UVODNA RIJEČ

Oda o svilenom tepihu

Piše: Jasna A. Petrović

     Oda je svečana pjesma posvećena zaslužnim osobama, značajnim događajima i temama kao što su božan­stvo, ljubav, domovina i sl. Ugođaj ode uvijek je svečan, ozbiljan i naglašen. Počevši od antičke Grčke, oda je česti pje­snički oblik u svim vremenima.

     I u ovom našem vremenu ode nisu rijetka pojava, mada ne nužno u rimama. Moguće ih je pronaći i u javnim natječajima, pa da i u tako skučenom formatu imaju dimenziju božanskog, lju­bavnog i domoljubnog. Tako je u Narodnim novinama objavljen natječaj za nabavu novog namještaja za potrebe Užeg kabine­ta Vlade Republike Hrvatske. Radi se o nabavi konferencijskog stola, 12 konferencijskih stolica, dviju fotelja, dviju polufotelja, dvosjeda, jednog središnjeg i dvaju bočnih stolića, stolne lampe, tepiha, 13 zavjesa te stalka i koplja za zastavu. Sve to bi trebalo koštati 680.000 kuna.

    Natječaj je pun posebnih zahtjeva pa se tako doznaje da stolci moraju imati bazu od masivnog drveta jasena s četiri kraka koji čine oblik piramide, na način da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo, što valjda ukazuje na božansku di­menziju pozadine korisnika. Školjka sjedala mora biti izrađena od prešanog lameliranog drveta hrasta, kako bi se naglasilo do­moljublje. I tako dalje, i tako dalje.

     Fotelje će biti presvučene visoko kvalitetnom anilinskom ko­žom, otpornom na vlagu, habanje i utjecaj UV zraka, a na podu će biti ručno vezeni tepih s 50 posto svile. Najvažniji je detalj, valjda onaj ljubavnog karaktera, da se stolna svjetiljka mora sa­stojati od cilindričnog stalka sa žaruljom promjera pet centime­tara, izrađenog od masivnog drveta breze s metalnom bazom, što nekako vuče na nordijsku mitologiju.

     Postavili smo ovu značajnu informaciju na tematsku Facebook stranicu Sindikata umirovljenika, i ostali u čudu koliko se naših 16.000 pratitelja razumije u javne natječaje i potrebe ure­da Vlade. Uglavnom, oko tristotinjak komentara pokazuje puno razumijevanje za„znucane" fotelje ministara, te dodaju vlastite prijedloge kako riješiti problem ruiniranog kabineta.

     Mnogi su se zabrinuto zapitali kad su se to fotelje uspjele izlizati, a da narod nije primijetio, dok drugi tvrde kako su mini­strima dovoljne školske klupe ili preporučuju plastične stolice. Zabrinuti Riječanin ih poziva da kupe 10 komada stolica za pri­manje terapije na dnevnoj hematološkoj bolnici u KBC Rijeka. Za tepih tvrde da bi bio dovoljan onaj koji usput donesu Kinezi, a drugi pristaju samo na polovne fotelje (kao avione).

     Neki su se raspištoljili i upitali kako ih nije sramota, dok djeca nemaju lijekove, a umirovljenici kopaju po kantama, ali su takva pitanja daleko od duha ove ode o svilenom tepihu, pa će biti zanemarena. Kao što piše jedna pratiteljica, fotelje nikome nikad nisu dale pamet, isto im se piše, dok druga upozorava: „Vi narode i dalje trošite svoje fotelje doma kad je potrebno izaći na glasa­nje, a mogli biste taj dan mijenjati povijest." No, nećemo o tome. To bi već bila oda o foteljama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

   Prošao je crni petak...

 

     Prošao je „crni petak" i sada dolazi najveseliji dio godine. Dolazi mjesec radosti i veselja. Kod nas još nije pošteno ni zaživio taj „crni petak". Možda zapravo imamo i više crnih petaka tijekom go­dine, pa nas ovaj toliko ne pri­vlači. Možda još nismo navikli da jedan crni petak u godini može biti jako dobar i blistav ako uhvatimo dobar popust i „obogatimo se" blistavim no­vim ruhom za jako malo nov­ca. Osim ako nismo prazno­vjerni pa držimo da nam petak nije dobar dan.

     Dolazi sada najveseliji mje­sec u godini, prosinac, vrijeme došašća. Ovaj ćemo mjesec nastojati živjeti radosno, puni vjere i nade da će nam biti bo­lje. Radovat ćemo se, jer oko nas će sve biti okićeno; pro­lazit ćemo ulicama i trgovima grada osvjetljenima tisućama lampiona; cijelog dana i dobar dio noći uživati u novom bo- žićnom ruhu grada; susretati davno zaboravljene prijatelje i sudarati se s bučnim turistima. Istovremeno nećemo mož­da ni zapaziti visokog, mršavog čovjeka, koji ide usporedno s nama i ne primjećuje nas, koji je odlutao mislima u neko ljep­še i sretnije vrijeme. Osamljen je, možda bi sjedio negdje s prijateljima i pijuckao, pričao o sebi, ali zna da je upravo podigao mirovinu koja nije dostatna da plati gazdi stano­vanje i režije. Razmišlja on o,      promjenama u mirovinskom sustavu koje su upravo ovih dana u populaciji umirovljeni­ka najvažnija tema. Mnogo ne razumije, ali zna da se ne može sve toliko promijeniti na bolje da bi on mogao dobro živjeti od svoje mirovine.    Radio je u građevinarstvu, razbolio se i otišao u invalidsku mirovinu koja iznosi 1.300 kuna. Pone­kad radi na crno s nekim pri­jateljem zidarom koji mu plati da može preživjeti. Sada nema posla. Gdje će i kako dočekati Božić? Frustriran je i bijesan.    Odlazi u susjedni kafić na kavu, ali da otjera crne misli, neće dolijevati još „crnila" pa popije jedan „konjačić" i tada dobije hrabrosti i posvađa se s prijate­ljem kojeg je susreo, a koji ima pet puta veću mirovinu. Do­lazi k meni i ispričava se zbog svađe, ali kaže da je „puknuo". Priznaje da sve češće razmišlja o samoubojstvu. I sjetim se su­sjeda koji je prije nepunih mje­sec dana doista tako i skončao život zbog nerazumijevanja obitelji. I ne mogu zaboraviti da i statistički podaci govore kako iz godine u godinu raste broj starijih osoba koje same odlučuju o vlastitom umiranju, jer nema dovoljno razumijeva­nja za njihove probleme ni u obitelji ni u društvu.

     Ipak razmišljam o starijim osobama koje još uvijek imaju dovoljno energije i razumije­vanja približiti se prijateljima ili osobama iz susjedstva koje imaju problema i nisu, zbog niza osobnih, obiteljskih ili materijalnih mogućnosti, u stanju nositi se sa životom u starosti. Imamo li sreću da živi­mo u dobrim odnosima s obi­telji ili sami, pokušajmo ovih blagdana učiniti iskorak i u našem životu i ponašanju. Po­kušajte obići staru osamljenu prijateljicu ili prijatelja, susjeda ili dalekog rođaka. Unesite u njihov dom dio radosti pomo- zite im pospremiti stan ako to nisu u mogućnosti, odnesite im nešto hrane koju ste sami s ljubavlju pripremili, podijelite kolače ili ih pozovite na objed u vlastiti dom.

     U udrugama organiziraj­te prigodna druženja. Okitite prostor i svakome poklonite sitnicu (kuglicu ili neki ukras za bor koji ste sami u udruzi izradili, jedan kolačić ili makar bombon), jer nije važna vri­jednost poklona nego iskrena želja i činjenje radosti drugo­me. Neke će podružnice ima­ti domjenke uz glazbu i ples, što je jako dobro i korisno za starije osobe. Netko se tada prisjeti samo veselih i sretnih dana iz svoje mladosti. Netko drugi možda razmišlja o nekim svojim životnim neuspjesi­ma ili promašajima, o ljudima koje je volio, a više ih nema, o svojoj osamljenosti, bolesti, siromaštvu, o smrti i vlastitom umiranju. To uglavnom javno pokazuju, jer podsvjesno traže pomoć. Na njih treba obratiti posebno pažnju.

     Najhrabriji će organizirati i doček Nove godine kao vrhu­nac završetka jedne uspješne godine i radosti na daru još jedne nove. Hrabrost je osta­ti budan cijelu noć, jesti i piti, plesati i sve to preživjeti.

     Ovih dana obilazeći grad, ma koliko god se žurili, zau­stavite se kod prodavača lista beskućnicima, ako možete kupite list i porazgovarajte s njim, ohrabrite ga i poželite mu sretne blagdane. Ako ste na kućnu adresu dobili čestit­ke nekih udruga čiji ih članovi sami izrađuju, ne zaboravite ih platiti. Donirajte ako ste u mo­gućnosti makar 50-100 kuna nekoj udruzi (naravno možete svojoj).

     Družite se i poklonite pa­žnju osamljenima, jer ovo je vrijeme koje slavi radost, ljepo­tu i mladost, a stariji se teško snalaze u novim odnosima u društvu, ali i u vlastitim obite­ljima, jer je sve veći međuge- neracijski jaz. I siromaštvo sta­rijih osoba je sve veće, jer više od 50 posto umirovljenika ima niske mirovine, u zoni su siro­maštva. Samoubojstva starijih osoba ne smiju se događati pored nas. Dužni smo zaštiti svoju generaciju.

     Ove smo se godine lijepo družili, surađivali uspješno i na zadovoljstvo svih naših člano­va, zajedno dijelili probleme generacije, a želim i vjerujem da ćemo to činiti još bolje u Novoj.

Blagoslovljen Božić i sret­nu novu 2019. godinu svima vama i vašim obiteljima želim od srca.