grad Zagreb pruža umirovljenicima i sta­rijim osobama, pozivam vas da dobro promislite i glasate za onu osobu koja će brinuti za najranjivije članove naše zajednice.

 

(8.5.2017)