UVODNA RIJEČ

Ne sprdajte se s nama

Piše: Jasna A. Petrović

     Facebook je postao jedan ogromni virtualni dom umirovlje­nika. Danas ima blizu dvije i pol milijarde aktivnih korisnika koji ga upale barem jednom mjesečno, a broj starijih od 55 godina ubrzano raste. Sindikat umirovljenika Hrvatske od 2015. godine vodi tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaš­tva starijih osoba, koja upravo ovih dana puni 15.000 pratitelja. Godine 2018. objavljene su 423 objave, sa 2,31 milijuna dosega. U prva dva i pol mjeseca 2019. godine broj starijih vjernih prati­telja se povećava i naša stranica postaje platforma glasnog pro­testa protiv narušavanja dostojanstva umirovljenika, ignoriranja masovnog siromašenja, protiv poniženja kopača kanti za smeće i kontejnera, protiv vlasti koje iskazuje tek bešćutnost i hladnoću iz svojih zamrznutih srca.

     Ljudi se koriste društvenim mrežama kako bi se zbližili, pove­zali sa starim poznanicima i sprijateljili s novim ljudima, odnosno održavali postojeće i stvarali nove društvene veze te kako bi po­dijelili i razmijenili razne informacije. No, u novije vrijeme sve je prepoznatljiviji trend interesnog okupljanja. Slično kao s našim Pokretom zbiva se i s portalima Mirovina.hr, Mojevrijeme.hr, Treća dob i sličnima, koji kritički propitkuju svoje pratitelje o temeljnim pitanjima stvarnosti koja se odnosi na treću dob.

     Društvene su mreže postale neizostavan element političke ko­munikacije, ali i kreacije; i to ne samo u uoči izbora, već kao svojevr­sni kontinuirani format za političko okupljanje i izražavanje.

     Kad bi pokondireni političari, kao i njihove obavještajne službe, s nešto više pozornosti čitali komentare na portalima i stranicama koje okupljaju starije „društvene igrače", otkrili bi kakva je njihova percepcija hrvatske političke scene i pojedinih političkih aktera, osobito onih iz redova vlasti. Na stotine stari­jih građana pod imenom i prezimenom, s vidljivim gađenjem i    neočekivano oštrim komentarima prepoznaju svoje pravo na optužbu vladajućih.

     „Ova vlast svakom svojom odlukom doprinosi sve većem ra­slojavanju hrvatskog društva. Pri tome sve više uzimaju za sebe, na račun budućih generacija, a na štetu tihe većine. To su shvatili mladi, obrazovani i sposobni, pa iseljavaju. Svojom sebičnom po­litikom doveli su nas da zaostajemo za zemljama koje su bile iza nas prije njihovog dolaska na vlast i do toga da nas danas ima manje od četiri milijuna", navodi ovih dana jedan umirovljenik te dodaje kako će uskoro na izborima moći iskazati svoju gorčinu.

     Umirovljenica iz Slavonije dodaje prijeteći: „Ne sprdajte se s nama!", jer ćemo znati uzvratiti. Ima nas 1,2 milijuna i trebat ćete naše glasove.

     I doista, dosta! Dosta gomila odbijenica za sve umirovljeničke zahtjeve, dosta usklađivanja mirovina od 20 kuna, dosta odlazaka u mirovinu nakon 40 godina radnog staža s jedva 2.000 kuna, do­sta pogodovanja povlaštenima, uvođenja nameta za starije voza­če, izgladnjivanja udovica koje kopaju po kontejnerima i skupljaju plastične boce, dosta marginalizacije i poniženja, dosta zanema­rivanja sijedih glava.

     Ili kao što kaže naša pratiteljica na Facebooku: „Ne sprdajte se s nama!"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Zašto se svađamo?

     U posljednje vrijeme ljudi oko mene postali su svadljiviji nego što su bili ranije. Ne znam imam li ja drukčiju percepciju ili je to doista sve prisutnija pojava u komunikaciji. Promatrala sam malo pozornije ponašanje kole­ga, prijatelja, ali i ljudi u tramva­ju, na tržnici, u susjedstvu i zak­ljučila: opća društvena klima u posljednje je vrijeme frustriraju- ća za većinu ljudi.

     Iznenađenje na parlamentar­nim izborima, formiranje nove vlade, očekivanje programa re­formi, najavljeno poskupljenje dopunskog zdravstvenog osigu­ranja za 30 posto, porast mirovi­na za skromnih 0,46 posto. Za­tim, tu su osobni i obiteljski pro­blemi vezani za probleme za­pošljavanja mladih, neredovnu isplatu plaća, odlazak u mirovi­nu, osobito invalidsku ili prijev­remenu, preniske mirovine, ne­dostatak novaca, dugove, ovr­he... Sve to izaziva nemir i ljudi su često neadekvatno, svađa­lački reagirali na najmanje iza­zove.

Niži prag tolerancije

     Zapravo, nisu se promijenili ljudi, već su se povećali emocio­nalni pritisak i nezadovoljstvo, što je izazvalo neprilagođene reakcije - ljudi postaju svadljiviji. Prag tolerancije naglo postaje niži, a sukobi sve češći i žešći. I vrijeme utječe na ponašanje lju­di.

     Dosadna kiša pada danima, jutarnje sivilo kvari naše rspolo- ženje, vlaga u zraku lagano mo­či našu odjeću, oblaci nam „sje­li" na glavu i pritišću tjeme, a moramo ustati i pokrenuti se. Sve se urotilo protiv nas!

     A zatim, u pun autobus, koji danas i griju, ulazi kontrolor i gle čuda, na prvom sjedištu mladić nema kartu. Počinje razgovor, pristojno i mirno razgovaraju, autobus staje na stanici i mladić pokušava izaći, ali se kontrolor ispriječio i nastavlja se sve žeš­ća svađa. Dolazi do uzajamnog naguravanja, a padaju i prvi glasni komentari. Putnici u auto­busu su podijeljeni. Nove svađe. I svi kao da su jedva dočekali da i oni „riješe" svoje jutarnje frus­tracije i da reagiraju na neutral­nom terenu, jer ako se posvade sa šefom posljedice će biti teže.

     Eto i moga jutra. Zaspala sam, pa sam morala žuriti. Ni­sam popila ni kavu, a kćerka mi se obratila neugodnom opas­kom i omalovažavajućim tonom. Na takvu primjedbu u „normal- noj“ situaciji ne bih ni reagirala, ali zbog povećane frustracije prigovorila sam joj neadekvatno i tada je nastala prava svađa. Kćer je bila nervoznija nego ina­če zbog nemira njene kćerkice i tako je iz jedne bezazlene pri­mjedbe nastala prava svađa.

Krivi je stari namještaj

     Svađamo se različito, zbog raznih razloga, drukčije - od pri­like do prilike, različitim intenzi­tetom, jer nismo isti sada i su­tra, ali niti okolnosti nisu iste. Pa ni osobe s kojima se svađamo, niti povodi svađe! Ukratko, ništa nije isto! Kad smo umorni sklo­niji smo svađanju, pa „teške i važne razgovore“ treba odgoditi za neka bolja, mirna vremena i raspoloženja.

Jedna moja prijateljica mi je rekla da njena kćerka, koja već dugo traži posao, prije odlaska na razgovor popije tabletu za smirenje, jer se od „silnih“ raz­govora koje je prošla, boji da ni­je zadovoljila potencijalne pos­lodavce zbog nedovoljne pribra­nosti.

     Znam i jednu ekipu adminis­trativnih djelatnika, koji se vrlo često, jako burno i bučno svađ­aju. Djelomični razlog tome je skučeni prostor, stolovi su sti- ješnjeni, relativno je mračno i uvijek je upaljena rasvjeta i to neonska, koja zbog blještavila ljude čini bljedolikima i sve to povećava netolerantnost jednih prema drugima. Različite su do­bi, različitih svjetonazora, razli­čitog stupnja obrazovanja, razli­čitog materijalnog i obiteljskog statusa. Rade slične poslove, ne i jednako odgovorne, pa su i primanja tome prilagođena. Svakodnevne svađe se pone­kad pretvore u osobna vrijeđa­nja.   Šef nije prisutan stalno, već povremeno i kad se žale jedna na drugu, on im kaže da su svađe normalna pojava u ma­lom kolektivu, a osobito među ženama.

Pretjerana samokontrola

     Svakako, šef nije u pravu. Možda bi žene bolje radile da samo malo urede svoj radni prostor, ali i da šef iznese dio arhivskih dokumenata drugdje iz ionako malog prostora, pro­mjeni rasvjetu i „izbaci“ neki ne­potrebni dio namještaja?   Dakle, i radni prostor djeluje na svadlji- vost i stupanj žestine svađe.

     Može li netko biti svadljiv po prirodi? Dio našeg ponašanja je naučen tijekom života. Ponašati se - učimo cijeloga života. Uči­mo svjesno, ali i nesvjesno. Mo­ja kćerka već mi je nekoliko pu­ta prigovorila što sam je kao djevojčicu učila toleranciji i po­pustljivosti, a danas smatra da se ponekad u životu trebala agresivnije, pa čak i svadljivije, ponašati i agresivnije boriti za svoja prava. Ja ne mislim tako. No, najvažnije je znati da dva čovjeka nisu ni približno slična po svojim osobinama ličnosti, kao što ni pojedinac nije isti svakoga dana i u svakom okruž­enju.

     Svadljivost nije pozitivna osobina, a svađe ne rješavaju konflikte i probleme, nego ih često i produbljuju. Ipak, pos­vađajte se od vremena do vre­mena, makar i s bračnim dru­gom, prijateljicom ili prijateljem, kako ne biste “puknuli“. Opet, stalno se kontrolirati vrlo je teš­ko, a i nakupljanje napetosti i frustracija vodi nas ponekad u neka bolesna stanja stresa. Savjeti stručnjaka su ponekad upravo „trebate se s nekim do­bro posvađati" da biste uživali u mirenju.