UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Pravo tužbe nakon odricanja?

Pitanje: Na ostavinskoj raspravi nakon smr­ti oca, uvrijeđen, jer me otac ispustio imenovati nasljednikom u oporuci pored dva polubrata, kojima je ostavio svu svoju imovinu, nisam zatra­žio pravo na nužni dio ostavine. Tek kada je rje­šenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, utvr­dio sam koliku sam si nanio štetu jer je ostavina bila stvarno velika. Zanima me mogu li tužbom naknadno zatražiti nužni dio? Uz to sam saznao da je otac sačinio još jednu oporuku za preostali dio ostavine u kojoj ja nisam ponovno spomenut. Zanima me jesam li se odricanjem od nužnog di­jela vezanog za prvu ostavinu odrekao i prava na nužni dio po drugoj oporuci. (K.D., Zadar)...

Read more...

 

Dosmrtno ili doživotno uzdržavanje?

Pitanje: S kćerkom sam sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U ugovoru je utvrđe­no kako sva moja pokretna i nepokretna imo­vina prelazi u vlasništvo kćerke poslije moje smrti. Naknadno sam saznala da u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju omogućuje davatelju uzdržavanja da odmah po solemnizaciji ugovo­ra u javnog bilježnika može prenijeti imovinu u svoje vlasništvo. S obzirom na sadržaj ugovora proizlazi da sam sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne od dosmrtnom, jer u ugovoru stoji da se imovina prenosi na davatelja uzdrža­vanja, tj. na moju kćerku nakon moje smrti. Ja nikako ne bi pristala na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, već sam potpisala ugovor iz razlo­ga što u ugovoru stoji da se prijenos imovine vrši nakon moje smrti. Zbunjena sam, jer sada ne znam koji sam ugovor zapravo sklopila - ugovor o dosmrtnom kako stoji u nazivu ili doživotnom kako to stoji u sadržaju. Molim vas da mi pojasni­te situaciju. (LB., Slavonski Brod)...

Read more...

 

Razularene unuke

Pitanje Moje dvije unuke, koje jako volim, nagovorile su me da ih primim u svoju kuću, kao i njihove izvanbračne partnere. Nisam ih nikako mogla odbiti, a da sam znala što me čeka, sigur­no bi to učinila. Naime, dotad mirna kuća sada grmi od muzike koju nemilice puštaju unuke i njihovi partneri, kao i društvo koje im dolazi u posjete. Da stvar bude gora, ne pada im napa­met da plaćaju režije, kao što su voda, struja, plin, a s obzirom da ih je ukupno četvero, mo­žete misliti koliko su mi se režije povećale, što ja kao vlasnica moram plaćati. Opominjala sam ih da se smire, cijene moju privatnost i dobru vo­lju da im pomognem, te da prestanu s daljnjim uznemiravanjem i da nadoknade troškove režija. Oni su me doslovno ismijali i rekli „što nam mo­žeš, mi smo ovdje sada posjednici i imamo ista prava kao ti". Što da radim, kakve pravne radnje trebam poduzeti da se riješim neželjenih uljeza te da počnem opet živjeti normalnim životom? (.J.K., Đakovo)

Read more...

 

Podjela kuće zbog vlastitog mira?

Pitanje: Živim u braku koji se nalazi pred raspadom. Žena koju sam oženio te primio pod svoj krov svojata pravo na dio moje kuće, prem­da sam kuću stekao nasljeđivanjem i dodatnom izgradnjom prije sklapanja braka. Svakako je važno kako prije sklapanja braka nismo živjeli zajedno. Supruga je odnedavno počela dovoditi i nepoznato društvo u kuću i to najčešće pijane muškarce i žene, koji su toliko bezobrazni da mi prijete u vlastitoj kući. Odlučio sam podni­jeti tužbu za razvod braka, a kada je žena za to saznala, odmah je angažirala odvjetnika koji mi predlaže nagodbu na način da ženi darujem po­lovicu kuće, jer da je ona sudjelovala u njezinoj izgradnji. Molim vas da mi odgovorite kako da se postavim te da li da zbog vlastitog mira pri­stanem na podjelu kuće? {S.V., Petrinja)...

Read more...

 

Uzet ću što mi pripada

Pitanje Nakon smrti muža, koji je umro bez oporuke, djeca i ja smo naslijedili njegovu imo­vinu koja se sastojala od velike obiteljske kuće, gospodarskih zgrada, poljoprivredne mehaniza­cije i velikog vinograda s kleti. Kao majka koja bezgranično voli svoju djecu nisam postavlja­la pitanja vezana za jednake dijelove prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice. Isto tako u ostavinskoj raspravi nisam isticala daje imovina pokojnog supruga bila zapravo bračna stečevi­na u kojoj sam ja trebala imati jednu polovicu. Međutim, jako sam se razočarala postupcima djece jer kod podjele imovine nisu pokazivali nikakvog obzira prema meni, naprotiv, nastoja­la su me što više zakinuti. Nakon dugo vremena slučajno sam pronašla muževu deviznu knjižicu, koja me je iznenadila veličinom štednog iznosa. Prema štednoj knjižici svi iznosi su položeni na devizni račun nakon što smo stupili u brak. S ob­zirom na to smatram da je iznos devizne štednje bračna stečevina i da imam pravo na jednu polo­vicu iznosa. Uzimajući pritom u obzir ponašanje svoje djece prilikom razdiobe imovine po osta­vinskom rješenju odlučila sam tražiti sve što mi pripada. Jesam li u pravu? (V.F., Sisak)...

Read more...