UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Bakama i djedovima na znanje!

 

     Gdje ste bili 1991.? A što ćete odgovoriti ako vas pitaju gdje ste bili 1. lipnja 2016. u 18 sati? Prosvjedni sku­povi za podršku cjelovitoj kuriku- larnoj reformi u 13 gradova pod naslovom „Hrvatska može bo­lje”, upozorenje su Vladi koja je htjela zaustaviti i „preurediti” obrazovnu reformu koju je krei­rala ekspertna skupina stručnja­ka za mandata prošle vlade. No­va vlada je prvo najavila stopira- nje reforme, onda je formalno prihvatila da se krene u proces realizacije, ali...

     Dogovoreno je da će se tije­kom primjene i provedbe možda morati neke stvari u praksi dora­diti i djelomično promijeniti, ali i zaključeno da je posljednji tre­nutak da krene. Uskoro su poče­le promjene stavova „vladajućih” i traženje da se odmah krene s promjenama, prije primjene. To bi značilo odgađanje za najma­nje jednu školsku godinu, a mo­guće i za nekoliko godina ili pak izradu nove reforme. Okidač je bilo predlaganje novih stručnja­ka kojima bi se dopunila stručna radna skupina za provedbu cje­lovite kurikularne reforme, a po­sebno odluka saborskog odbora o „dopuni” skupine s deset novih članova. Time bi podobni nad­glasali osam stručnih!

     Stručna skupina na čelu s Bo­risom Jokićem zatražila je raz­rješenje, odbivši političko prek­rajanje obrazovne reforme koju je tri godine razvijalo oko 400 učitelja i profesora. Organizirani su prosvjedi, kojima se pridružio i Sindikat umirovljenika Hrvatske pozvavši svoje članove na sud­jelovanje.

     Često sam ranije, još i kao studentica davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, sudjelo­vala u prosvjedima, ali čini se da je posljednjih desetak godina na prosvjedima manji odaziv nego što je za očekivati. Ljudi su pos­tali skeptični s obzirom na is­kustvo da se prosvjedima posti­že vrlo malo, da se njima bitno ne rješavaju problemi zbog kojih se prosvjeduje. Govore da su iz­gubili motivaciju ići prosvjedova­ti jer se „ništa i onako ne mije­nja”. Naivno je povjerovati da bi se na poziv za poboljšanje prava umirovljenika, odazvali brojni penzići.

     Što je tome razlog? Dugogo­dišnje razočarenje svojim polo­žajem u društvu, dovelo je do malodušnosti i pasivnosti starijih osoba, pa ih je vrlo teško motivi­rati na „pobunu i bunt”. Većina smatra da je „naše vrijeme proš­lo” i da se u društvu slabo uva­žavaju naši zahtjevi. Tako je bilo i ovoga puta. Umirovljenika i sta­rijih osoba bilo je relativno malo, jer su slabo informirani o tome što je to „kurikularna reforma”, a i smatraju da se to ne odnosi di­rektno na promjenu bilo čega u njihovu životu. Nisu prepoznali da je ovo bila i njihova priča.

     Ipak, jedna je „aktivna” profe­sorica „angažirala” svoju mamu da sudjeluje u protestu i da svo­je prijatelje iz jedne naše po­družnice dovode u što većem broju. I bi tako! Sastali se u ka­vani i okrijepljeni - pravo na prosvjed.

     Šećući među prosvjednici- ma, tražeći u masi ljudi „svoju grupu”, sretala sam poznate, zastajkivala i razgovarala. Neki su došli zbog svoje djece koja još rade u „prosvjeti” i osobno su motivirani. Jedna gospođa me pitala „Kaj vi tu kaj razme- te”?   Pitala sam je je li došla s namjerom da doista doprinese reformi ili zbog „općih razloga”. Rekla je „da joj je kćer profeso­rica i da joj je sve objasnila, ali ništa nije razumjela”.

     Kurikularna reforma? To je zapravo reforma školstva. U na­šim su školama još uvijek stari planovi i programi rada, a o me­todama da i ne govorimo. Novi sadržaji su nužnost, ali ne treba pretjerivati s količinom bezna­čajnih sadržaja. Učenici nemaju dovoljno prilike vlastitom kreativ­nošću sudjelovati u nastavnom procesu.

     „Želim školu u kojoj moji uče­nici dobivaju petice za svoje, a ne za moje misli” - rekla je jedna profesorica. Omiljeni profesor matematike želi da se kod mla­dih ljudi razvije kritički stav i da ih se pouči rješavanju problem­skih zadataka, smatra da je cilj reforme korisnike pametnih tele­fona, tableta i računala učiniti stvarateljima sadržaja novih teh­nologija. Škole, na žalost, nema­ju informatičku opremu nužnu za suvremenu nastavu, a nema­li broj učenika to nema ni kod kuće zbog rastućeg siromaštva.

     Sjetila sam se i mojih škol­skih dana. Danas znam što zna­či biti dobar profesor, ali onda to nisam znala procijeniti. Tek sam na fakultetu naučila učiti, a pos­tala sam i kritičnija u odnosu prema količini znanja naučenog napamet. Naravno, treba novom reformom obrazovati i metodolo­ški osnaživati i profesore, jer oni zapravo nose i provode re- formske zadaće. I najbolja refor­ma pada s lošim izvoditeljima. Ovaj puta su na reformi obrazo­vanja radili oni koji rade u susta­vu obrazovanja.

     Nebitno je sad je li prosvjedo­valo 25 ili 50 tisuća ljudi. Bitno je da je to bio, kako je naglašeno, građanski prosvjed za struku is­pred politike!

     Najmlađi govornik Karlo Horvat iz Daruvara, predsjednik Na­cionalnog vijeća učenika, rekao je: „Učenici ove zemlje ne žele više biti taoci neodgovornosti političkih elita. Mi ne želimo bi- flati i bubati, nego želimo misliti i kreirati. Mi ne želimo tupo po­navljati, nego raspravljati.” Ta­kođer, dodao je „Maknite šape s procesa u koji je ugrađeno bez­broj dobrovoljnih radnih sati, muke, želje, znanja i htijenja.”

Eto, zato smo i mi bili na prosvjedu. Vidimo se na nekom od sljedećih!