UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Joj, opet izbori!

 

     Tko o čemu, a ja opet o par­lamentarnim izborima na­kon nepune godine dana. U pravilu, kada izlazimo na izbo­re, mirni smo četiri godine, no ovoga puta nismo bili te sreće. Priznat ćete da svaki izbori u na­šim prostorima izazivaju velike i burne rasprave - danima uvjera­vamo jedni druge o tome da je upravo sada vrijeme da izabere­mo one koji će nam osigurati bo­lje životne uvjete, koji će proves­ti neke reforme i preko noći nam osigurati, ako ne blagostanje, a onda barem puno bolji život ne­go što je do sada bio i svi navija­mo, naravno, za one koji su po nama upravo ti za koje treba gla­sati.

     Ovo su izbori s najkraćom kampanjom, koja je započela javnom raspravom, sučeljava­njem (nakon mnogo godina) predsjednika najvećih političkih stranaka HDZ-a i SDP-a, Andre- ja Plenkovića i Zorna Milanovića. Oba predsjednika jasno su i sa­žeto, zbog ograničenog vreme­na, odgovarala na postavljena pitanja, a i odgovori, pa čak i na pomalo provokativne izjave, bili su kontrolirani i umjereni. Vidjelo se da ni jedan licem u lice, ne že­li prvi započeti koristiti neprimje­rene riječi. Na pitanja su odgova­rali sigurno i uvjerljivo pa su nji­hovi birači bili zadovoljni. Svatko je za „svoga” predstavnika sma­trao da je bio bolji.

     Objektivniji slušatelji zamijeti­li su slabosti i jednog i drugog i ipak pomalo zlurado inzistirali na nekim odgovorima ili dodatnim tumačenjima. Mislim da će do kraja kampanje ipak, mada ulju­đeno, doći do izražavanja većih neslaganja, ali i do grubljih riječi. I eto, Andrej Plenković katego­rički je izjavio da do velike koali­cije neće doći, a i pomalo ironič­no dodao da ukoliko Most dobije relativnu većinu, on prihvaća da premijer bude Božo Petrov.

Ustaše, partizani, „jugonostalgičari”.

     Opredijeljenost za dvije naj­veće političke stranke, za HDZ i SDP, gotovo je trajna upravo kod umirovljeničke populacije. Naime, svi oni koji su u „komu­nističko” vrijeme otvoreno odla­zili na vjerske obrede smatraju da su bili praćeni i da je to bilo zabranjeno. Sigurno je bilo tak­vih sredina.

     Oni racionalniji, koji su se pri­lagodili mjestu i vremenu, oni koji su tolerirali režim koji je tada vladao u Jugoslaviji, oni koji su ateisti ili agnostici, ljudi koji drže da su dobro i mirno živjeli, pa i danas s nostalgijom govore o tim vremenima, takvi više soci­jalne i lijeve orijentacije, glasaju za SDP.

     No, u pravilu ni jedni i drugi često ne poznaju program svoje stranke, čak ni onaj dio koji se odnosi na prava umirovljenika, već načelno HDZ-ovi birači una­prijed glasaju za HDZ, jer sma­traju da su oni istinski domoljubi koji vole Hrvatsku, da im je obi­telj svetinja, kao i nedjeljna misa (iako ima i među njima bivših članova KPJ). Za SDP-ove bira­če govore da su „komunjare” (ia­ko danas već većinu čine oni ko­ji nikad nisu bili članovi komunis­tičke partije), da ne vole Hrvat­sku, da su „jugonostalgičari”, da brane Tita koji je najveći „zloči­nac i progonitelj Hrvata” ili imaju sumnjiva krvna zrnca. Takvi još uvijek vode rat između ustaša, četnika i partizana.

Ovoga puta barem za sada, „ratove” ostavljamo povijesti i povjesničarima.

Nova iznenađenja?

     Na prošlim parlamentarnim izborima iznenađenje je bila po­java mnogih mlađih nezavisnih kandidata s vrlo sličnim progra­mima, koje su već djelomično provodili u svojim lokalnim sre­dinama, gdje su obnašali duž­nosti gradonačelnika ili su bili istaknuti društveno angažirani pojedinci. Organizirali su se, uskladili svoje programe i kre­nuli trećim putem, uvjereni da mogu biti „most” između lijeve i desne opcije, da mogu utjecati na brze promjene prema druga­čijim mjerilima, da se može upravljati državom kao lokal­nom sredinom.

     Naravno da su bili svjesni da ne mogu prihvatiti nikoga od „starih”, za njih nepodobnih vođa, pa su za premijera prihva­tili menadžera koji nije imao is­kustva u politici. Za njih će sada glasati opet mlađi birači, koji že­le stručnjake za pojedine resore u politici, jer vjeruju da uz politi­ku trebaju na rukovodećim pozi­cijama biti i stručniji pojedinci. Dio starijih će vjerojatno odusta­ti zbog opreza iz prošlogodišnjih izbora i potražit će, možda čak i poimence, te preferencijalnim glasovima pokušati uključiti ne­koga sposobnog, koji se već do­kazao u svom stručnom radu. Ali sada se javljaju i neke nove stranke nastale iz udruga, zbog iskustva koje su stekle u praktič­nom radu, bolje rečeno u borbi za ostvarivanje svojih prava, kao što je primjerice bila udruga „Franak”. Ima i nekih drugih stra­naka pomalo čudnih imena „Pa­metno”, „Sasvim mala stranka”. Osobno mislim da nije isto raditi u udruzi ili u političkom okruže­nju, pa se na taj način možda iz­gube brojni dragocjeni glasovi birača.

Birajmo naše predstavnike!

     Isto tako, javljaju se i nove koalicije. Došlo je do nekih pres- lagivanja. Od koalicija najviše obećava ona gradonačelnika Mi­lana Bandića, koji je kao novog koalicijskog partnera dobio na­ma poznatu umirovljeničku stranku Blok umirovljenici zajed­no s Milivojem Špikom na čelu, a koji je na prošlim izborima bio članom Domoljubne koalicije. S njime smo kao udruga razgova­rali i prije prošlih, ali i uoči ovih izbora, te se pokazao kao dos­ljedan u zastupanju interesa um­irovljenika. Hrvatska stranka umirovljenika je uobičajeno u Milanovićevoj koaliciji, s čudnim potezom da su kao svog kandi­data istaknuli bivšeg Predsjedni­ka Republike Mesića. A taj nika­da nije rekao ni riječ o umi­rovljenicima.

     Za koga glasati? Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske zatražile su očitovanje najvećih parla­mentarnih stranaka na zahtjeve umirovljeničkih udruga koje zas­tupaju interese 1,2 milijuna hr­vatskih glasača. Zahtjevi su ono što umirovljenici moraju prepoz­nati, podržati i na temelju toga glasati. Važno je birati s razlo­gom, a ne zbog ideoloških krite­rija. Ovo nisu izbori za ustaše i partizane, već za bolje mirovine i kvalitetno javno zdravstvo. Vri­jedi pokušati birati, a ne samo glasati!