UVODNA RIJEČ

Malo više od najmanjeg

Piše: Jasna A. Petrović

     Procurila je informacija kako će se u okviru mirovinske reforme ići na ruku i onima s najnižim mirovinama i to povećanjem za tri posto. O čemu je tu riječ? Tko bi lud izvukao iz džepa tri posto povišice, u vrijeme kad plaće ra­stu za više od četiri posto, a cijene iznenađuju skokovima iza svakog ugla. Bacili smo grah i zaključili kako će najniže mirovine porasti za 3,13 posto. Jesmo li jako pametni ili či­tamo budućnost iz graha? Nema tu tajne, pa čak i nije riječ o nekoj pravoj povišici, već samo o ispravljanju nesuvisle i nepravedne prijašnje odredbe.

     Prvo treba naglasiti kako je svrha mirovine i dugogo­dišnjeg uplaćivanja mirovinskih doprinosa zaštita od si­romaštva u starosti te zaštita dostojanstva starijih osoba. Zato se u svim europskim zemljama smišljaju mehanizmi kojima bi se umirovljenike zaštitilo od potonuća na dno bijede. U većini njih, kao i u Hrvatskoj, to je bila minimalna mirovina, dakle univerzalni najniži iznos ispod kojega ne smije pasti ni jedna mirovina, ali je to postojalo do kraja 1998. godine, kad je „izmišljena" takozvana najniža miro­vina, koja nije uvjetovana cenzusom, već ovisi o dužini mi­rovinskog staža. No,„jedinična cijena" najniže mirovine, ak­tualna vrijednost mirovine (AVM) je od 1. srpnja u visini od 63,61 kune, dok je AVM za izračun osnovne mirovine 65,60 kuna. Bezrazložno utvrđena niža vrijednost AVM-a samo za siromašne je točno za 3,13 posto niža! I ta bi se nepravda ovom reformom trebala korigirati, tako da će i AVM za naj­nižu mirovinu iznositi 65,60 kuna.

Jesmo li zadovoljni? Prvi korak, mali korak više od naj­manjeg. Tako umirovljenik s 15 godina radnog staža neće više imati zajamčenu najnižu mirovinu od 954 kune, već 984 kune. Samo ili čak 30 kuna više. Onaj, pak, koji je radio 40 go­dina dobit će sada najmanje 2.624 kune, ili čak osamdesetak kuna više. Super? Ne, jer to se odnosi samo na one koji su za­radili starosnu, ali ne i prijevremenu starosnu mirovinu. Ta­kvima, koji su s kojom godinom manjka godina života otišli u prijevremenu mirovinu, oduzet će se linearno 20,4 posto od mirovine. Daju ti, dakle, 80 kuna, a onda oduzmu nešto više od pedesetak kuna. Takva je matematika ove i bivših Vlada. Daj malo, uzmi više. U cijelosti, to je politika protiv siromašnih, bez empatije, bez srca, bez poštovanja.

     Siromaštvo je najgori oblik nasilja, rekao je Mahatma Gandhi. A stvari teku, ne prema zaustavljanju siromaštva, već prema ubijanju želje. Kao da mora postojati prirodno stanje nemati, biti jadan, željeti sreću. Kao da je dostojan­stven život neprirodna želja, a prirodno je dobiti malo više od najmanjeg. Tri posto.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Za svakog je sreća nešto drugo

 

     Danas počinjem dan sretna! Pisat ću o sreći! Tako sam odlučila. Zato jer sam ovih dana intenzivno razmišljala o sreći!

     Odlučila sam kako ću na Dan sreće svim dragim osobama poželjeti sreću, podijeliti tisuću zagrljaja ljudima koje osobno neću moći ni zagrliti, jer žive da­leko od mene, u nekom drugom gradu. Željela sam ih podsjetiti svojom čestitkom na davne za­jedničke sretne dane!

     Nekoliko dana ova moja že­lja da usrećim drage ljude, živje­la je u meni i činila me sretnom. Došao je taj dan, došao i prošao, a ja nikome nisam poželjela sre­ću... Pitate se zašto? Odgovor je vrlo jednostavan! Zaboravila sam toga dana da je osvanuo Dan sreće... I bila sam u najbo­ljem društvu koje sam mogla poželjeti i bila sam silno sretna.

     Danas i vas želim podsjetiti da je ove godine prošao i za vas Dan sreće. Sada i da se želite pri­sjetiti jeste li tog dana bili sret­niji nego inače, teško će vam to „poći za rukom".

     Međunarodni Dan sreće proglašen je 20. ožujka 2012. godine Rezolucijom Ujedinjenih Naroda za koju su glasale 193 zemlje članice. U obrazloženju odluke stoji - „cilj je povećanje svijesti o važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva s obzirom na to da je potraga za srećom temeljni ljudski cilj". Rezolucija nadalje preporučuje pravilan i uravnote­žen gospodarski rast koji se te­melji na održivom razvoju, iskor­jenjivanju siromaštva, poticanju sreće i blagostanja svih naroda.

     „Stoga se pozivaju sve ze­mlje članice i druge međuna­rodne i lokalne organizacije da se udruže u promoviranju na­vedenih ciljeva, te da kroz svoje djelovanje upućuju i obrazuju javnost radi podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilje­žavanju Međunarodnog dana sreće", stoji u rezoluciji. Iz ovog djelomično citiranog obrazlože­nja UN-a o važnosti proglašenja Međunarodnog dana sreće mi­slim da nam sreća sada izgleda manje romantična i dalje od na­šeg ljudskog poimanja sreće.

     Definirati sreću, kao i sve druge emocije, za psihologiju je veliki problem. Emocije (osjeća­ji) su zapravo „naš odnos prema nekome ili nečemu". Svatko od nas je poseban, a posebni su i naši doživljaji sebe samoga, ali i drugih ljudi. Moja sreća kad vidim neku osobu, posve je dru­gačija, i kvalitativno i kvantita­tivno, od sreće ostalih prisutnih promatrača, jer sam u svoj emo­cionalni doživljaj unijela ranije stečene stavove i spoznaje o toj osobi.

     I zato je za svakog od nas sreća nešto drugo. I to je do­bro. Isti događaj, npr. druženje uz glazbu, za svakoga od nas je drugačiji doživljaj sreće. Netko će biti sretan jer će tu susresti svoju simpatiju i s njom otple- sati nekoliko plesova. Drugi će, pak, biti jako nesretan jer nje­gova simpatija ne mari za njega i pleše s drugim. Za nekoga je sreća novi automobil, a za dru­goga to nije. Bili bismo nesretni kad bi „svoju sreću" mjerili u od­nosu na druge. Zna se da je „ne­čija sreća - tuđa nesreća". Znamo i onu staru poslovicu „svatko je kovač svoje sreće". I doista je tako! Ako želite imati automobil isti kao vaš susjed, a za to nema­te novaca, svakoga dana bit ćete sve nesretniji. Dakle, najčešće sami odlučujemo hoće li neki doživljaj za nas biti sretan ili ne­sretan, ili barem koliku će sreću izazvati u nama.

     Svatko od vas može uprav­ljati svojom srećom ako živi u sadašnjosti i stvarnosti u sugla­sju sa svojim mogućnostima. Mnogi ljudi bi bili manje nesret­ni da u životu postavljaju sebi ostvarive ciljeve. Svakoga dana svatko može biti nesretan ako si postavlja neostvarive ciljeve i ako živi u „nekom prošlom živo­tu" ili kako bismo zaključili - živi u prošlosti i od sjećanja.

     No, nije lako biti sretan. Umi­jeće življenja ne daje svima istu mudrost kako naučiti biti sretan. No, psiholozi pomažu ljudima da nauče biti sretni, da nasto­je prilagoditi svoje ponašanje i želje stvarnim mogućnostima. Upravo je to važno za našu dob. Starije osobe su često nesretne, jer opadanjem naših psihofizič­kih sposobnosti, ne možemo postizati sve ono što smo mogli ranije. Doživljaj sreće moramo tražiti u malim stvarima i mo­ramo si ciljeve postavljati mno­go realnije u odnosu na prošlo vrijeme i ne pokušavati „biti onaj stari".

     Neke istočnjačke religije u os­novi svoga učenja imaju i zadatak ljude činiti sretnima. Takav učinak imaju joga vježbe za osjećaj sre­će. Neki su stručnjaci rekli da je dovoljno učiniti osam zagrljaja dnevno da bismo bili sretni. Po­kušajte, ništa ne košta, a možda ipak pomogne! I Tako sam dana nakon Dana sreće došla na jedno druženje i prišla mi je kolegica i rekla „Daj da te zagrlim, danas je Dan sreće." Mislila sam da sam ja upamtila krivi datum, ali nisam je ispravljala, prihvatila sam grljenje i tako je odmah postalo veselije u grupi, jer su se i drugi počeli grli­ti. Svi smo se smijali i pogledavali imamo li dvije različite čarape, jer je i to jedan od ludih običaja uz Dan sreće.

     Najgori mogući oblik težnje za srećom je bijeg u nestvarni svijet alkohola ili droge. Stanje stvarne nesreće uvjetovane ne­sretnim slučajem u životu, oso­bito za našu generaciju (smrt bračnog partnera, zlostavljanje u obitelji, neizlječiva bolest) može izazvati i duševne poremećaje (anksioznost, depresija) koje tre­ba liječiti. Ponekad je dovoljna psihološka pomoć i savjetovanje, a nekad trebaju i lijekovi pomoći da prevladamo poremećaj. I vri­jeme nam pomaže da prevlada­mo „nesretni trenutak" i da opet budemo sretniji, a na kraju opet i sretni.

     Sreća ipak utječe i na naše fi­zičko zdravlja. Sreća kod ljudi iza­ziva i hormonske promjene (koje se mogu i egzaktno mjeriti), jer se povećava koncentracija tzv. „hor­mona sreće" - serotonina i endor- fina. Jeste li primijetili da sretni ljudi izgledaju ljepše?

     Prije pisanja ovog teksta pita­la sam 20-ak ljudi iz moje okoline što je za njih sreća i ni jedan od­govor nije bio ni približno sličan drugome. Dakle bilo je tu od­govora od onih općenitih, stan­dardnih „sreća je zdravlje, djeca, prijatelji, mir i sl.", a jedan me izne­nadio i pomalo rastužio „umrijeti u svome krevetu, mirno zaspati zauvijek i nastaviti sanjati o ne­kom boljem životu".

     Sreća je u nama, samo je treba živjeti! To nije parola, to treba biti svakodnevna potreba! Ako je bu­dete dovoljno željeli, ona će biti uvijek uz vas.