UVODNA RIJEČ

Draga Kolinda, hvala na torti

Piše: Jasna A. Petrović

     Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom. No, nisu umi­rovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: „Polako, korak po korak!"

     Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.

Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno po­žaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su „nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle". Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno - da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.

      I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li miro­vine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast ma­lih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?

     I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, hu­mano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je ispr­va bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije pla­tila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: „Ako nemate za kruh, jedite kolače!"

     Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao pri­rodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.

     Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina - jer samo ih toliko uspijeva do­biti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla pro­vesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune - što je hr­vatska linija siromaštva.

     Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umi­rovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: „Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite".

     Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Pod­sjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom „Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama". Uskoro su branitelji dobili bit­no povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: „Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi." I donijela je tortu.

     Hvala, draga Kolinda, na torti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 


 

Pastorci uzimaju sve

Pitanje: Nakon smrti muža na ostavinskoj raspravi saznala sam da je muž sačinio oporu­ku kojom je svu svoju imovinu ostavio djeci iz prvog braka, dok je meni ostavio pravo doži­votnog plodouživanja obiteljske cijele kuće u kojoj smo do tada stanovali. S obzirom da sam sa pastorcima do tada bila u vrlo dobrim od­nosima, nisam tražila nužni dio imovine prem­da mi je zakonski pripadao. Poslije ostavinske rasprave situacija se iz osnove promijenila. Sada pastorci tvrde da je obiteljska kuća na kojoj mi je muž ostavio pravo plodouživanja prevelika te da imam pravo koristiti samo jed­nosobni stan u kući na kojoj oni imaju pravo vlasništva. Međutim, pokojni muž mi je opo­rukom ostavio pravo plodouživanja čitave kuće, te smatram da se pravo korištenja odno­si na čitavu kuću. Inače razmišljam, s obzirom da mi je obiteljska mirovina mala, da veći dio kuće dam u najam čime bi znatno popravi­la svoju financijsku situaciju. Imam li pravo kuću na kojoj mi pripada pravo plodouživanja iznajmiti, protiv volje svojih pastoraka? (A. A., Lički Osik)...

Read more...


 

Čije vrijedi više?

Pitanje: Nakon udaje moje sestre, otac joj je kupio veći dvosobni stan kojeg je u cijelosti namjestio i opremio s potrebnim uređajima. Nakon nekog vremena, otac je iznenada umro ne ostavivši iza sebe opo­ruku. Sestra je majci i meni dala do znanja da računa na dio obiteljske kuće koja je glasila samo na oca. Majka i ja se s time nismo složile, jer smatram da je sestra na­mirena darovanjem većeg dvosobnog stana, koji je uz to potpuno namješten i opremljen potrebnim uređajima. Jesmo li u pravu? (I.T., Koprivnica)...

Read more...

 


Prekršen otkazni rok

Pitanje: Sklopila sam ugovor o najmu stana na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine. Ugovorena je cijena najma, rok plaćanja (oko 10. u mjesecu za mjesec za koji se vrši plaćanje) te način plaćanja režija. Predviđen je otkazni rok od četiri mjeseca. Nažalost zapala sam u novčane teškoće, te nisam platila najamninu dva mjeseca za redom, a najmodavac mi prije­ti otkazom, premda je u ugovoru otkazni rok od četiri mjeseca. Ima li najmodavac pravo otkazati najam stana premda još nije istekao otkazni rok? (S. K., Zagreb)...

Read more...


 

Maćeha želi sve

Pitanje: Otac se nedugo nakon smrti naše majke ponovno oženio, a meni i bra­tu ostavio kuću u kojoj smo do smrti maj­ke svi zajedno stanovali. Otac je zajedno sa maćehom, preselio u kuću koja je bila u vlasništvu naše majke. Ostavinskim rje­šenjem, kuća je podijeljena na tri jednaka dijela, a otac je naslijedio jednu trećinu. Kuća je bila u derutnom stanju, tako da ju je otac uz pomoć maćehe morao potpuno urediti. Nažalost, nedugo nakon toga otac je umro, a maćeha smatra da cijela kuća treba pripasti njoj, jer ju je ona zajedno s ocem potpuno uredila. Brat i ja smatra­mo da kuća treba pripasti u većem dijelu nama, jer to je kuća naše majke. Jesmo li u pravu? (Z.Š., Karlovac)...

Read more...


 

Usmeni dogovori

Pitanje: Nedavno smo susjed i ja sklo­pili usmeni predugovor o prodaji parcele koja se nalazi na dnu mojeg dvorišta. Kako mu je novac hitno potreban, a parcela mu u građevinskom smislu ništa ne znači, bio sam vrlo zadovoljan ovom usmenom po­godbom, utoliko više što mi je susjed obe­ćao da će mi vrijednost parcele isplatiti u roku od osam dana računajući od dana sklapanja usmenog ugovora. Možete za­misliti moje razočaranje kada mi je susjed za tri dana rekao da odustaje od kupopro­daje, te da se je raspitao kod odvjetnika koji mu je rekao da usmeni predugovor o prodaji nekretnine ne obvezuje na sklapa­nje glavnog ugovora. (I. B., Krapina)...

Read more...