UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Kupac počinio štetu, a tuže mene

Pitanje: Prodao sam osobno vozilo prije 8 mjeseci, ali prijenos vozila nije službeno izvr­šen pa kupac nije registriran kao vlasnik vozila. U međuvremenu, kupac je s vozilom počinio veliku štetu (srušio ogradu i dio kuće). Budu­ći da vozilo i dalje glasi na mene, osoba koja je pretrpjela štetu traži da ja podmirim trošak obnove kuće i ograde. Ugovorom o kupopro­daji vozila uzalud sam pokušavao dokazati da vozilo nije u mome vlasništvu, no vlasnik kuće prijeti mi tužbom te me je njegov odvjetnik i pismeno opomenuo da sam dužan podmiri­ti štetu kao i nastale troškove. Van sebe sam i molim za savjet - jesam li odgovoran za nasta- lu štetu? (J.A., Zagreb)...

Read more...

 

Kako će reagirati braća i sestre?

Pitanje: Prije sedam godina otac mi je ugo­vorom o darovanju dao pola obiteljske kuće s okućnicom. Iako je ugovor ovjeren kod jav­nog bilježnika s mogućnošću upisa prava vla­sništva u zemljišne knjige, to nisam učinio jer nisam želio na oca svaliti bijes sestara i braće zbog darovanja. Važno je reći da o ocu jedi­ni brinem i pomažem mu u svemu za razliku od braće i sestara koji ga tu i tamo pitaju za zdravlje. Zbog toga je otac, uvidjevši situaciju, odlučio sa mnom sklopiti Ugovor o doživot­nom uzdržavanju kojem bi mi pripala druga polovica kuće, a predložio je i mogućnost da se već sklopljeni darovni ugovor opozove, a da predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bude cijela kuća s okućnicom. Otac me moli da o novom ugovoru nikome ništa ne govorim jer se boji reakcije ostale djece. Molim za savjet. (V.T., Rijeka)...

Read more...

 

Predbračni ugovor - valjan ili ne?

Pitanje: Prije sklapanja braka moj je muž inzisti- rao na sklapanju predbračnog ugovora kojim bi utvr­dili da njegova zarada ne predstavlja bračnu stečevi­nu koju bi dijelili na način da svakom pripadne jedna polovica. Ovo je obrazložio razlogom što je on podu­zetnik, čija je zarada desetak puta veća od moje, inače solidne plaće. Pristala sam i potpisala takav predbrač­ni ugovor, vjerujući da će se u slučaju razvoda braka primjenjivati odredba Obiteljskog zakona po kojoj se zarade bračnih drugova ima smatrati bračnom steče­vinom. Jesam li u pravu? (Z.Đ., Osijek)...

Read more...

 

„Bolje mršava nagodba, nego debela parnica"

Pitanje: Kupio sam trosobni stan po povoljnoj cijeni, te sam se obvezao da ću kupoprodajnu cijenu isplatiti u tri jednake rate do kraja godine u kojoj smo sklopili ugovor. Prodavatelj se obvezao da će mi ispla­tom druge rate predati tabularnu ispravu temeljem koje ću se uknjižiti kao vlasnik stana.

Međutim, od danja sklapanja ugovora okolnosti su se bitno promijenile. Nisam imao novaca za ispla­tu druge rate, tako da mi je prodavatelj odbio izdati tabularnu ispravu. Sagledavajući sve okolnosti proda­vatelj mi je predložio da sporazumno raskinemo ugo­vor o kupoprodaji, jer je vidio da neću imati dovoljno novaca za isplatu. Međutim, postavio mi je uvjet da ima pravo zadržati polovicu uplaćene prve rate, jer da je on pretrpio štetu odbijajući druge kupce. Da li da prihvatim njegov prijedlog ili da uđem u parnicu tražeći povrat čitave prve rate? (K.R., Split)...

Read more...

 

Naknada štete dio bračne stečevine?

Pitanje: Prije četiri godine pretrpjela sam nesreću na način da me je na nogostupu srušio i teško ozli­jedio automobil kojim je upravljao vozač pod utje­cajem alkohola. Nakon dugotrajnog liječenja sam se oporavila, te sam putem odvjetnika podnijela tužbu za naknadu štete. Tužba je od strane suda proglašena osnovanom, a nakon žalbe tuženog, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu. Zbog težine povrede dosuđena mi je pozamašna odšteta za pre­trpljene bolove i izgubljene novčane naknade, jer za vrijeme liječenja nisam radila, a sada sam otišla u mi­rovinu.

U međuvremenu, bračni odnosi su se totalno poremetili, tako da je suprug podnio tužbu za ra­zvod braka. Ono što me smeta je činjenica da suprug svojata pravo na polovicu naknade štete koju sam dobila putem suda zbog pretrpljenih ozljeda. Očito je suprug zaboravio besane noći pune bola i plača, a ja još uvijek osjećam posljedice nesreće. Moj suprug to zaboravlja, te tvrdi da je naknada koju sam dobi­la bračna stečevina koju prema zakonu treba dijeliti svakome po pola. Da li je on u pravu, jer smatram nepravdom da on iz moje muke i bolova vuče korist, pogotovo sada kada smo pred razvodom. Molim Vas za mišljenje. (R.J., Rijeka)...

Read more...