UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Sličan se sličnome veseli

 

     Izbori su prošli, ali se još nismo vratili u normalnu svakodnevnu životnu kolo­tečinu. Još uvijek čekamo for­miranje nove Vlade. Još uvijek preslagujemo, brojimo, pre­brojavamo i nagađamo koga bismo željeli u novoj Vladi, a koga ne bismo.

     Iz „umirovljeničkih” stranaka izabrana su dva kandidata, tako da sami ne bi mogli imati famozni saborski klub. Jedan od njih je, kao vjerojatno nezavisni zastup­nik, odmah odlučio prijeći u klub druge stranke. Neki bi rekli kako je prevario birače.  Izabran je kao nepoznato ime i prezime samo zato jer je bio na listi svoje stran­ke, odnosno koalicije, i pitanje je bi li prošao da je bio nezavisan. No, koga briga za to?   Naravno, njega najmanje. On je sebe osi­gurao, a onima kojima se kleo da će zastupati njihove interese, um­irovljenicima - kako bude. Možda se sjeti nekog zahtjeva kojeg su postavljali umirovljenici, ali zatre­ba li novom „gazdi” da glasa pro­tiv, on će to učiniti.

     Što vrijedi prisjetiti se sastav­ljene liste zahtjeva, kad su se uoči izbora Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske obratili svim najvećim strankama, kad je odgovora bilo malo, iako te udruge okupljaju i organiziraju oko 300 000 umirovljenika. Na žalost, ti umirovljenici su glasali za sve druge, samo ne za svoje predstavnike. Sada će se stavo­vi umirovljenika o pitanjima važ­nim za njihovu dostojanstvenu starost izgubiti u „bespućima” birokratskog odlučivanja.

     No, ne treba sada plakati za propuštenom prilikom da se jas­nije i glasnije čuju pitanja od in­teresa za umirovljenike. Treba i dalje jačati umirovljeničke udru­ge kako bi mogle svojim člano­vima, ali i svim umirovljeniicima, pružiti i utjehu i konkretnu po­moć.

     Udruge umirovljenika žive 365 dana u godini i njihova ulo­ga je itekako važna u životu umirovljenika, ali i njihovih obi­telji. Osim što potrebitima po­mažu materijalno i pružaju po­moć u održavanju osobne higi­jene, spremanju stana ili hrane, donošenju namirnica ili prijevo­zu k liječniku i sl., važne su i psihosocijalna pomoć i podrš­ka. Svakodnevna druženja s manjim brojem prijatelja ili sus­jeda opušta i brani od svakod­nevnih stresova.

     Jedna stara latinska poslovi­ca kaže da se „sličan sličnome veseli”, ali tome svakako treba dodati i „sličan sličnoga bolje ra­zumije”. Osobito sada u ovo vri­jeme, nemilosrdno za umirovlje­nike. Mladi ih teško razumiju. Ne mogu shvatiti da su sposob­nosti starih svakoga dana sve manje i slabije, da ne mogu po­magati i raditi u obitelji sve pos­love kao nekada, da sada i sami trebaju tuđu pomoć. Materijalno ne doprinose obitelji kao u vrije­me kad su radili, a sada se po­nekad dešava da nisu zaposleni niti mlađi članovi obitelji, da ne­maju vlastiti stan, da se porodi­ca povećala, te je međusobna prilagodba više nego nužna.

     Stariji su, žive li sami, jako usamljeni. Po cijele dane ne mogu se baviti sami sobom i postaju neurotični, nesigurni, a vrlo često i depresivni. I opet je izlazak makar samo na kavicu u prostorije udruge prilika za sus­ret s prijateljem ili susjedom, šansa za razmjenu mišljenja o odgledanom filmu, vijesti iz no­vina ili pak jučerašnjoj utakmici. Ispričat će možda jedan drugo­me detalje svađe sa sinom i pri tom poslušati savjet sugovorni­ka. Možda će odigrati partiju ša­ha ili karata. Žene će pričati o receptima (kuharskim, ali i liječ­ničkim), bolestima, modi, novoj haljini ili unučici koja je upravo prohodala ili raditi ručne radove.

     Udruge organiziraju i prezen­tacije i nabave raznih proizvoda po nižim cijenama i na obročnu otplatu, što je uz male mirovine veliki plus. „Prezenteri” ponekad organiziraju i besplatan izlet s ručkom za umirovljenike, uz ob­veznu glazbu i nekoliko sati ple­sanja.

     Neki naši umirovljenici idu na ples svake subote k drugoj udruzi. „Prometuju” tako pone­kad s jednog kraja grada na dru­gi. A plešući, ponekad se rodi i ljubav.

     Potiču udruge i individualne sposobnosti za likovnim ili lite­rarnim izražavanjem, za slikanje ili pisanje pjesama i priča. Ljudi često tokom života, rastrgani iz­među obveza na poslu i obitelj­skih problema, nisu našli vreme­na za sebe i svoje potrebe pa se sada vraćaju svojim skrivenim talentima. Neki i propjevaju u zboru, ponekad učine i neku „lu­dost” za koju nisu imali hrabros­ti u mladosti, reče to jedna „mažoretkinja” stara samo 75 ljeta.

     Organiziraju se i izleti, ljeti svakoga tjedna. Riječ je o puto­vanjima na more ili na kupanje u toplice, uz cijenu od 50 do 100 kuna, ovisno o udaljenosti. Da­kle, za tisuću kuna umirovljenici ljetuju najmanje 10 dana. Orga­nizira se i boravak u lječilištima 7, 10 ili 14 dana po vrlo povolj­nim cijenama izvan sezone, a troškovi se uplaćuju u 5 ili 6 rata, što je prihvatljivo za umirovljeni­ke. Uz boravak, koristi se i adek­vatna medicinska terapija, kat­kad i uz uputnicu HZZO-a.

     U cilju cjeloživotnog učenja udruge organiziraju razne teča­jeve za stjecanje npr. informa­tičkih znanja ili učenje stranih jezika, novih tehnika ručnih ra­dova itd.

Sportom se bave svi koji ima­ju mogućnosti, a organiziraju se i natjecanja, na kojima su svi pobjednici, jer svatko, prije sve­ga, pobjeđuje svoje godine.

     I sve je to lijepo, važno, ko­risno... Ali, znate li zašto sam se toliko raspisala o aktivnostima umirovljeničkih udruga? Zato jer je malo onih koji se ozbiljno že­le uhvatiti u koštac s problemi­ma i boriti se za svoja prava. Onih koji smatraju da im je sada najvažnija razbibriga i ne zani­maju ih problemi. A problema je sve više.

     Udruge bi, obzirom na sve niže mirovine i sve veće siro­maštvo, trebale pokušati pove­zati ne samo umirovljenike raz­jedinjene kroz organizacije i stranke, već i politički se okupi­ti radi ostvarenja boljeg statusa u društvu, više poštovanja i si­gurnije starosti. Zajedno smo, zar ne, jači?!