UVODNA RIJEČ

Zašto nas Plenković ne voli?

     Koga voli Plenković? Odgovor je kratak: povlaštene i bogate. Hajdemo vidjeti što je taj civilizirani, elo­kventni i samoljubivi premijer učinio u dvije godine svoga mandata. Definitivno ga uopće nije briga za umi­rovljenike, ni najstarije, ni stare, ni nove, novije ili buduće. Tih 1,41 milijun stanovnika koji su mirovine stekli teme­ljem rada ili solidarnosti (invalidske, obiteljske) naprosto ga ne zanima, osim malog postotka onih čije su mirovine više od prosječne plaće. Tako je u njegovoj „prvoj sveo­buhvatnoj" poreznoj reformi samo 1,4 posto bogatih umirovljenika dobilo povećanje mirovina od tri do 3.000 kuna, a 98,6 posto, poglavito siromaha, poreznom refor­mom nije dobilo ni kune.

     Zatim je odlučio pokazati zube svome „lijevom" pret­hodniku Milanoviću, koji je mirovine više od 5.000 kuna stečene po posebnim propisima 2014. godine„podrezao" za deset posto. Sramota, kaže Plenković, pa je u maniri vr­log Superhika svim tim jadnim povlaštenim mirovinskim bogatašima vratio od početka godine tih deset posto.

     I onda je odlučio da je nepovoljno što se usklađivanje mirovina po posebnim propisima uvjetuje uzastopnim rastom BDP-a, pa je provedena unifikacija usklađivanja mirovina prema općem i posebnim propisima, naravno u korist povlaštenih.

     Pa je prihvaćen čitav niz poboljšica prava hrvatskih branitelja i njihovih članova obitelji, uvedena naknada za nezaposlene branitelje, te povećana najniža mirovina za 0,4989 kuna za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereni­teta Republike Hrvatske u borbenom sektoru. K tome im je smanjio uvjet dobi za odlazak u mirovinu. Sve suprotno onome što preporuča Europska komisija.

     Istodobno taj naš europeizirani premijer nije niti jed­nom spomenuo kako čak 52,5 posto običnih umirovlje­nika prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, niti da su samo u zadnjih osam godina mirovine zaosta­le za rastom plaća za 14 posto. Nije rekao kako njih oko 200.000 prima mirovine niže od 1.000 kuna. I ostao je gluh na zahtjeve umirovljeničkih udruga da se uvede mi­nimalna mirovina.

     No, Plenković je radosno prihvatio podršku Glasnovi- ća koja je koštala oko 200 milijuna kuna, nakon čega se „slučajno otkrilo" u HZMO-u kako ima novca za isplatu duga za nešto manje od 7.000 pripadnika HVO-a i čla­nova njihovih obitelji. No nisu rekli - vjerovali ili ne, da taj novac nije iz proračuna već iz radničkog mirovinskog fonda!

     I još malo o povlaštenima koji su u mirovine išli doku- pom „dobi", pa su masovno slani u prijevremene mirovi­ne, uz dokup kod privatnog trgovačkog društva „Royal - međugeneracijska solidarnost", koja je, pak, sav taj novac zamračila. No, Plenković je i tu radosno prihvatio saborsku podršku Hrelje i time praktički nacionalizirao dug privat­ne firme te preuzeo dugove i buduće obveze. Čak 3.860 osiguranika Royala je tako ušlo u povlaštene s troškom od 1,5 milijuna kuna mjesečno do kraja 2020. godine.

     I tako taj rastući paketić s više od 175.000 posebnih i povlaštenih umirovljenika Plenkovića košta više od 6 mi­lijardi kuna godišnje, dok mu je preskupo povećati miro­vine onima koji su odradili i po 40 godina radnog staža za manje od dvije tisuće kuna mirovine mjesečno!

     Sad čekamo da marni premijer nacionalizira i poveće gubitke obveznih mirovinskih fondova, te im dodijeli mi­rovinski dodatak od 27 posto. Kad je bal, nek' je bal!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Novu godinu treba dočekati u dobrom društvu...

 

     Početak je prosinca, a svi već planiraju kako će, gdje i s kim „uploviti” u, eto nam već 2017. godinu. Raspravljaju, dogovaraju, predlažu i često se vrlo teško i najčešće u posljednji trenutak odlučuju kamo i s kim će pro­vesti tu najluđu noć kako bi je se što duže sjećali. Pitaju i traže savjete. Prošle se Nove godine neki ne vole ni sjetiti, jer je bilo dosadno društvo, loša glazba, a i nove cipele su ponekog žuljale i tako sada treba sve bolje organizirati. Drugi se sjećaju nekih davnih provoda s radošću, ali i s tugom.

     Iskustvo me naučilo da sta­rije osobe ne vole mijenjati svoj način života i stare navike te da uvijek iznova ponavljaju stare oblike ponašanja. Navo­deći primjere mojih prijatelja pokušat ću vam predložiti da razmislite i o nekom već doživ­ljenom i prokušanom „dočeku” ili da razmislite o novom „iza­zovu”.

     Imam prijateljicu koja već godinama sama kod kuće „proslavlja” i dočekuje Novu godinu. Nema obitelji, a dalji rođaci ne žive u istom gradu, prijatelji imaju svoje standard­no društvo koje je ne privlači i tako uvijek oduči da je za nju najbolje društvo ona sama.

     No, zapravo i nije sama! Ona odlučuje koga će te noći „pus­titi” u svoj dom i u koje vrije­me. Dio noći gleda televizijski program. Bira i sadržaje i oso­be koje će je zabavljati i koli­ko dugo. Sve i svakoga tko joj nije „po volji” jednim „klikom” na televizoru „pošalje” na dru­gu adresu. Ponekad dohvati neku interesantnu knjigu pa pročita „za uspavanku” poneki ulomak. Na dohvat ruke uvijek ima i ponešto za „prigristi i popiti”, pa tako nazdravi sama sebi i drugima te poželi sve lijepo i dobro za nadolazeću godinu. Eventualno je ljuti neki loš program ili stari film, ali onda se „kucne” sa svojim „drugim ja”, nasmiješi se, net­ko je upravo nazove i opet je najsretnija osoba. Možda čak i zapjevuši neku davnu, dragu melodiju i otplovi u neko sret­nije vrijeme koje je ipak proš­lo. Ne treba ništa mijenjati, jer uvijek je zadovoljna kako je sve prošlo!

     Dio mojih prijatelja i pozna­nika Novu godinu dočekuje u krugu obitelji. Uglavnom su to stariji bračni parovi koji pozo­vu starije rođake i kartaju, gle­daju TV, znam da neki sami zasviraju i zapjevaju pjesme svoje mladosti. Lijepo je, njima najljepše. Poslije ponoći tele­foni zvone na sve strane, čes­titaju jedni drugima i onda okrijepljeni dobrom „kapljicom” utonu u blaženi san. Lijepo i mirno, tiho i sneno kasno jutro, vrijeme kao da je stalo. Najlje­pše provedena Nova Godina. Ne mijenjajte ništa, to je vaš život i treba ga podesiti svojim željama i htijenjima.

     Neki putuju s djecom i obi­telji, neki s društvom iz mla­dosti na skijanje ili na rekrea­ciju u toplice. I sjajno se pro­vedu dočekujući Novu godinu na osvijetljenim skijaškim sta­zama. To je njihov najljepši doček.

     Najveći dio umirovljeničke, poznate mi populacije, dočekat će Novu godinu u svojim udru­gama, sa svojim susjedima i prijateljima. Organizirat će zajedničku večeru s vlastitim kulinarskim specijalitetima, pečenje kolača organizirat će u kućnoj „radinosti”, a bit će i raznih likera i vina iz vlastite proizvodnje. Neki će pripremiti zabavni program i društvene igre, a drugi će pjevati uz svi­ranje harmonike ili gitare. Bit će oni koje će zabavljati „polu- profesionalni” bend, ali bit će to njihov izbor i bit će im najlje­pši doček Nove godine.

     U domovima za starije oso­be uvijek su dočeci vrlo zabav­ni za sve korisnike. Nitko nije ostavljen sam, već se svi ukl­jučuju prema svojim moguć­nostima, od strastvenih plesa­ča i plesačica, do igrača bele i šaha, pa sve do pasivnih pro­matrača kojima je i to proma­tranje zabava.

     Novu godinu će dočekati i mnogo onih koji nemaju mogućnost izbora. Želimo da Novu godinu dočekaju beskuć­nici u toplini prihvatilišta ili u nekoj udruzi. I bolesnici u bol­nicama noć, ili samo dio noći, provesti će u razmišljanju i željama za što brže i bolje ozdravljenje, ali barem neka imaju nadu da će sutra biti bolje i ljepše. I svaki od ovih načina je najbolji mogući i svatko će istu situaciju doživ­jeti na svoj način. Sve trebaju pratiti dobre misli i želje.

     Savjet svim umirovljenicima i starijim osobama je da se ne osamljuju i da toga dana i noći navuku na lice svoj najljepši osmjeh. Još nije kasno da kre­nete u vlastiti izbor da prove­dete nezaboravnu Novu godi­nu u dobrom društvu. I unapri­jed morate vjerovati da će ovo biti godina za pamćenje jer ćete je provesti u dobrom dru­štvu.