UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Nemam nasljednika

Pitanje: Rođena sam tijekom Drugog svjet­skog rata, nisam poznavala svoje roditelje, jer većinu života sam provela u domu za siročad. No, to me nije spriječilo da svojim radom i tru­dom uspijem u životu i steknem imovinu. Na žalost, nisam se nikad udavala niti sam imala djece kojoj bi ostavila sve što sam stekla. Od obitelji nemam nikoga, niti znam da netko po­stoji, tako da nisam ostavila nikome imovinu pa me zanima što će biti sa svime što posjedujem. (S.P., Pula)...

Read more...

 


 

Pronađen novac iz novčanika

Pitanje: Hodajući ulicom pronašao sam novčanik u kojem je bila pozamašna svota nov­ca. Uz novac u novčaniku su bili i dokumenti vla­snika novčanika. Moram priznati da sam, s obzi­rom na to da je u pitanju bila veća svota novca, bio u dilemi hoću li zadržati novac za sebe. Me­đutim, jednostavno savjest mi nije dozvolila da to učinim, a pogotovo s obzirom na to da sam imao podatke o osobi čiji je novčanik bio, stoga sam odlučio otići na policiju. Tamo su mi rekli da sam pošteno i pametno postupio jer bih u pro­tivnome počinio kazneno djelo„utaje", što bi me moglo koštati i slobode. Visina kazne ovisila bi o količini novca kojeg bih utajio na gore opisani način da sam drukčije postupio. Recite mi jesam li postupio pravilno i bih li stvarno završio u za­tvoru da se saznalo da sam utajeni novac uzeo zadržao? (D.P., Zagreb)...

Read more...


 

Vjerovnik supruge potražuje dug

Pitanje: Dosta sam se kasno ženio. Nisam znao da se moja supruga prije braka financijski zadužila, tako da sam se neugodno iznenadio kada je vjerovnik moje supruge zatražio povrat duga koji je moja žena napravila prije sklapa­nja braka. Odbio sam platiti dug jer za njega ni­sam ni znao, a niti je vjerovnik imao dokaze da je pozajmio mojoj ženi bilo kakav iznos. Na to mi je vjerovnik zaprijetio sudom ali i s obilnim zateznim kamatama. Ja sam ostao pri svome te dug nisam vratio. Jesam li u pravu u pogledu naplate duga koji je napravila moja supruga bez moje suglasnosti ili znanja? Jesam li u pra­vu? (M.K., Novigrad)...

Read more...


 

Doživotno uživanje u kući

Pitanje: Suprug, koji je nedavno umro, opo­ručno je našoj kćeri ostavio obiteljsku kuću, s time da je meni ostavio pravo doživotnog uživa­nja kuće. Znači li to da je vlasnica kuće moja kći, a da ja imam pravo samo na doživotno uživa­nje kuće? Poznato mi je da kao osoba, koja ima pravo doživotnog uživanja, mogu kuću iznaj­mljivati trećim osobama, uređivati ju, ali bez da se kuća namjenski mijenja. Dakle, ja nisam ni­kakva kućevlasnica, što me boli, jer sam kuću u najvećem dijelu gradila s pokojnim suprugom. Budući da je pokojni suprug zaviještao oporuč­no kuću našoj kćeri, smatram da mi je učinjena nepravda. (Lj.J, Slavonski Brod)...

Read more...


 

U škripcu

Pitanje: Udovac sam već duže vrijeme, a stanujem u svojoj nedovršenu obiteljskoj kući. S obzirom na to da mi je mirovina niska, nisam u stanju kuću dovršiti, čak štoviše, nedostaju mi sredstva potrebna za život. U mom susjedstvu stanuje mlađi bračni par, koji su podstanari. Spre­mni su mi pomoći kad god mi nešto zatreba. U međuvremenu naši odnosi su bili sve bolji, pa su oni predložili da sklopimo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a uz to da će dovršiti neizgrađeni dio kuće. Kuća bi naravno poslije moje smrti pripala njima. Meni je to odgovaralo te smo kod javnog bilježnika sklopili ugovor o doživotnom uzdržava­nju. Nažalost, stvari su se u međuvremenu promi­jenile, jer je muž izgubio posao, tako da ne samo da nije mogao dovršavati neizgrađeni dio kuće, nego je dovedeno u pitanje osnovno uzdržava­nje cijele obitelji, a pogotovo što im je, izgleda, i dijete na putu. Što da radim? Ne mogu se nikako potužiti na davanje uzdržavanja, jer mi ni vlastita djeca ne bi bila bolja, ali to ne mijenja činjenicu da nemamo sredstava za život. (B.Č., Bjelovar)...

Read more...