UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Sumnjičavi ujak

Pitanje: Samac sam i posjedujem lijepo gospodarstvo. Iako sam još u snazi, u obav­ljanju poslova na imanju pomaže mi moj nećak. Premda imam još rodbine, nitko dru­gi osim tog nećaka ne razgovara sa mnom. Zato sam odlučio da mu darujem imanje, samo se bojim da se nećak, nakon što po­stane vlasnik, ne promijeni u odnosu na mene. Čuo sam za takve slučajeve pa bih se htio zaštititi da pod stare dane ne ostanem bez igdje ičega. Što da činim da se osiguram od mogućih negativnih posljedica ugovora o darovanju? (Ž.B., Strizivojna)...

Read more...


 

Kome ide moj dug?

Pitanje: Poprilično sam se iznenadio kada sam neki dan od nepoznate osobe do­bio obavijest da sam mu dužan veću svotu novca i to po dugu kojeg sam imao prema mom vjerovniku po osnovi zajma. Kada sam tražio objašnjenje, on mi je objasnio da, umjesto njemu, dug trebam podmiriti trećoj osobi, jer je on njemu dužan. Moj vje­rovnik nije tražio moju suglasnost za ustu­panje duga trećoj osobi, pa nisam niti htio podmiriti dug. Uskoro mi je došla tužba ko­jom me treća osoba tuži i traži da podmirim dug koji sam bio dužan mom vjerovniku. Kakvi su mi izgledi u parnici, jer ja se nisam zadužio kod tužitelja, nego kod vjerovnika s kojim sam sklopio ugovor o zajmu? (K.S., Zagreb)..

Read more...


Maćehina posla

Pitanje: Otac mi je oporučno ostavio obi­teljsku kuću, a maćehi je dao pravo doživot­nog korištenja jednog stana u kući. Kakva su njezina prava? Može li stan iznajmiti, preu­ređivati ili možda otuđiti nekim pravnim po­slom (prodaja, darovanje i sl.)? Napominjem da ima namjeru stan preurediti u poslovni prostor, te otvoriti obrt. S obzirom na to da je počela pripremati stan za preuređenje, imam li pravo to zaustaviti? (A.K., Zagreb)...

Read more...


 

Promjena ugovora

Pitanje: Imam dobre odnose sa svojim ujakom koji je samac. Darovao mi je svoju obiteljsku kuću, s time da je prijenos vla­sništva odgodio do svoje smrti. Nakon ne­kog vremena, predložio mi je da darovni ugovor raskinemo, a s obzirom na to da mu ja inače pomažem u svemu, predložio mi je da sklopimo ugovor o doživotnom uzdr­žavanju. Trebam li to prihvatiti, jer darovni ugovor ne sadrži nikakve obveze koje ja moram ispunjavati? (Š.B., Cres)..

Read more...

 


Dug u zastari

Pitanje: Prije nekoliko godina posudio sam od brata znatnu svotu novca potrebnu za završetak kuće koju sam gradio. Sklopi­li smo pisani ugovor kojim sam se obvezao vratiti novac s kamatama u roku od pet go­dina. Nažalost, poslovi su mi krenuli loše, prošlo je pet godina, a ja nisam vratio dug. Brat je podnio tužbu protiv mene, a s obzi­rom na to da sam priznao postojanje duga, sud je donio presudu temeljem priznanja, te me obavezao na plaćanje glavnice, troškova i kamata. Nisam se žalio protiv presude, nego sam dignuo kredit u banci te podmirio dug u cijelosti. Nedugo nakon toga saznao sam da je dug pao u zastaru jer je prošlo pet godina od dana kada sam dobio novac na posudbu. Tražio sam od brata da mi vrati barem iznos kamata i troškova postupka, ali on to odbija. Imam li pravo na povrat duga, jer je on u za­stari? Zašto me sud nije upozorio na zastaru, a smatram da je to trebao učiniti? Ima li smi­sla pokrenuti parnicu za povrat duga koji je u zastari? (J.D., Koprivnica)...

Read more...