UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

SUH-ovci na VII. Kongresu SSSH

Radnici i umirovljenici za snaženje javnog mirovinskog stupa!

Pod motom „Snažan sindikat. Za bolju Hrvatsku!“ od 13. do 15. studenoga 2014. godine, u hotelu Well, u Tuheljskim Toplicama, održan je Sedmi kongres Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, čija je SUH članica od 1993. godine.

Zastupnici VII. kongresa SSSH  iskazali su dosadašnjem predsjedniku SSSH Mladenu Novoselu ponovno povjerenje za obavljanje predsjedničke funkcije u sljedeće četiri godine. Od 137 zastupnika, koji su pristupili glasovanju, za Mladena Novosela je glasovalo njih 136. Jedan glasački listić je bio nevažeći. U radu prvoga dana Kongresa sudjelovalo je 138, u drugoga dana 141 zastupnik od ukupno 152. Među izaslanicima bili su i predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske – predsjednica Jasna A. Petrović i zamjenik Milan Tomičić, te dosadašnja članica Vijeća SSSH potpredsjednica Milica Čavkić. Tomičić je bio članom Izborne komisije, a Petrović u Radnom predsjedništvu Kongresa.

Zastupnici VII. kongresa SSSH usvojili su Deklaraciju „Snažan sindikat. Za bolju Hrvatsku!“, Deklaraciju o stvarnom odlučivanju žena u sindikatima, kao i nekoliko rezolucija: Rezoluciju o revitalizaciji industrijske proizvodnje i otvaranju novih radnih mjestaRezoluciju o zaštiti zdravlja radnika na radnom mjestu, te Rezoluciju o solidarnosti i ravnopravnosti među generacijama.

SUH-u je osobito značajno što je Kongres prihvatio usvojiti prijedlog Rezolucije o solidarnosti i ravnopravnosti među generacijama, jer je najnovijim istupima premijera u pitanje dovedena upravo ta dimenzija međugeneracijske solidarnosti, jednako kao i prvi javni mirovinski  stup. Umirovljenici i radnici po tom pitanju nemaju dvojbe – prvi mirovinski stup, odnosno javni mirovinski stup temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti temelj su mirovinskih sustava u Europi, te bi svaki pokušaj dokidanja tog temelja bio jednak individualizaciji rizika starosti i bolesti.

Jasno je poručeno i to da drugi stup kapitalizirane mirovinske štednje, kao dopunski, treba biti dobrovoljan i transformiran u tzv. profesionalnu mirovinsku štednju.