UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

KOORDINACIJA UMIROVLJENIČKIH UDRUGA I ZAJEDNICA

Novi predsjedavajući, nove ideje

40. sjednica Koordinacije umirovljeničkih udruga i zajednica održana je 10. veljače u prostorijama glavne zagrebačke pošte. Bogati dnevni red je okončao uspješan rad dosadašnje predsjedavajućeg Želimira Malenice, kojom je prigodom izvršena i primopredaja novom predsjedavajućem Josipu Moseru iz Zajednice umirovljenika HEP-a. Moser je ujedno i novi član Nacionalnog vijeća, a njegov zamjenik će biti Hrvoje Dusper iz SUH-a.

Koordinacije je raspravljala o potrebi kreiranja nove deklaracije o slobodama i pravima umirovljenika i starijih osoba te je imenovala radu grupu, koja bi na bazi prethodne iz 2012. trebala biti osuvremenjena. Neke su kolege predložile da se ide na izmjenu Ustava kako bi se unijelo i pravo na mirovinu kao imovinsko pravo. Bilo je i ideja da se definira polazište pred sljedeće izbore, te i da se potakne desetak i više umirovljeničkih stranaka da se ujedine, no Željko Šemper iz HSU-a je ocijenio kako to nije realistično.  Na prijedlog Ante Gavranovića iz Matice zaključeno je da se izradi novi tekst deklaracije te da se u njoj definiraju univerzalna prava umirovljenika i starijih osoba.

Nastavit će se razrađivati četiri temeljne teme o kojima će se morati raspraviti na Nacionalnom vijeću, i to Zakon o sigurnosti prometa na cestama, domovi za umirovljenike financirani iz EU, te pitanja socijalne skrbi. Šemper je naglasio kako je vjerojatno da će se sa 65 limit dobi povećati na 75, te prihvatiti potvrda liječnika opće prakse o zdravstvenoj sposobnosti. Matica je već napravila nacrt novog Statuta usuglašen sa novim Zakonom o udrugama, a SUH je tek na početku tog posla.

Raspravljalo se i problemu umirovljenika pri Royalu, te se ocijenilo da će taj problem vjerojatno riješiti HSU. Web stranicu Koordinacija neće moći postaviti samostalno jer nema pravni subjektivitet, ali će se možda ići preko web stranice Matice.