UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Aneks na ugovor

Pitanje: Sklopio sam sa stricem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg smo ovjerili i solemnizirali kod javnog bilježnika. Naknadno sam primijetio da u ugovoru ne stoji odredba o pravu zabilježbe ugovora u zemljišne knjige. Da li je to propust, a ako jest (stric mi je još uvijek živ), možemo li naknadno napraviti aneks ugovora? (L.V., Osijek)...

Read more...


 

Otac me isključio

Pitanje: Mene je pokojni otac isključio iz nasljedstva, pa i njegova nužnog dijela navodeći u oporuci da sam se odao piću, kocki i nepoštenom životu, te ukoliko bilo što naslijedim da ću to proćerdati sa lošim društvom s kojim sam provodio veći dio života. Koliko znam imam pravo na nužni zakonski dio, te me otac nije mogao zbog mog načina života u potpunosti isključiti iz nasljedstva. Jesam li u pravu, pripada li mi pravo na zakonski nužni dio? (M.K., Sisak)...

 

Read more...


 

Ilegalni podstanar

Pitanje: Otkupila sam stan na kojem je postojalo stanarsko pravo, a obzirom da sam prije dosta vremena otišla na rad u Njemačku, prepustila sam sinu i snahi korištenje stana dok se nalazim na radu u Njemačkoj. Bliži mi se mirovina, te sam sina upozorila da se usko­ro vraćam u Hrvatsku, te da mi treba isprazni­ti stan kako bih ja mogla normalno živjeti u svom stanu. Međutim, sin mi je dao do znanja da on i njegova žena, s obzirom da su dobili dijete, ne misle napustiti stan, jer nemaju od čega plaćati najamninu. Zaprepaštena sam jer nisam to očekivala od sina. Molim vas za sa­vjet kako postupiti da dođem u vlasništvo sta­na kojeg sam zaradila mučeći se u Njemačkoj. (M.T., Mannheim)...

Read more...


 

Greška bez posljedica

Pitanje: Pišući žalbu protiv presude Općinskog suda načinio sam omašku jer sam žalbu naslovio na Županijski sud, s obzirom na to da je u pouci o pravnom lijeku stajala odredba da se žalba podnosi Županijskom sudu putem ovog suda. Ja sam to pogrešno protumačio i žalbu naslovio na Županijski sud, umjesto da navedem Općinski sud kojemu se upućuje žalba. Stoga se bojim da će mi žalba kao nepravovremena i podnesena nenadležnom sudu biti odbačena, što bi za mene bilo vrlo nepovoljno, jer se radi o vrlo bitnoj stvari. (A.B., Zadar)...

Read more...


 

Nestašni unuci

Pitanje: Moja baka, koja je već u poznim godinama, u suvlasništvu je veće obiteljske kuće koju koristi sa ostala dva suvlasnika koji su njezini unuci. Baka mi se stalno žali na buku i galamu koju zajedno sa svojim društvom čine njezini unuci koji joj čak prijete fizički ukoliko im bude i dalje prigovarala. Ne zna jadnica što da učini, da li da ih prijavi policiji ili da zatra­ži pomoć nadležnog centra za socijalnu skrb. Pita me što mora učiniti kako bi ostatak života provela u miru? (S.B., Bjelovar)...

Read more...