UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

   

Zaljubi se jer si star

     Valentinovo je pred vratima. Danas sam primila dva poziva za održavanje izbornih skupština u podružnica­ma. Jedan je bio drukčiji. U desnom uglu gore je nacrtano malo strelicom probodeno srce, a u lije­vom donjem kutu silueta plesnog para i tekst „Posli­je skupštine domjenkom se nastavljamo družiti uz glazbu i ples te ćemo tako obilježiti Valentinovo."

     Tipično ponašanje sta­rijih osoba. Spojiti ugodno s korisnim. U ovom slučaju obvezu održavanja skup­štine završiti u veselom druženju. Druga je po­družnica dan prije Valen- tinova organizirala stručnu tribinu u okviru projekta, a potom, dakako, proslavu Valentinova.

     Vrijeme iz dana u dan sve više miriše na prolje­će. Toplo je i sunčano pa su jutros u mome vrtu, uz procvale visibabe, skakutale i male ptice sjenice. U travi je bilo nešto što su kljunom čupkale i cvrkuta- le. I odmah sam se sjetila da mi je moja baka iz Me­đimurja kao djetetu rekla da se to ptičice žene. I do­ista nakon nekog vremena i male su se ptičice pojavile u gnijezdu.

      U „ona vremena" bake su u grmlje sakrivale male kolačiće koje su tražila dje­ca. I tako su mi priča do pri­če vezane uz Valentinovo zaokupile misli pa se sje­tim i jučerašnjeg posjeta frizerskom salona u mome susjedstvu. U salonu je fri­zerka šišala jednog gospo­dina, a drugi s nakostrije- šenom frizurom je čekao. Nisam bila sigurna da li je to nova ili stara frizura. Ša­lili smo se na račun Valen­tinova za koje se moramo i izgledom pripremiti kako bi se svidjeli svom starom bračnom partneru s kojim smo pregrmili mnogo ta­kvih proslava.

    Razmišljala sam o mno­gim pričama koje sam čula od ljudi koji su imali lijepa, ali i tužna sjećanja vezana uz Valentinovo. Sjetila sam se nekih stari­jih gospođa koje su mi u posljednje vrijeme dolazi­le s pitanjem da li da pri­hvate neku prisniju vezu s dugogodišnjim prijate­ljem. Naime, već su jedan drugome oko dvije godi­ne partneri za posjećiva­nje kazališta i koncerata, ali svaki živi u svom stanu. Gospođa kaže da se boji da ostanu sami u stanu jer ne zna kako bi se ponašala u slučaju da osjeti jaču po­trebu za nježnošću, a da to partner ne prihvati. Boji se da ne pokvari divno prija­teljstvo.

     Savjetovala sam joj da se ohrabri i iskoristi hladni­je vrijeme, pa kad je prija­telj doprati do kuće, a vani je hladno, neka ga pozove na čaj. Dogovoreno i re­alizirano na zadovoljstvo oboje! Sada i prespavaju jedno kod drugoga. Ne­maju djece i bližih rođaka, nemaju zajedničku imovi­nu i žive svoj život sretno i zaljubljeno.

     Druga priča je malo slo­ženija jer je u njoj više, da tako kažemo, zainteresira­nih aktera. Bilo je to divno prijateljstvo koje su podr­žavala i njihova djeca. Sve je bilo u redu dok su oboje živjeli u svojim stanovima. Kad je gospodin postao teže pokretan, njegova su ga djeca smjestila u dom, a gospođi zabranila posjete jer su vjerovali da ga može nagovoriti da njoj ostavi stan. Osim toga, dom je bio udaljen od mjesta gdje živi gospođa pa je tako obitelj prekinula vezu i gospodin je umro iznenada, sahra­njen daleko od kuće.

     Sjetih se i desetak bra­kova u starijoj dobi, neko­liko sklopljenih u domu umirovljenika, a sigurno i više od pedesetak uspješ­nih prijateljskih, ali i inti­mnih veza, starijih osoba koje su sretnije i zadovolj­nije jer život udvoje je sta­nje kad dio naših briga i strahova, usamljenosti i nesnalaženja podijelimo s nekim.    Starenje je lakše udvoje. Osjećamo se za­štićeni.

      I zato savjet za danas: učinimo sami sebi radost i Valentinovo provedimo sa sebi sličnima. S dragim osobama. Dajmo si priliku za ljubav ili barem prijatelj­stvo.

Moja je poruka: zaljubi se jer si star!