UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Kako do uknjižbe prava vlasništva?

Pitanje: Nedavno sam kupio veće građevinsko zemljište na kojem mislim izgraditi obiteljsku stam­benu zgradu za vlastite potrebe. S obzirom na to da mi je poznato da nisam vlasnik nekretnine sve dok ne provedem uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj ne­kretnini, molim vas da mi odgovorite što sve trebam učiniti da se upišem kao vlasnik zemljišta, te koji je sud nadležan za upis uknjižbe s obzirom na okolnost da se kupljeno zemljište ne nalazi na području mog pre­bivališta, što pretpostavlja nadležnost drugog suda? (S.T., Knin)...

Read more...

 

Stroža kazna od prvostupanjske?

Pitanje: Prije dvije godine prouzročio sam pro­metnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđena jedna oso­ba. U sudskom postupku proglašen sam krivim te sam kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 11 mjeseci be­zuvjetno. S obzirom na okolnosti prometne nesreće nisam zadovoljan presudom premda mi moj odvjetnik tvrdi da sam s obzirom na težinu ozljeda osobe koja je stradala, dobro prošao. Tražio sam od njega da pod­nese žalbu protiv presude, te uskoro očekujem pravo­rijek drugostupanjskog suda. Međutim, u nevezanom razgovoru s jednom stručnom osobom, saznao sam da postoji mogućnost da drugostupanjski sud uspr­kos mojoj žalbi izrekne strožu kaznu od one protiv koje sam se žalio. Je li to moguće? (M.A., Vukovar)...

Read more...

 

Zakupodavac hoće više

Pitanje: Sklopio sam ugovor o zakupu za obavljanje poslovne djelatnosti. S obzirom na to da mi je prostor savršeno odgovarao, sklopio sam ugovor na određeno u trajanju od tri godi­ne. Unaprijed sam platio trogodišnju najamninu, želeći se što jače osigurati glede trajanja zakupa. Odnosi između mene i zakupodavca su u po­četku bili idilični, a nakon proteka godinu dana, zakupodavac je počeo prigovarati visini zakupni­ne, tvrdeći da je ona preniska, te je tražio da se ista udvostruči. Naravno da na to nisam mogao pristati, a on mi je nakon mog odgovora uručio pisani otkaz ugovora o zakupu, bez obzira na či­njenicu da ugovor traje još dvije godine. Što da radim - da se upustim u spor i provedem u suđe­nju i svađi vrijeme do isteka ugovora ili da mirno iselim iz zakupljenog prostora jer sam u među­vremenu našao drugi odgovarajući prostor? Što je s novcem koji sam isplatio unaprijed, imam li pravo tražiti kamatu na preostali iznos zakupni­ne, te koja je pravna osnova za pokretanje spora za vraćanje zakupnine koju sam unaprijed platio? (F.K, Labin)...

Read more...

 

Otpremnina - da ili ne?

Pitanje: Krajem 2012. godine dobio sam od poslodavca poslovno uvjetovan otkaz s po­nudom za sklapanje novog ugovora o radu sa skraćenim radnim vremenom i otpremninom u slučaju da ne prihvatim ponudu za sklapanje novog ugovora. Ponudu nisam prihvatio, već sam pokrenuo spor nad nadležnim sudom, a na­kon četiri godine sudovanja, spor sam konačno izgubio. Nakon toga sam se obratio poslodavcu sa zahtjevom za isplatu otpremnine po osnovu 26 godina rada kod tog poslodavca. Ponuđena mi je otpremnina u iznosu od samo 50 posto ot­premnine predviđene pravilnikom o radu koji je bio na snazi u trenutku otkaza ugovora o radu. Što mogu učiniti - prihvatiti iznos koji mi nude za otpremninu i poslije zaostatak tužiti sudu ili odmah tužbom tražiti isplatu kompletne otpre­mnine u iznosu utvrđenom pravilnikom o radu? (N.Š., Split)...

Read more...

 

Otpremnina u nasljedstvo?

Pitanje: Prekapajući po staroj dokumenta­ciji našla sam odluku o otkazu ugovora o radu mog pokojnog oca. U odluci o otkazu stoji da otac zbog otkaza ima pravo na otpremninu i to u prilično visokom iznosu. S obzirom na to da sam sigurna da otac nije realizirao svoje pravo na ot­premninu, imamo li moja sestra i ja, kao jedine zakonske nasljednice, pravo tražiti od poslodavca isplatu otpremnine? Napominjem da je odluka o otkazu donesena prije četiri godine. Je li zbog toga nastupila zastara, te što nam savjetujete u vezi toga? (M.P., Rovinj)...

Read more...