UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

   Prošao je crni petak...

 

     Prošao je „crni petak" i sada dolazi najveseliji dio godine. Dolazi mjesec radosti i veselja. Kod nas još nije pošteno ni zaživio taj „crni petak". Možda zapravo imamo i više crnih petaka tijekom go­dine, pa nas ovaj toliko ne pri­vlači. Možda još nismo navikli da jedan crni petak u godini može biti jako dobar i blistav ako uhvatimo dobar popust i „obogatimo se" blistavim no­vim ruhom za jako malo nov­ca. Osim ako nismo prazno­vjerni pa držimo da nam petak nije dobar dan.

     Dolazi sada najveseliji mje­sec u godini, prosinac, vrijeme došašća. Ovaj ćemo mjesec nastojati živjeti radosno, puni vjere i nade da će nam biti bo­lje. Radovat ćemo se, jer oko nas će sve biti okićeno; pro­lazit ćemo ulicama i trgovima grada osvjetljenima tisućama lampiona; cijelog dana i dobar dio noći uživati u novom bo- žićnom ruhu grada; susretati davno zaboravljene prijatelje i sudarati se s bučnim turistima. Istovremeno nećemo mož­da ni zapaziti visokog, mršavog čovjeka, koji ide usporedno s nama i ne primjećuje nas, koji je odlutao mislima u neko ljep­še i sretnije vrijeme. Osamljen je, možda bi sjedio negdje s prijateljima i pijuckao, pričao o sebi, ali zna da je upravo podigao mirovinu koja nije dostatna da plati gazdi stano­vanje i režije. Razmišlja on o,      promjenama u mirovinskom sustavu koje su upravo ovih dana u populaciji umirovljeni­ka najvažnija tema. Mnogo ne razumije, ali zna da se ne može sve toliko promijeniti na bolje da bi on mogao dobro živjeti od svoje mirovine.    Radio je u građevinarstvu, razbolio se i otišao u invalidsku mirovinu koja iznosi 1.300 kuna. Pone­kad radi na crno s nekim pri­jateljem zidarom koji mu plati da može preživjeti. Sada nema posla. Gdje će i kako dočekati Božić? Frustriran je i bijesan.    Odlazi u susjedni kafić na kavu, ali da otjera crne misli, neće dolijevati još „crnila" pa popije jedan „konjačić" i tada dobije hrabrosti i posvađa se s prijate­ljem kojeg je susreo, a koji ima pet puta veću mirovinu. Do­lazi k meni i ispričava se zbog svađe, ali kaže da je „puknuo". Priznaje da sve češće razmišlja o samoubojstvu. I sjetim se su­sjeda koji je prije nepunih mje­sec dana doista tako i skončao život zbog nerazumijevanja obitelji. I ne mogu zaboraviti da i statistički podaci govore kako iz godine u godinu raste broj starijih osoba koje same odlučuju o vlastitom umiranju, jer nema dovoljno razumijeva­nja za njihove probleme ni u obitelji ni u društvu.

     Ipak razmišljam o starijim osobama koje još uvijek imaju dovoljno energije i razumije­vanja približiti se prijateljima ili osobama iz susjedstva koje imaju problema i nisu, zbog niza osobnih, obiteljskih ili materijalnih mogućnosti, u stanju nositi se sa životom u starosti. Imamo li sreću da živi­mo u dobrim odnosima s obi­telji ili sami, pokušajmo ovih blagdana učiniti iskorak i u našem životu i ponašanju. Po­kušajte obići staru osamljenu prijateljicu ili prijatelja, susjeda ili dalekog rođaka. Unesite u njihov dom dio radosti pomo- zite im pospremiti stan ako to nisu u mogućnosti, odnesite im nešto hrane koju ste sami s ljubavlju pripremili, podijelite kolače ili ih pozovite na objed u vlastiti dom.

     U udrugama organiziraj­te prigodna druženja. Okitite prostor i svakome poklonite sitnicu (kuglicu ili neki ukras za bor koji ste sami u udruzi izradili, jedan kolačić ili makar bombon), jer nije važna vri­jednost poklona nego iskrena želja i činjenje radosti drugo­me. Neke će podružnice ima­ti domjenke uz glazbu i ples, što je jako dobro i korisno za starije osobe. Netko se tada prisjeti samo veselih i sretnih dana iz svoje mladosti. Netko drugi možda razmišlja o nekim svojim životnim neuspjesi­ma ili promašajima, o ljudima koje je volio, a više ih nema, o svojoj osamljenosti, bolesti, siromaštvu, o smrti i vlastitom umiranju. To uglavnom javno pokazuju, jer podsvjesno traže pomoć. Na njih treba obratiti posebno pažnju.

     Najhrabriji će organizirati i doček Nove godine kao vrhu­nac završetka jedne uspješne godine i radosti na daru još jedne nove. Hrabrost je osta­ti budan cijelu noć, jesti i piti, plesati i sve to preživjeti.

     Ovih dana obilazeći grad, ma koliko god se žurili, zau­stavite se kod prodavača lista beskućnicima, ako možete kupite list i porazgovarajte s njim, ohrabrite ga i poželite mu sretne blagdane. Ako ste na kućnu adresu dobili čestit­ke nekih udruga čiji ih članovi sami izrađuju, ne zaboravite ih platiti. Donirajte ako ste u mo­gućnosti makar 50-100 kuna nekoj udruzi (naravno možete svojoj).

     Družite se i poklonite pa­žnju osamljenima, jer ovo je vrijeme koje slavi radost, ljepo­tu i mladost, a stariji se teško snalaze u novim odnosima u društvu, ali i u vlastitim obite­ljima, jer je sve veći međuge- neracijski jaz. I siromaštvo sta­rijih osoba je sve veće, jer više od 50 posto umirovljenika ima niske mirovine, u zoni su siro­maštva. Samoubojstva starijih osoba ne smiju se događati pored nas. Dužni smo zaštiti svoju generaciju.

     Ove smo se godine lijepo družili, surađivali uspješno i na zadovoljstvo svih naših člano­va, zajedno dijelili probleme generacije, a želim i vjerujem da ćemo to činiti još bolje u Novoj.

Blagoslovljen Božić i sret­nu novu 2019. godinu svima vama i vašim obiteljima želim od srca.