UVODNA RIJEČ
Draga Kolinda, hvala na torti
Piše: Jasna A. Petrović
Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom. No, nisu umirovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: „Polako, korak po korak!"Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.
Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno požaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su „nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle". Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno - da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.
I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li mirovine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast malih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?
I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, humano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je isprva bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije platila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: „Ako nemate za kruh, jedite kolače!"
Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao prirodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.
Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina - jer samo ih toliko uspijeva dobiti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla provesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune - što je hrvatska linija siromaštva.
Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umirovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: „Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite".
Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Podsjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom „Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama". Uskoro su branitelji dobili bitno povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: „Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi." I donijela je tortu.
Hvala, draga Kolinda, na torti.
Web stranice naših podružnica
Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik
Sto nasljednika, jedno zemljište
Pitanje: Živim s ocem i njegovom drugom ženom na većem poljoprivrednom gospodarstvu koje je jedno od najvrjednijih u okolini. Otac je pored mene imao još jednog sina i kćerku koji su nakon ženidbe i udaje otišli živjeti na imanje svojih bračnih drugova. Poslije majčine smrti otac se ponovno oženio sa ženom koja je iz prvog braka imala dvije kćeri koje žive s nama. S obzirom da otac i ja uz pomoć poljoprivredne mehanizacije obrađujemo naše gazdinstvo, ono stalno napreduje tako da možemo pohvaliti da smo najveće „gazde" u selu. Brat i sestra koji u otišli od nas nakon ženidbe, dođu samo u posjet kad nešto trebaju, nikada da bi pomogli. Kćeri od maćehe rade kućanske poslove, a s obzirom na to da je maćeha u punoj snazi, njihov doprinos našem kućanstvu je zanemariv. Otac je svjestan svega što se dešava, da od svoje djece koja su se poženila nema nikakve pomoći ni koristi, a od pastorki također. Stoga smo otac i ja jednom prilikom sjeli i razgovarali što će biti nakon njegove smrti. On ne želi da se imanje rasipa i dijeli, a siguran je u mene i moj odnos prema njemu i prema našem imanju. Zatražio je da se putem odvjetnika ili interneta informiram što treba učiniti da imanje pripadne u cijelosti meni, te da ga ne trebam s nikim dijeliti. Molim vas dajte mi savjet kako to učiniti da zadovoljim očevu volju u pogledu raspolaganja sa imanjem nakon očeve smrti. (I.D., Caginec)...
Snaha prijeti deložacijom
Pitanje: Nakon smrti muža naslijedila sam zajedno sa sinovima svaki po trećinu dvosobnog stana u Zagrebu. Jedan sin je u međuvremenu umro, pa je trećinu stana naslijedio njegov sin, moj unuk. Sin se u međuvremenu razveo od žene te je živio u stanu zajedno sa mnom. Unuk je nastavio živjeti sa svojom majkom, često me posjećuje i čini mi usluge, koje bi inače bio dužan činiti sin, no on je zaokupljen vlastitom ženom koja me živu ne može smisliti. Na moje iznenađenje sin mi je darovao trećinu stana, da bi kasnije tražio od mene da sklopim s njegovom ženom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za ukupno trećinu stana. Unuku je ostala nedirnuta njegova trećina stana, a on mi je obećao da nipošto neće prepustiti svoju trećinu mome sinu i snahi. Naknadno sam saznala da je sin meni darovao svoju trećinu stana. Iz razloga što je bio dužan veću svotu novaca koje je izgubio na kartama pa je darovanjem nastojao izbjeći mogućnost da ga prisile na vraćanje duga. U međuvremenu sin i snaha su na mene izvršili pritisak i na prevaru me prisilili da sklopim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Sada mi snaha prijeti da će me kao vlasnica izbaciti iz stana. Sin mi ne može ili ne želi pomoći. Jedino unuk mi pruža podršku. Što da radim, mogu li tražiti raskid ugovora, a nemam novaca za odvjetnika? (B. C.,Zagreb)...
Sukob nakon očeve smrti
Pitanje: Pokojni otac mi je oporukom ostavio dio svog imanja, dok je preostali, veći dio imanja ostavio neraspoređeno. Otac je umro, a braća i sestre smatraju da ja nemam nikakva daljnja prava na neraspoređeni dio ostavine, jer sam namiren oporukom. Ako je to točno, ja sam prošao daleko gore nego oni, jer neraspoređeni dio imovine trebali bi oni sami dijeliti. Da li je to točno? (B.M., Pula)...
I polubrat ima pravo na stan
Pitanje: Otac je u prvom braku, zajedno s tadašnjom suprugom kupio stan u Zagrebu. Kupoprodajni ugovor, iako potpisan od strane prodavatelja, nije ovjeren. Nakon razvoda braka otac se ponovno oženio te je nastavio živjeti u kupljenom stanu zajedno s majkom, koja me je u braku rodila. Prošlo je 30 godina od kada je stan kupljen, no nikad nije ovjeren ugovor o kupoprodaji stana. Premda sam oca uvjeravao o nužnosti ovjere ugovora, on to odbija jer smatra da mu stanovanje u stanu duže od 30 godina, daje pravo na stan. Molim vas da mi odgovorite da li sam u pravu glede obveze ovjere kupoprodajnog ugovora, te time stjecanja prava vlasništva. Napominjem da je proda- vatelj stana još uvijek živ, ali da je slabog zdravstvenog stanja. Uz to navodim da je otac u prvom braku imao sina koji trenutno živi u Kanadi. (Z. Š., Sisak)...
Daleko je Kanada
Pitanje: Preselio sam se prije tri godine sa obitelji u Kanadu, a svoje nekretnine, zemlju i kuću ostavio sam rođaku na čuvanje i korištenje. Nekretnine nisam htio prodati jer sam računao da ću se vratiti čim zaradim dovoljno novaca da uredim imanje i kupim potrebnu mehanizaciju za poljske radove. Prije dvije godine moj rođak mi je javio da je susjed uzurpirao moje zemljište te da ga obrađuje i koristi za svoje potrebe. Napisao sam pismo susjedu, te ga zvao telefonom, tražeći od njega da prestane s korištenjem moga imanja jer se namjeravam uskoro vratiti. Međutim susjed se oglušio na moj zahtjev, štoviše prema informaciji koju sam dobio od rođaka, sagradio je put preko moga imanja kojeg koristi za potrebe prijevoza. Što da radim i kako da zaštitim svoj posjed, a da ne moram dolaziti iz Kanade? (I.G., Krapina)...