UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

  

Nove želje u novoj godini

 

     Vjerujem da ste svi pro­slavili Novu godinu onako kako ste željeli, u najboljem društvu koje ste sami odabrali. Danas sam srela mnogo suradnica i su­radnika koje još nisam vidje­la u ovoj godini pa sam ih uz lijepe želje pitala i kako su i gdje proslavili Novu godinu. Neki iz Zagreba su je doče­kali na Trgu bana Josipa Jelačića uz poznatu grupu „Prljavo kazalište". Uvjera­vali su me da im uopće nije bilo hladno. Ne znam koliko je bilo stupnjeva na termo­metru, ali to ionako nije važ­no jer su svi osjećali toplinu mase koja je dijelila radost druženja i pjesama koje tra­ju već nekoliko desetljeća i koje su bile dio nekih novih vremena u našim životima.

     Druga gospođa mi je re­kla kako su ona i još tri prija­teljice kod kuće, uz pjesmu i ples, veselo dočekale Novu. Jedan je mlađi umirovljenik prespavao ponoć i probu­dio se u Novoj godini. Treća mi je gospođa rekla da je Novu dočekala u„najboljem društvu", tj. sama sa sobom. Ona i njene uspomene, ona i sjećanje na prvi ples, na prvu ljubav, na puno doče­ka u veselom raspoloženju, uz sjetnu glazbu i čestitku s TV ekrana. Šampanjcem je nazdravila sebi i nekom društvu iz nekog drugog vremena. U jednom ju je času suza vratila u sadaš­njost, ali obrisala ju je i osta­tak noći prespavala. Ujutro je, kaže, nestalo romantike i čarolije polusvjetla.

     Novi dan bio je za dono­šenje novih odluka. Stara godina bila je, kaže, tako-ta- ko, ni predobra ni preloša, podnošljiva, bez nekih uz­buđenja. U novoj godini se odlučila više družiti u svojoj SUH-ovoj podružnici i sva­kako će iduće godine ići tamo na doček jer do sada nije za to imala želju. Odlu­čila je više se družiti s nekim

          novim prijateljima, jer starih više gotovo i nema. Djeca su otišla u daleki svijet koji ona ne poznaje jer nije tamo ni bila. Pošalju joj za Novu go­dinu 500 eura i čestitku. Lje­ti je posjete samo nekoliko dana u prolazu na more, na ljetovanje, ali je ne pozovu da ide s njima i unucima koji su već srednjoškolci i nisu emotivno vezani za baku.      Tako je prošle godine odlu­čila da se više neće osamlji­vati i da će radosnije živjeti, ali uvijek ju je spriječila neka obveza prema prijateljici ili nekoj starijoj rođakinji. Nje­na samoća traje cijelo deset­ljeće i teško da će promijeni­ti tu rutinu.

     I tako se sjetih kako i sama na početku svake godine za­ključim da nisam ostvarila u protekloj godini sve što sam planirala. Iz godine u godi­nu ostvarujem sve manje „zadataka". I ove sam godi­ne planirala u prvoj polovici napraviti toliko stvari koje sam planirala već prije dvije godine. Ponekad zaboravi­mo da nam s godinama vri­jeme „kraće" traje. Nešto što smo u „ranim četrdesetima" ostvarivali za mjesec dana, sada nam trebaju tri mjese­ca. I ja ću morati utrostručiti snage i ozbiljno se prihvatiti posla jer vrijeme nesmiljeno curi. Analizirala sam gdje sam griješila i što sam sve „gurala pod tepih" pa sada znam da nemam više pravo na pogrješku. Shvatila sam da moram realizaciju pro­gramirati u etapama i držati se planiranog. Ne smijem sama sebi opravdavati od­gađanje i neizvršenje nego stvari posložiti drugačije.

     Ne smijemo vjerovati da će nam pomoći Kairos (bog, mali čupavi dječak iz grčke mitologije, kojeg moramo uhvatit za čuperak). Mora­mo stvari „resetirati" kako bismo uspješno dovršili ono što smo planirali ostvariti u novoj godini. I tako svake  godine na kraju analizirati realizaciju onoga što smo sami zacrtali. Kako s godina­ma slabe naše sposobnosti, moramo smanjivati plano­ve koje želimo ostvariti tije­kom godine, jer spoznaja na kraju da nismo realizirali ni polovinu planiranog dovo­di nas do razočaranja. Želje moramo prilagoditi dobi, a ne cijele se godine ljutiti na samu i samog sebe zbog ne­mogućnosti realiziranja ne­realno postavljenih ciljeva i zadataka. U svakoj novoj godini moramo uživati i ne natjecati sa samima sobom.

I kad jedni drugima česti­tamo Novu godinu obično si zaželimo „puno sreće i miro­vine veće" (to znamo da je samo zbog rime).

     Savjet svima koji žele učiniti neke radikalnije pro­mjene u svom životu, kao što su preseljenje u manji stan, neka se posavjetuju s djecom, rođacima ili prija­teljima, jer promjena sredi­ne i stjecanje novih navika u novom okruženju može psihički destabilizirati sta­riju osobu. Još nedovoljna pripremljenost za odlazak u dom za starije osobe često ima za posljedicu i depresiv­ne reakcije. Važno je da stari­ji sudjeluju u donošenju od­luke i da se poštuje i njihovo mišljenje i želje u najvećoj mogućoj mjeri, s ciljem za­štite njihova dostojanstva.

     I na kraju predlažem da svatko, tko nije donio neku odluku, to učini za sebe. No, pokušajte donijeti odluku o pomoći nekom u potrebi. Tijekom godine npr. dvije osamljene susjede pozovite na kavu ili otiđite s njima na neku izložbu ili u kino. Poku­šajte sistematski upravljati svojim odlukama i ne dono­site preteške i prezahtjevne odluke jer to može biti frustrirajuće.

     Plovite sretno nemirnim morem života još puno go­dina.