UVODNA RIJEČ

Ministar na detektoru istine

Piše: Jasna A. Petrović

     Smiju li ministri za saborskom govornicom lagati? Uostalom, da li netko laže, ako misli da govori istinu? Ili, je točno da istina u politici mora čekati dok nekome ne postane potrebna? Pitanja možemo nizati, a da se ne primaknemo istini.

     Jedan saborski zastupnik, Kažimir Varda iz Stranke međugeneracijske solidarnosti, na Aktualnom prijepodnevu ponešto kritički je formu­lirao svoje zastupničko pitanje da,„premda je ova Vlada uskladila miro­vine za oko 2,75% temeljem formule za usklađivanje, činjenica je da i dan danas u RH ima oko 50% umirovljenika čija se primanja ispod grani­ce siromaštva". Tome je dodao kako je udio mirovine u prosječnoj plaći u Republici Hrvatskoj pao na 38,4%, dok je u okruženju, npr. u Sloveniji, taj udio 60%, Crnoj Gori 56%, Srbiji 50%, Makedoniji 62%, BIH 43,5% itd.

     I onda je postavio i pitanje ministru rada i mirovinskog sustava „što Vi kao ministar i Vlada u cjelini mislite učiniti po pitanju poboljšanja sta­nja umirovljenih i starijih osoba, kako u pogledu povećanja mirovina, posebno minimalne mirovine, što u vezi s pitanjem nacionalne miro­vine i promjenama u sustavu obiteljske mirovine te glede dodatnog zdravstvenog osiguranja na mirovinu".

     Je li poštovani zastupnik Varda rekao nešto netočno? Nije. Je li po­stavio suvislo pitanje? Je. No odgovori koje je dobio su sljedeći.

     Prvo, ministar mu je zahvalio što je „dobro rekao kako smo ove go­dine imali najveće usklađivanje odnosno indeksaciju mirovina od 2009. godine", što Varda uopće nije rekao, niti bi rekao, jer dobro zna da taj navod nije točan. Varda zna da u 2017. godini bilježimo najveći godišnji zaostatak rasta mirovina u odnosu na rast plaća od 2,55%. Dakle, mini­star je u Vardina usta ubacio netočnost i onda ju potvrdio.

     Drugo, ministar je rekao da „iako velik broj naših umirovljenika ima stvarno mala primanja, otprilike polovica ima primanja između dvije i pet tisuća kuna". Stop! Kako je moguće da ministar „otprilike polovicu" smjesti u viši prihodovni razred, kad je vrlo lako doći do tih podataka: 310.000 umirovljenika prima mirovine između 2.000 i 5.000 kuna, a to iznosi točno 27% od broja umirovljenika koji su mirovine stekli temeljem rada.

     Treće, ministar je bio pitan kako misli riješiti pobrojana pitanja, za­pravo poboljšati položaj umirovljenika i zaustaviti daljnje siromašenje. A odgovorio je: „Također istaknuo bih mnoge projekte iz Europskog socijalnog fonda koji će upravo poboljšati status starijih osoba i umi­rovljenika. Tu bih istaknuo dva projekta. Jedno je 'Umjetnost i kultura 54+' koji će upravo za građane starije od 54 godine osigurati socijal­nu uključivost. Drugi program je 'Zaželi' kojim ćemo osigurati s jedne strane zapošljavanje 4.000 žena odnosno koje će skrbiti od 12-15.000 starijih kućanstava, a tim starijim kućanstvima osigurat ćemo i 200 kuna mjesečno za kućanske potrepštine; sve iz europskih fondova". Tako je odgovorio ministar mr.sc. Marko Pavić i ostao živ. I ponosan. Čovjek koji je otkrio da se javne politike vode popunjavanjem formulara za europ­ske projekte, što je puno jednostavnije od definiranja cilja, prepoznava­nja problema i utvrđivanja prioriteta, razvijanja strategija i formulacija javne politike (npr. pisanja zakona) te izbora i donošenja rješenja/mjera.

     Sve je to veselo odgovorio ministar i vratio se u svoje ministarstvo.

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Novu godinu treba dočekati u dobrom društvu...

 

     Početak je prosinca, a svi već planiraju kako će, gdje i s kim „uploviti” u, eto nam već 2017. godinu. Raspravljaju, dogovaraju, predlažu i često se vrlo teško i najčešće u posljednji trenutak odlučuju kamo i s kim će pro­vesti tu najluđu noć kako bi je se što duže sjećali. Pitaju i traže savjete. Prošle se Nove godine neki ne vole ni sjetiti, jer je bilo dosadno društvo, loša glazba, a i nove cipele su ponekog žuljale i tako sada treba sve bolje organizirati. Drugi se sjećaju nekih davnih provoda s radošću, ali i s tugom.

     Iskustvo me naučilo da sta­rije osobe ne vole mijenjati svoj način života i stare navike te da uvijek iznova ponavljaju stare oblike ponašanja. Navo­deći primjere mojih prijatelja pokušat ću vam predložiti da razmislite i o nekom već doživ­ljenom i prokušanom „dočeku” ili da razmislite o novom „iza­zovu”.

     Imam prijateljicu koja već godinama sama kod kuće „proslavlja” i dočekuje Novu godinu. Nema obitelji, a dalji rođaci ne žive u istom gradu, prijatelji imaju svoje standard­no društvo koje je ne privlači i tako uvijek oduči da je za nju najbolje društvo ona sama.

     No, zapravo i nije sama! Ona odlučuje koga će te noći „pus­titi” u svoj dom i u koje vrije­me. Dio noći gleda televizijski program. Bira i sadržaje i oso­be koje će je zabavljati i koli­ko dugo. Sve i svakoga tko joj nije „po volji” jednim „klikom” na televizoru „pošalje” na dru­gu adresu. Ponekad dohvati neku interesantnu knjigu pa pročita „za uspavanku” poneki ulomak. Na dohvat ruke uvijek ima i ponešto za „prigristi i popiti”, pa tako nazdravi sama sebi i drugima te poželi sve lijepo i dobro za nadolazeću godinu. Eventualno je ljuti neki loš program ili stari film, ali onda se „kucne” sa svojim „drugim ja”, nasmiješi se, net­ko je upravo nazove i opet je najsretnija osoba. Možda čak i zapjevuši neku davnu, dragu melodiju i otplovi u neko sret­nije vrijeme koje je ipak proš­lo. Ne treba ništa mijenjati, jer uvijek je zadovoljna kako je sve prošlo!

     Dio mojih prijatelja i pozna­nika Novu godinu dočekuje u krugu obitelji. Uglavnom su to stariji bračni parovi koji pozo­vu starije rođake i kartaju, gle­daju TV, znam da neki sami zasviraju i zapjevaju pjesme svoje mladosti. Lijepo je, njima najljepše. Poslije ponoći tele­foni zvone na sve strane, čes­titaju jedni drugima i onda okrijepljeni dobrom „kapljicom” utonu u blaženi san. Lijepo i mirno, tiho i sneno kasno jutro, vrijeme kao da je stalo. Najlje­pše provedena Nova Godina. Ne mijenjajte ništa, to je vaš život i treba ga podesiti svojim željama i htijenjima.

     Neki putuju s djecom i obi­telji, neki s društvom iz mla­dosti na skijanje ili na rekrea­ciju u toplice. I sjajno se pro­vedu dočekujući Novu godinu na osvijetljenim skijaškim sta­zama. To je njihov najljepši doček.

     Najveći dio umirovljeničke, poznate mi populacije, dočekat će Novu godinu u svojim udru­gama, sa svojim susjedima i prijateljima. Organizirat će zajedničku večeru s vlastitim kulinarskim specijalitetima, pečenje kolača organizirat će u kućnoj „radinosti”, a bit će i raznih likera i vina iz vlastite proizvodnje. Neki će pripremiti zabavni program i društvene igre, a drugi će pjevati uz svi­ranje harmonike ili gitare. Bit će oni koje će zabavljati „polu- profesionalni” bend, ali bit će to njihov izbor i bit će im najlje­pši doček Nove godine.

     U domovima za starije oso­be uvijek su dočeci vrlo zabav­ni za sve korisnike. Nitko nije ostavljen sam, već se svi ukl­jučuju prema svojim moguć­nostima, od strastvenih plesa­ča i plesačica, do igrača bele i šaha, pa sve do pasivnih pro­matrača kojima je i to proma­tranje zabava.

     Novu godinu će dočekati i mnogo onih koji nemaju mogućnost izbora. Želimo da Novu godinu dočekaju beskuć­nici u toplini prihvatilišta ili u nekoj udruzi. I bolesnici u bol­nicama noć, ili samo dio noći, provesti će u razmišljanju i željama za što brže i bolje ozdravljenje, ali barem neka imaju nadu da će sutra biti bolje i ljepše. I svaki od ovih načina je najbolji mogući i svatko će istu situaciju doživ­jeti na svoj način. Sve trebaju pratiti dobre misli i želje.

     Savjet svim umirovljenicima i starijim osobama je da se ne osamljuju i da toga dana i noći navuku na lice svoj najljepši osmjeh. Još nije kasno da kre­nete u vlastiti izbor da prove­dete nezaboravnu Novu godi­nu u dobrom društvu. I unapri­jed morate vjerovati da će ovo biti godina za pamćenje jer ćete je provesti u dobrom dru­štvu.