UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


Pravednost prema djeci

Pitanje: Ženio sam se dva puta nakon smrti prve supruge. Iz prvog braka imam sina. No, nakon nekog vremena sam se ponovno oženio i u drugom braku sam postao otac još dvoje djece. Tijekom drugog braka sam nastojao da jednako volim i tretiram svo troje djece u čemu mi je moja žena zdušno pomagala. Kad mi se sin iz prvog braka ženio, u dogovoru sa ženom, kupio sam mu veći stan te mu još dao vikendicu sa vinogradom nedaleko od Zagreba. Sina iz prvog braka sam stambeno zbrinuo, pa bih to htio učiniti i sinovima iz drugog braka. Postoji li pravna mogućnost da osiguram njih na način da sin iz prvog braka ne traži poslije moje i ženine smrti nužni dio koji bi mu pripao po osnovi nasljedstva, ako ja načinim oporuku samo u korist sinova iz drugog braka? (J.B., Zaprešić)...

Read more...


Zavrzlame oko groba

Pitanje: Moja teta ima grobno mjesto na Mi-rogoju. S obzirom na to da sam joj jedini nećak, htjela bi mi darovati to grobno mjesto, s time da se ja ugovorno obvežem da ću je nakon njene smrti pokopati u to grobno mjesto na uobičajen način. Je li pravovaljan takav ugovor o darovanju grobnog mjesta i mogu li se upisati u javni očevidnik kao vlasnik grobnog mjesta kojeg mi je teta darovala? (I.M., Zagreb)...

Read more...


 

Najam po oporuci

Pitanje: Udala sam se za udovca koji je u prvom braku imao dvoje djece. Suprug često pobolijeva te se odlučio sastaviti oporuku kojom je svoju kuću ostavio djeci, a meni je dao pravo doživotnog stanovanja. Ne znam znači li to pravo da smijem iznajmljivati kuću ili neki njen dio trećim osobama, jer imam nisku mirovinu, pa bez iznajmljivanja ne bih imala čime plaćati režije. Molim vas za što brži odgovor, jer bih tražila od muža da izmi­jeni oporuku čime bih si osigurala kakvu-ta- kvu budućnost. (V.K., Križevci)..

Read more...


 

Služnost bez prekida

Pitanje: Pokojni otac je uz naknadu sa su­sjedom sklopio sporazum o osnivanju prav­ne služnosti puta na rok od 20 godina. Kao naknadu za navedenu služnost, otac se ob­vezao plaćati 1.500 kuna godišnje. Nažalost, nakon pet godina je poginuo, računajući od dana potpisa sporazuma o osnivanju služ­nosti. Susjeda tvrdi da je smrću oca prestalo pravo služnosti, bez obzira što je sporazu­mom trajanje služnosti utvrdilo na 20 godi­na. Ja mislim da služnost traje onoliko koliko je sporazumom predviđeno, bez obzira na to što je otac preminuo pet godina nakon što je potpisao sporazum. Tko je u pravu?(L. A., Kastav)..

Read more...


 

Valjanost čitljive oporuke

Pitanje: Moj stric je samac i vlasnik većeg imanja, tako da mu ja pomažem u poslovima oko imanja. Odlučio mi je oporučno ostaviti cijelo imanje. Ima veliko povjerenje u mene, pa mi je na čuvanje ostavio i svoju vlasto­ručno napisanu oporuku. Kuverta nije bila zapečaćena, tako da sam imao priliku vidjeti sadržaj i formu oporuke. S obzirom na to da stric ima nečitak rukopis, odlučio sam sasta­viti oporuku tiskanim slovima. Oporuku je i potpisao tiskanim slovima, s time da je umje­sto svoga punog imena stavio samo početno slovo, a prezime je napisao cijelo. Zbog nje­gova potpisa i tiskanih slova oporuke, počeo sam sumnjati da bi ona mogla biti proglaše­na nevažećom, pogotovo zato jer će nasljed­nici koji njome neće dobiti ništa, učiniti sve da ona bude nevažeća. Zanima me imaju li tiskana slova i potpis samo s prvim slovom imena utjecaja na valjanost oporuke?(B.Č., Karlovac)..

Read more...