UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


Životna dvojba

Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo ne­ćaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te ne­mam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Pro­blem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napra­vim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve naj­gore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdr­malo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad po­kazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni po­stupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mo­gućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)...

Read more...


 

Razdvojena prebivališta

Pitanje: Moj otac s prebivalištem u Hrvat­skoj preminuo je prije mjesec dana. Majka mi ima 57 godina i živi u Bosni i Hercegovini. Ima li moja majka pravo na njegovu mirovinu? (N.F., Slavonski Brod)...

Read more...


 

Uzdržavale bogate supruge

Pitanje: S obzirom da je moja supruga po­krenula postupak za razvod braka zatražila je da sud odredi da sam joj dužan uzdržavati, jer da ona ne radi, a da sam ja zaposlen i imam solidna primanja. Moja supruga nije priopćila sudu da ima vlastitu imovinu, dakle imovinu koju je stekla prije braka te da je riječ o kući na moru koju tijekom cijele godine iznajmljuje te time stvara značajan prihod, znatno veći nego što ja zarađujem u radnom odnosu. Supruga je angažirala odvjetnika koji mi prijeti da ću morati za suprugino uzdržavanje, s obzirom da je u pitanju zakonsko uzdržavanje, plaćati pola plaće, pa sam se ozbiljno zabrinuo da se to stvarno ne dogodi. Doduše, izvan svake mi je pameti da ja uzdržavam suprugu koja ima veća primanja od mene te mi logika govori da to nije moguće. (I.S., Bjelovar)...

Read more...


 

Sumnjivo sudsko vijeće

Pitanje: Već dulji niz godina vodim spor vezan za vlasništvo nekretnine veće vrijedno­sti. Saslušani su brojni svjedoci, mijenjali se vještaci, a po mišljenju mog odvjetnika spor bih trebao dobiti, premda mu se čini da mi sudsko vijeće nije sklono, što je bilo vidljivo prilikom postupka izvođenja dokaza. Moram priznati da me ta činjenica zabrinula te sam spreman na najgore. U mirovini sam i cijeli spor mi je postao naporan. U slučaju da izgu­bim spor, imam li pravo prilikom podnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude tražiti od drugostupanjskog suda da se odredi nova rasprava pred drugim sudskim vijećem u dru­gom sastavu? Bojim se da će se čitava stvar ponoviti meni na štetu, ako se vijeće ne pro­mijeni. (D.L., Krapina)...

Read more...


 

Naknadno pronađena imovina

Pitanje: Na nedavno održanoj ostavin­skoj raspravi nakon smrti mog oca dao sam nasljedničku izjavu da se odričem svog na­sljednog dijela, jer sam zaključio da mi se ne isplati plaćati ostavinske pristojbe na dio koji bi mi pripao. Stoga je taj moj dio pripao mojoj braći. Nedugo nakon što je rješenje o ostavini postalo pravomoćno, saznalo se da je otac i u inozemstvu stekao značajnu imovinu, tako da sam zajedno s braćom bio vrlo zainteresiran za pripadajući dio te imovine. Međutim, bra­ća koja su prihvatila imovinu koja je bila prije predmet rasprave smatraju da sam neprihva­ćanjem imovine za koju nisam bio zaintere­siran, izgubio pravo i na imovinu koja je na­knadno pronađena. Smatram da imam pravo na svoj dio naknadno pronađene imovine, jer se o njoj nije raspravljalo u ostavinskom po­stupku niti se za nju znalo. Jesu li u pravu moja braća ili ja? (N.B., Osijek)...

Read more...