UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Novu godinu treba dočekati u dobrom društvu...

 

     Početak je prosinca, a svi već planiraju kako će, gdje i s kim „uploviti” u, eto nam već 2017. godinu. Raspravljaju, dogovaraju, predlažu i često se vrlo teško i najčešće u posljednji trenutak odlučuju kamo i s kim će pro­vesti tu najluđu noć kako bi je se što duže sjećali. Pitaju i traže savjete. Prošle se Nove godine neki ne vole ni sjetiti, jer je bilo dosadno društvo, loša glazba, a i nove cipele su ponekog žuljale i tako sada treba sve bolje organizirati. Drugi se sjećaju nekih davnih provoda s radošću, ali i s tugom.

     Iskustvo me naučilo da sta­rije osobe ne vole mijenjati svoj način života i stare navike te da uvijek iznova ponavljaju stare oblike ponašanja. Navo­deći primjere mojih prijatelja pokušat ću vam predložiti da razmislite i o nekom već doživ­ljenom i prokušanom „dočeku” ili da razmislite o novom „iza­zovu”.

     Imam prijateljicu koja već godinama sama kod kuće „proslavlja” i dočekuje Novu godinu. Nema obitelji, a dalji rođaci ne žive u istom gradu, prijatelji imaju svoje standard­no društvo koje je ne privlači i tako uvijek oduči da je za nju najbolje društvo ona sama.

     No, zapravo i nije sama! Ona odlučuje koga će te noći „pus­titi” u svoj dom i u koje vrije­me. Dio noći gleda televizijski program. Bira i sadržaje i oso­be koje će je zabavljati i koli­ko dugo. Sve i svakoga tko joj nije „po volji” jednim „klikom” na televizoru „pošalje” na dru­gu adresu. Ponekad dohvati neku interesantnu knjigu pa pročita „za uspavanku” poneki ulomak. Na dohvat ruke uvijek ima i ponešto za „prigristi i popiti”, pa tako nazdravi sama sebi i drugima te poželi sve lijepo i dobro za nadolazeću godinu. Eventualno je ljuti neki loš program ili stari film, ali onda se „kucne” sa svojim „drugim ja”, nasmiješi se, net­ko je upravo nazove i opet je najsretnija osoba. Možda čak i zapjevuši neku davnu, dragu melodiju i otplovi u neko sret­nije vrijeme koje je ipak proš­lo. Ne treba ništa mijenjati, jer uvijek je zadovoljna kako je sve prošlo!

     Dio mojih prijatelja i pozna­nika Novu godinu dočekuje u krugu obitelji. Uglavnom su to stariji bračni parovi koji pozo­vu starije rođake i kartaju, gle­daju TV, znam da neki sami zasviraju i zapjevaju pjesme svoje mladosti. Lijepo je, njima najljepše. Poslije ponoći tele­foni zvone na sve strane, čes­titaju jedni drugima i onda okrijepljeni dobrom „kapljicom” utonu u blaženi san. Lijepo i mirno, tiho i sneno kasno jutro, vrijeme kao da je stalo. Najlje­pše provedena Nova Godina. Ne mijenjajte ništa, to je vaš život i treba ga podesiti svojim željama i htijenjima.

     Neki putuju s djecom i obi­telji, neki s društvom iz mla­dosti na skijanje ili na rekrea­ciju u toplice. I sjajno se pro­vedu dočekujući Novu godinu na osvijetljenim skijaškim sta­zama. To je njihov najljepši doček.

     Najveći dio umirovljeničke, poznate mi populacije, dočekat će Novu godinu u svojim udru­gama, sa svojim susjedima i prijateljima. Organizirat će zajedničku večeru s vlastitim kulinarskim specijalitetima, pečenje kolača organizirat će u kućnoj „radinosti”, a bit će i raznih likera i vina iz vlastite proizvodnje. Neki će pripremiti zabavni program i društvene igre, a drugi će pjevati uz svi­ranje harmonike ili gitare. Bit će oni koje će zabavljati „polu- profesionalni” bend, ali bit će to njihov izbor i bit će im najlje­pši doček Nove godine.

     U domovima za starije oso­be uvijek su dočeci vrlo zabav­ni za sve korisnike. Nitko nije ostavljen sam, već se svi ukl­jučuju prema svojim moguć­nostima, od strastvenih plesa­ča i plesačica, do igrača bele i šaha, pa sve do pasivnih pro­matrača kojima je i to proma­tranje zabava.

     Novu godinu će dočekati i mnogo onih koji nemaju mogućnost izbora. Želimo da Novu godinu dočekaju beskuć­nici u toplini prihvatilišta ili u nekoj udruzi. I bolesnici u bol­nicama noć, ili samo dio noći, provesti će u razmišljanju i željama za što brže i bolje ozdravljenje, ali barem neka imaju nadu da će sutra biti bolje i ljepše. I svaki od ovih načina je najbolji mogući i svatko će istu situaciju doživ­jeti na svoj način. Sve trebaju pratiti dobre misli i želje.

     Savjet svim umirovljenicima i starijim osobama je da se ne osamljuju i da toga dana i noći navuku na lice svoj najljepši osmjeh. Još nije kasno da kre­nete u vlastiti izbor da prove­dete nezaboravnu Novu godi­nu u dobrom društvu. I unapri­jed morate vjerovati da će ovo biti godina za pamćenje jer ćete je provesti u dobrom dru­štvu.