UVODNA RIJEČ

Ministar na detektoru istine

Piše: Jasna A. Petrović

     Smiju li ministri za saborskom govornicom lagati? Uostalom, da li netko laže, ako misli da govori istinu? Ili, je točno da istina u politici mora čekati dok nekome ne postane potrebna? Pitanja možemo nizati, a da se ne primaknemo istini.

     Jedan saborski zastupnik, Kažimir Varda iz Stranke međugeneracijske solidarnosti, na Aktualnom prijepodnevu ponešto kritički je formu­lirao svoje zastupničko pitanje da,„premda je ova Vlada uskladila miro­vine za oko 2,75% temeljem formule za usklađivanje, činjenica je da i dan danas u RH ima oko 50% umirovljenika čija se primanja ispod grani­ce siromaštva". Tome je dodao kako je udio mirovine u prosječnoj plaći u Republici Hrvatskoj pao na 38,4%, dok je u okruženju, npr. u Sloveniji, taj udio 60%, Crnoj Gori 56%, Srbiji 50%, Makedoniji 62%, BIH 43,5% itd.

     I onda je postavio i pitanje ministru rada i mirovinskog sustava „što Vi kao ministar i Vlada u cjelini mislite učiniti po pitanju poboljšanja sta­nja umirovljenih i starijih osoba, kako u pogledu povećanja mirovina, posebno minimalne mirovine, što u vezi s pitanjem nacionalne miro­vine i promjenama u sustavu obiteljske mirovine te glede dodatnog zdravstvenog osiguranja na mirovinu".

     Je li poštovani zastupnik Varda rekao nešto netočno? Nije. Je li po­stavio suvislo pitanje? Je. No odgovori koje je dobio su sljedeći.

     Prvo, ministar mu je zahvalio što je „dobro rekao kako smo ove go­dine imali najveće usklađivanje odnosno indeksaciju mirovina od 2009. godine", što Varda uopće nije rekao, niti bi rekao, jer dobro zna da taj navod nije točan. Varda zna da u 2017. godini bilježimo najveći godišnji zaostatak rasta mirovina u odnosu na rast plaća od 2,55%. Dakle, mini­star je u Vardina usta ubacio netočnost i onda ju potvrdio.

     Drugo, ministar je rekao da „iako velik broj naših umirovljenika ima stvarno mala primanja, otprilike polovica ima primanja između dvije i pet tisuća kuna". Stop! Kako je moguće da ministar „otprilike polovicu" smjesti u viši prihodovni razred, kad je vrlo lako doći do tih podataka: 310.000 umirovljenika prima mirovine između 2.000 i 5.000 kuna, a to iznosi točno 27% od broja umirovljenika koji su mirovine stekli temeljem rada.

     Treće, ministar je bio pitan kako misli riješiti pobrojana pitanja, za­pravo poboljšati položaj umirovljenika i zaustaviti daljnje siromašenje. A odgovorio je: „Također istaknuo bih mnoge projekte iz Europskog socijalnog fonda koji će upravo poboljšati status starijih osoba i umi­rovljenika. Tu bih istaknuo dva projekta. Jedno je 'Umjetnost i kultura 54+' koji će upravo za građane starije od 54 godine osigurati socijal­nu uključivost. Drugi program je 'Zaželi' kojim ćemo osigurati s jedne strane zapošljavanje 4.000 žena odnosno koje će skrbiti od 12-15.000 starijih kućanstava, a tim starijim kućanstvima osigurat ćemo i 200 kuna mjesečno za kućanske potrepštine; sve iz europskih fondova". Tako je odgovorio ministar mr.sc. Marko Pavić i ostao živ. I ponosan. Čovjek koji je otkrio da se javne politike vode popunjavanjem formulara za europ­ske projekte, što je puno jednostavnije od definiranja cilja, prepoznava­nja problema i utvrđivanja prioriteta, razvijanja strategija i formulacija javne politike (npr. pisanja zakona) te izbora i donošenja rješenja/mjera.

     Sve je to veselo odgovorio ministar i vratio se u svoje ministarstvo.

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Kandidat je "jedan od nas"

 

     Pripremamo se za re­dovne lokalne izbore i mislimo kako su oni jednostavniji, manje za­htjevni i manje važni od parlamentarnih. Ali sve je to ipak samo iluzija i zablu­da. Ovi su izbori ipak u ne­kom dijelu zahtjevniji, slo­ženiji i važniji od parlamen­tarnih. Veći je broj onih koji trebaju biti birani, a što je najpresudnije, mnogo bo­lje poznajemo kandidate, gotovo ponaosob jer su to naši sugrađani, susjedi, oni koji su direktno obećali rješenje nekog problema. Manja sredina ima speci­fične zahtjeve koje može riješiti samo onaj koji živi u toj sredini i koji dijeli sva­kodnevne probleme svo­jih sugrađana. Kandidat je u prednosti po tome što ima i neposredna saznanja kako i koje će rješenje pro­blema biti najbolje prihva­ćeno. U manjim lokalnim sredinama i ljudi su svjeto­nazorski bliži jedni drugi­ma, manje je mogućih ide­oloških sukoba, a zahtjevi su konkretniji, jer su ovlasti izabranih ograničene i re­gulirane zakonskim i dru­gim odredbama.

     Kandidat je „jedan od nas", znamo njegov životo­pis koji nije samo lijepo sro­čen za potrebe izbora, zna­mo njegovu obitelj, ali i na­vike i svakodnevno pona­šanje, odnos sa susjedima i prema obvezama te gotovo uvijek možemo unaprijed znati kako će i u kojoj mje­ri ispuniti dana obećanja. Drugačiji je odnos prema nekome čiju veliku sliku gledamo s plakata, a koje­ga nikada nismo sreli uživo, koji je eventualno došao na veliki skup podrške, govorio općenito o ideološkim pita­njima, makroekonomskim planovima, o europskim fondovima i silnim novci­ma koje nam nude. Slika se s narodom, ode u parla­ment, veliki grad i zaboravi na lokalnu zajednicu. Birači

u lokalnoj zajednici različi­to su strukturirani te imaju različite zahtjeve i očekiva­nja, a već je u predizborno vrijeme mnogo prijepora, jer nema dovoljno novca za rješavanje svih problema.

     Nezaposleni traže otva­ranje novih radnih mjesta ili davanje kredita za male obrte i obiteljska gospo­darstva, mladi traže sport­ske dvorane i igrališta, stari dostojanstveno starenje u organiziranom smještaju u domovima ili dnevnim boravcima, žene traže mo­gućnost smještaja djece u vrtiće i više radnih mjesta. Umirovljenici, osobito oni s malim mirovinama, traže dotacije za prijevoz, ogrjev, plaćanje komunalnih na­knada i sl. Sve ovisno o po­trebama i visini mirovine.

     Lokalni se kandidati teš­ko odlučuju kako isplanirati zadovoljenje svih katego­rija, tj. hoće li potrebe svih zadovoljiti pomalo ili jednu po jednu kategoriju kroz duže vrijeme, kako budu dolazila sredstva za realiza­ciju. Izabrani predstavnici u lokalnim samouprava­ma su oprezniji i realniji u davanju obećanja, jer su svakodnevno pod prismo­trom sugrađana koji jako dobro pamte predizborna obećanja, ali i burnije rea­giraju na kršenje obećanja. U lokalnoj zajednici manji je broj odgovornih što je i prednost i nedostatak. Lak­še i brže se dogovaraju, ali je odgovornost pojedinca veća prema najranjivijim i najpotrebitijim sugrađani­ma jer ih susreću svakod­nevno. U lokalnim zajed­nicama su moguće najne- vjerojatnije koalicije bez obzira na suprotstavljene svjetonazorske stavove po­jedinih stranaka jer je inte­res zajednice iznad stranač­kog. I to je dobro!

     Potrudila sam se pro­čitati sve programe kan­didatkinja i kandidata za gradonačelnicu, odnosno gradonačelnika Zagreba. Svi su oni u prvi plan stavili rješavanje upravo onih pro­blema grada i građana koji su vezani za njihova zvanja, tj. za njihovu profesional­nu djelatnost. Za gradona­čelnika nema specijalnog, bolje reći specijalističkog obrazovanja, ali ima oso­ba s dužim ili kraćim rad­nim iskustvom u stručnim službama grada Zagreba. Svjetonazorska i ideološka pitanja spominjali su tek kratko, nisu se decidirano opredijelili (osim dvoje) i nisu predlagali drastična rješenja.

Najkonkretniji dio pro­grama za umirovljenike i starije osobe, te za osobe s invaliditetom ponudio je dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić, koji je omo­gućio besplatni i povoljniji javni prijevoz, uveo dodatke na mirovine do 1.500 kuna, jednokratne socijalne po­moći, organizirani smještaj u domovima za starije, geron- tološke centre za pomoć i njegu u kući te brojne druge programe za starije osobe. Grad Zagreb jedan je od soci­jalno najosjetljivijih gradova u Hrvatskoj i Europi, pogoto­vo po pitanju skrbi za starije i osobe s invaliditetom. Brojni su programi za osnovnoš- kolce, majke - odgajateljice, dok se organizacije civilnog društva, vatrogasna i sport­ska društva, pjevački zboro­ve i brojne druge aktivnosti financijski potpomažu pu­tem javnih natječaja. Zbog svega toga nekoliko umirov­ljeničkih stranaka pridružilo se programu Stranke rada i solidarnosti poput stranke Blok umirovljenici zajedno i Stranke međugeneracijske solidarnosti Hrvatske. Iako možda ne koristite niti jednu od usluga koje Grad Zagreb pruža umirovljenicima i sta­rijim osobama, pozivam vas da dobro promislite i glasate za onu osobu koja će brinuti za najranjivije članove naše zajednice.

 

(8.5.2017)