UVODNA RIJEČ

ODOSMO K VRAGU

Samo su Bugari siromašniji od nas

Piše: Jasna A. Petrović

     Hrvatska ubrzano raste. Hrvatskoj je BDP samo ne­što niži od procijenjenog. Svi kažu da nam dobro ide. A mi pitamo tko su to svi?

Mi kažemo da odosmo k vragu.

     Prije nepune dvije godine Sindikat umirovljenika Hrvatske je pokrenuo Peticiju protiv siromaštva starijih osoba i prikupljeno je 26.000 potpisa. I tada, a mnogi i sada, tvrdili su kako furamo katastrofičnost, iako smo po siromaštvu starijih na bili na 4. mjestu od EU zema­lja. Prateći statističke pokazatelje, najavili smo da ćemo uskoro završiti na drugom mjestu, iza Bugarske, jer je čak i Rumunjska krenula u poduzimanje mjera protiv si­romaštva i razvojne programe.

     Pa eto, prešli su nas. Sada smo druga zemlja po si­romaštvu u EU. Hrvatska se prema podacima za 2016. nalazi na 59 posto prosjeka Europske unije BDP-a po stanovniku te se tako izjednačila s Rumunjskom, a lošija je jedino Bugarska.

Što se tiče stvarne individualne potrošnje koja po­kazuje blagostanje kućanstava, tu nas Rumunjska nije dostigla, već prestigla.

     Tako je 2013. godine stvarna individualna potrošnja u Rumunjskoj bila na 54 posto prosjeka EU-a, da bi proš­le godine dosegnula 63 posto.

S druge strane, Hrvatska je prošle godine bila na 59 posto, jednako kao i 2013. godine.

     Da, odosmo k vragu. Nekad vrlo siromašna Rumunj­ska sada nam postaje uzorom. Pa zašto je tako? Što nas je to zakucalo o dno?

Eto nama i četvrtog ministra rada i mirovinskog su­stava u godinu i pol, a da nijedan nije prstom maknuo. Sve neki "stručnjaci" koji se uče vladati. Imunolog Mrsić je pokvario sve stoje mogao, neurologinja Šikićje pala s Marsa, Ćorić bi ipak radije bio ministar zaštite okoliša i energetike. Uzrujali su ga sindikalisti i umirovljenici, ekološki aktivisti su valjda miroljubiviji. U sada nam u duhu takve izvrnute logike za ministra rada i penzionera došao Pavić, čija biografija ukazuje da je po zanimanju meteorolog i oceanograf. Blago nama.

     Padamo ekonomski i socijalno. Tonemo s ljudskim pravima. Jadno smo društvo koje ne voli svoje stare, a ponižava ranjive. Društvo iz kojeg iseljavaju mladi. Društvo koje je pogubilo svoje vrijednosti

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Novu godinu treba dočekati u dobrom društvu...

 

     Početak je prosinca, a svi već planiraju kako će, gdje i s kim „uploviti” u, eto nam već 2017. godinu. Raspravljaju, dogovaraju, predlažu i često se vrlo teško i najčešće u posljednji trenutak odlučuju kamo i s kim će pro­vesti tu najluđu noć kako bi je se što duže sjećali. Pitaju i traže savjete. Prošle se Nove godine neki ne vole ni sjetiti, jer je bilo dosadno društvo, loša glazba, a i nove cipele su ponekog žuljale i tako sada treba sve bolje organizirati. Drugi se sjećaju nekih davnih provoda s radošću, ali i s tugom.

     Iskustvo me naučilo da sta­rije osobe ne vole mijenjati svoj način života i stare navike te da uvijek iznova ponavljaju stare oblike ponašanja. Navo­deći primjere mojih prijatelja pokušat ću vam predložiti da razmislite i o nekom već doživ­ljenom i prokušanom „dočeku” ili da razmislite o novom „iza­zovu”.

     Imam prijateljicu koja već godinama sama kod kuće „proslavlja” i dočekuje Novu godinu. Nema obitelji, a dalji rođaci ne žive u istom gradu, prijatelji imaju svoje standard­no društvo koje je ne privlači i tako uvijek oduči da je za nju najbolje društvo ona sama.

     No, zapravo i nije sama! Ona odlučuje koga će te noći „pus­titi” u svoj dom i u koje vrije­me. Dio noći gleda televizijski program. Bira i sadržaje i oso­be koje će je zabavljati i koli­ko dugo. Sve i svakoga tko joj nije „po volji” jednim „klikom” na televizoru „pošalje” na dru­gu adresu. Ponekad dohvati neku interesantnu knjigu pa pročita „za uspavanku” poneki ulomak. Na dohvat ruke uvijek ima i ponešto za „prigristi i popiti”, pa tako nazdravi sama sebi i drugima te poželi sve lijepo i dobro za nadolazeću godinu. Eventualno je ljuti neki loš program ili stari film, ali onda se „kucne” sa svojim „drugim ja”, nasmiješi se, net­ko je upravo nazove i opet je najsretnija osoba. Možda čak i zapjevuši neku davnu, dragu melodiju i otplovi u neko sret­nije vrijeme koje je ipak proš­lo. Ne treba ništa mijenjati, jer uvijek je zadovoljna kako je sve prošlo!

     Dio mojih prijatelja i pozna­nika Novu godinu dočekuje u krugu obitelji. Uglavnom su to stariji bračni parovi koji pozo­vu starije rođake i kartaju, gle­daju TV, znam da neki sami zasviraju i zapjevaju pjesme svoje mladosti. Lijepo je, njima najljepše. Poslije ponoći tele­foni zvone na sve strane, čes­titaju jedni drugima i onda okrijepljeni dobrom „kapljicom” utonu u blaženi san. Lijepo i mirno, tiho i sneno kasno jutro, vrijeme kao da je stalo. Najlje­pše provedena Nova Godina. Ne mijenjajte ništa, to je vaš život i treba ga podesiti svojim željama i htijenjima.

     Neki putuju s djecom i obi­telji, neki s društvom iz mla­dosti na skijanje ili na rekrea­ciju u toplice. I sjajno se pro­vedu dočekujući Novu godinu na osvijetljenim skijaškim sta­zama. To je njihov najljepši doček.

     Najveći dio umirovljeničke, poznate mi populacije, dočekat će Novu godinu u svojim udru­gama, sa svojim susjedima i prijateljima. Organizirat će zajedničku večeru s vlastitim kulinarskim specijalitetima, pečenje kolača organizirat će u kućnoj „radinosti”, a bit će i raznih likera i vina iz vlastite proizvodnje. Neki će pripremiti zabavni program i društvene igre, a drugi će pjevati uz svi­ranje harmonike ili gitare. Bit će oni koje će zabavljati „polu- profesionalni” bend, ali bit će to njihov izbor i bit će im najlje­pši doček Nove godine.

     U domovima za starije oso­be uvijek su dočeci vrlo zabav­ni za sve korisnike. Nitko nije ostavljen sam, već se svi ukl­jučuju prema svojim moguć­nostima, od strastvenih plesa­ča i plesačica, do igrača bele i šaha, pa sve do pasivnih pro­matrača kojima je i to proma­tranje zabava.

     Novu godinu će dočekati i mnogo onih koji nemaju mogućnost izbora. Želimo da Novu godinu dočekaju beskuć­nici u toplini prihvatilišta ili u nekoj udruzi. I bolesnici u bol­nicama noć, ili samo dio noći, provesti će u razmišljanju i željama za što brže i bolje ozdravljenje, ali barem neka imaju nadu da će sutra biti bolje i ljepše. I svaki od ovih načina je najbolji mogući i svatko će istu situaciju doživ­jeti na svoj način. Sve trebaju pratiti dobre misli i želje.

     Savjet svim umirovljenicima i starijim osobama je da se ne osamljuju i da toga dana i noći navuku na lice svoj najljepši osmjeh. Još nije kasno da kre­nete u vlastiti izbor da prove­dete nezaboravnu Novu godi­nu u dobrom društvu. I unapri­jed morate vjerovati da će ovo biti godina za pamćenje jer ćete je provesti u dobrom dru­štvu.