UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Djeca protiv maćehe

Pitanje: Bila sam u braku pet godina, a iz prvog bra­ka suprug ima dvoje djece. Mi nismo imali zajednič­ku djecu. Moram priznati da nam je brak od početka bio loš, često smo se svađali, ali ipak bi se na kraju pomirili. Međutim, nakon posljednje svađe suprug je podigao tužbu za rastavu braka zbog trajnog nespo­razuma i uzajamnog neslaganja te stalnih svađa. Nakon podizanja tužbe, suprugu je iznenada pozlilo, te je, usprkos pravovremene medicinske intervenci­je, umro od moždanog udara. Napominjem da nakon podnesene tužbe nije održano ni jedno ročiš­te, tako da nije niti donesena presuda o rastavi bra­ka. Stoga sam pravno još uvijek zakonita supruga pokojnom mužu te smatram da imam pravo nasljeđi­vanja dijela imovine pokojnog supruga. S time se ne slažu sin i kćer supruga iz prvog braka jer im je poz­nato da je otac prije svoje smrti podnio tužbu za rastavu braka, a da će oni tražiti da se donese pre­suda kojom se brak razvodi. Informirala sam se kod jednog odvjetnika koji mi je, nakon uvida u podnese­nu tužbu, rekao da ću ostati bez nasljedstva, ako se dokažu navodi iz podnesene tužbe. (I.J., Osijek)...

Read more...

 

Etažiranje bez suglasnosti?

Pitanje: Nakon smrti oca, brat, dvije sestre i ja smo naslijedili veću obiteljsku kuću s četiri stana te raz­mišljamo o etažiranju stanova kako bi svaki od nas imao stan u svojem vlasništvu. S obzirom na to da su stanovi približno jednake veličine, lako smo se suglasili kome će pripasti pojedini stan. Međutim, jedna od sestara nije sklona da se stanovi etažiraju, već tvrdi da se time praktički ništa ne dobiva jer sta­nove već koristimo te ističe kako se samo rade veli­ki, nepotrebni troškovi etažiranja. Molimo Vas da nam odgovorite možemo li bez njene suglasnosti provesti etažiranje, te što sve moramo poduzeti da to učinimo. (J.P., Samobor)...

Read more...

 

Prevarila nas žena koju smo plaćali

Pitanje: Nas četvero braće i sestra brinuli smo se za našu staru tetku kojoj smo bili jedini živi rođaci i nas­ljednici. Međutim, kako ne živimo u istom mjestu gdje živi i tetka, angažirali smo uz naplatu jednu osobu iz njenog mjesta da brine o tetki u našoj odsutnosti. Tetki smo dolazili kada god je to bilo moguće, dono­sili smo joj hranu i za vrijeme našeg duljih posjeta, osoba koja joj je pomagala nije bila potrebna. Nažalost, tetka je nedavno umrla, a na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika pojavila se osoba koju smo mi angažirali za pomoć tetki te je pokazala ugo­vor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila s tet­kom. Navedenim ugovorom teta je svu svoju imovi­nu, koja je znatna, ostavila toj osobi. Temeljem ugo­vora o nasljeđivanju, javna bilježnica donijela je rje­šenje kojem se obustavlja ostavinski postupak, jer nema imovine koja bi se mogla podijeliti nama, za­konskim nasljednicima, jer je sve pripalo davateljici uzdržavanja. Ne možemo se pomiriti s činjenicom da je čitava imovina pripala osobi koja tetki ništa nije značila i kojoj smo mi plaćali odgovarajuću naknadu da brine o tetki. Zanima nas je li imamo izgleda da sudskim putem raskinemo taj ugovor te da naslijedi­mo ono što nam zakonski pripada. (M.Ž., Zagreb)...

 

Read more...

 

Pitanje očinstva i nasljeđivanja

Pitanje: Iako imam 27 godina nikad nisam saznao tko mi je otac. Majka mi je umrla vrlo mlada, nikada mi nije govorila o ocu, niti mi je rekla tko je on. Iako sam bio smješten u Dom za nezbrinutu djecu, uspio sam završiti za vodoinstalatera, zaposliti se i biti potpuno samostalan. Uskoro se namjeravam oženi­ti, a misao o ocu me neprestano proganja. Nedavno sam razgovarajući s jednim čovjekom u kafiću saz­nao s kim se moja majka tada „zabavljala” te da je on vjerojatno moj otac. Jako sam se iznenadio, pogotovo jer sam ga poznavao i bio s njim u dobrim odnosima, bez obzira na razliku u godinama. Nisam dugo oklijevao, već sam otišao kod te osobe i „ble­firao” tvrdeći kako imam dokaze da je on moj otac te da ću to reći njegovoj obitelji - ženi i dvoje djece. Očito sam ga jako prestrašio jer ni jednog časa nije negirao tu mogućnost, već me molio da to ne kaž­em njegovoj obitelji jer bi vjerojatno došlo do razvo­da, a pitanje je kako bi njegova djeca reagirala. Obećao mi je da će u oporuci priznati očinstvo te da će mi dati dio svoje imovine ako prešutim da mi je otac. Recite mi što da radim? Ne bih mu htio razo­riti brak bez obzira što mi je učinio, a s druge strane zašto kao njegovo vanbračno dijete koje ima svoja prava ne bih dobio ono što mi po zakonu pripada. (M.T., Zagreb)...

Read more...

 

Moj brat misli da je jedini vlasnik

Pitanje: Brat i ja smo naslijedili od pokojnih roditelja stariju obiteljsku kuću koja nije imala građevinsku dozvolu te je bila neuporabiva za stanovanje, jer se u nju dugo ništa nije ulagalo. Odlučili smo legalizira­ti kuću te je zajednički urediti za stanovanje ili proda­ju. Kako je moj brat građevinski inženjer, odlučili smo da on podnese zahtjev za legalizaciju, jer se lakše snalazi u dokumentaciji koju je potrebno priložiti za ishođenje legalizacije. S obzirom na to da je on pod­nio zahtjev za legalizaciju, označen je u zahtjevu kao podnositelj te je snosio sve troškove. Rješenje o iz­vedenom stanju zbog toga glasi na njega, a moj brat je sada zaključio da je i kuća njegova te se tako po­čeo ponašati. Najavio je da će kuću potpuno srušiti i izgraditi na tom mjestu novu, ne spominjući da sam ja suvlasnik kuće u jednoj polovini. Kad sam mu to predbacio rekao mi je da ja nemam s tim nikakve ve­ze, jer se on mučio i plaćao troškove za rješenje o le­galizaciji te da rješenje glasi na njegovo ime, a da je time i kuća njegova. Naravno da se s tim ne slažem pa me zanima koliko je moj brat u pravu kada tvrdi da je zbog njegovog truda i troška postao vlasnik čitave kuće. (B.R., Sisak)...

 

Read more...