UVODNA RIJEČ

ODOSMO K VRAGU

Samo su Bugari siromašniji od nas

Piše: Jasna A. Petrović

     Hrvatska ubrzano raste. Hrvatskoj je BDP samo ne­što niži od procijenjenog. Svi kažu da nam dobro ide. A mi pitamo tko su to svi?

Mi kažemo da odosmo k vragu.

     Prije nepune dvije godine Sindikat umirovljenika Hrvatske je pokrenuo Peticiju protiv siromaštva starijih osoba i prikupljeno je 26.000 potpisa. I tada, a mnogi i sada, tvrdili su kako furamo katastrofičnost, iako smo po siromaštvu starijih na bili na 4. mjestu od EU zema­lja. Prateći statističke pokazatelje, najavili smo da ćemo uskoro završiti na drugom mjestu, iza Bugarske, jer je čak i Rumunjska krenula u poduzimanje mjera protiv si­romaštva i razvojne programe.

     Pa eto, prešli su nas. Sada smo druga zemlja po si­romaštvu u EU. Hrvatska se prema podacima za 2016. nalazi na 59 posto prosjeka Europske unije BDP-a po stanovniku te se tako izjednačila s Rumunjskom, a lošija je jedino Bugarska.

Što se tiče stvarne individualne potrošnje koja po­kazuje blagostanje kućanstava, tu nas Rumunjska nije dostigla, već prestigla.

     Tako je 2013. godine stvarna individualna potrošnja u Rumunjskoj bila na 54 posto prosjeka EU-a, da bi proš­le godine dosegnula 63 posto.

S druge strane, Hrvatska je prošle godine bila na 59 posto, jednako kao i 2013. godine.

     Da, odosmo k vragu. Nekad vrlo siromašna Rumunj­ska sada nam postaje uzorom. Pa zašto je tako? Što nas je to zakucalo o dno?

Eto nama i četvrtog ministra rada i mirovinskog su­stava u godinu i pol, a da nijedan nije prstom maknuo. Sve neki "stručnjaci" koji se uče vladati. Imunolog Mrsić je pokvario sve stoje mogao, neurologinja Šikićje pala s Marsa, Ćorić bi ipak radije bio ministar zaštite okoliša i energetike. Uzrujali su ga sindikalisti i umirovljenici, ekološki aktivisti su valjda miroljubiviji. U sada nam u duhu takve izvrnute logike za ministra rada i penzionera došao Pavić, čija biografija ukazuje da je po zanimanju meteorolog i oceanograf. Blago nama.

     Padamo ekonomski i socijalno. Tonemo s ljudskim pravima. Jadno smo društvo koje ne voli svoje stare, a ponižava ranjive. Društvo iz kojeg iseljavaju mladi. Društvo koje je pogubilo svoje vrijednosti

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Kandidat je "jedan od nas"

 

     Pripremamo se za re­dovne lokalne izbore i mislimo kako su oni jednostavniji, manje za­htjevni i manje važni od parlamentarnih. Ali sve je to ipak samo iluzija i zablu­da. Ovi su izbori ipak u ne­kom dijelu zahtjevniji, slo­ženiji i važniji od parlamen­tarnih. Veći je broj onih koji trebaju biti birani, a što je najpresudnije, mnogo bo­lje poznajemo kandidate, gotovo ponaosob jer su to naši sugrađani, susjedi, oni koji su direktno obećali rješenje nekog problema. Manja sredina ima speci­fične zahtjeve koje može riješiti samo onaj koji živi u toj sredini i koji dijeli sva­kodnevne probleme svo­jih sugrađana. Kandidat je u prednosti po tome što ima i neposredna saznanja kako i koje će rješenje pro­blema biti najbolje prihva­ćeno. U manjim lokalnim sredinama i ljudi su svjeto­nazorski bliži jedni drugi­ma, manje je mogućih ide­oloških sukoba, a zahtjevi su konkretniji, jer su ovlasti izabranih ograničene i re­gulirane zakonskim i dru­gim odredbama.

     Kandidat je „jedan od nas", znamo njegov životo­pis koji nije samo lijepo sro­čen za potrebe izbora, zna­mo njegovu obitelj, ali i na­vike i svakodnevno pona­šanje, odnos sa susjedima i prema obvezama te gotovo uvijek možemo unaprijed znati kako će i u kojoj mje­ri ispuniti dana obećanja. Drugačiji je odnos prema nekome čiju veliku sliku gledamo s plakata, a koje­ga nikada nismo sreli uživo, koji je eventualno došao na veliki skup podrške, govorio općenito o ideološkim pita­njima, makroekonomskim planovima, o europskim fondovima i silnim novci­ma koje nam nude. Slika se s narodom, ode u parla­ment, veliki grad i zaboravi na lokalnu zajednicu. Birači

u lokalnoj zajednici različi­to su strukturirani te imaju različite zahtjeve i očekiva­nja, a već je u predizborno vrijeme mnogo prijepora, jer nema dovoljno novca za rješavanje svih problema.

     Nezaposleni traže otva­ranje novih radnih mjesta ili davanje kredita za male obrte i obiteljska gospo­darstva, mladi traže sport­ske dvorane i igrališta, stari dostojanstveno starenje u organiziranom smještaju u domovima ili dnevnim boravcima, žene traže mo­gućnost smještaja djece u vrtiće i više radnih mjesta. Umirovljenici, osobito oni s malim mirovinama, traže dotacije za prijevoz, ogrjev, plaćanje komunalnih na­knada i sl. Sve ovisno o po­trebama i visini mirovine.

     Lokalni se kandidati teš­ko odlučuju kako isplanirati zadovoljenje svih katego­rija, tj. hoće li potrebe svih zadovoljiti pomalo ili jednu po jednu kategoriju kroz duže vrijeme, kako budu dolazila sredstva za realiza­ciju. Izabrani predstavnici u lokalnim samouprava­ma su oprezniji i realniji u davanju obećanja, jer su svakodnevno pod prismo­trom sugrađana koji jako dobro pamte predizborna obećanja, ali i burnije rea­giraju na kršenje obećanja. U lokalnoj zajednici manji je broj odgovornih što je i prednost i nedostatak. Lak­še i brže se dogovaraju, ali je odgovornost pojedinca veća prema najranjivijim i najpotrebitijim sugrađani­ma jer ih susreću svakod­nevno. U lokalnim zajed­nicama su moguće najne- vjerojatnije koalicije bez obzira na suprotstavljene svjetonazorske stavove po­jedinih stranaka jer je inte­res zajednice iznad stranač­kog. I to je dobro!

     Potrudila sam se pro­čitati sve programe kan­didatkinja i kandidata za gradonačelnicu, odnosno gradonačelnika Zagreba. Svi su oni u prvi plan stavili rješavanje upravo onih pro­blema grada i građana koji su vezani za njihova zvanja, tj. za njihovu profesional­nu djelatnost. Za gradona­čelnika nema specijalnog, bolje reći specijalističkog obrazovanja, ali ima oso­ba s dužim ili kraćim rad­nim iskustvom u stručnim službama grada Zagreba. Svjetonazorska i ideološka pitanja spominjali su tek kratko, nisu se decidirano opredijelili (osim dvoje) i nisu predlagali drastična rješenja.

Najkonkretniji dio pro­grama za umirovljenike i starije osobe, te za osobe s invaliditetom ponudio je dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić, koji je omo­gućio besplatni i povoljniji javni prijevoz, uveo dodatke na mirovine do 1.500 kuna, jednokratne socijalne po­moći, organizirani smještaj u domovima za starije, geron- tološke centre za pomoć i njegu u kući te brojne druge programe za starije osobe. Grad Zagreb jedan je od soci­jalno najosjetljivijih gradova u Hrvatskoj i Europi, pogoto­vo po pitanju skrbi za starije i osobe s invaliditetom. Brojni su programi za osnovnoš- kolce, majke - odgajateljice, dok se organizacije civilnog društva, vatrogasna i sport­ska društva, pjevački zboro­ve i brojne druge aktivnosti financijski potpomažu pu­tem javnih natječaja. Zbog svega toga nekoliko umirov­ljeničkih stranaka pridružilo se programu Stranke rada i solidarnosti poput stranke Blok umirovljenici zajedno i Stranke međugeneracijske solidarnosti Hrvatske. Iako možda ne koristite niti jednu od usluga koje Grad Zagreb pruža umirovljenicima i sta­rijim osobama, pozivam vas da dobro promislite i glasate za onu osobu koja će brinuti za najranjivije članove naše zajednice.

 

(8.5.2017)