UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik


 

Smrt prije razvoda

Pitanje: Tijekom brakorazvodnog postupka umrla mi je supruga. Razvod nije okončan niti je donesena ikakva presuda glede braka. Zanima me da li imam pravo na nasljeđivanje pokojne supruge, jer nismo imali zajedničke djece? (R.D., Pula)...

Read more...


 

Smrt prije razvoda

Pitanje: Tijekom brakorazvodnog postupka umrla mi je supruga. Razvod nije okončan niti je donesena ikakva presuda glede braka. Zanima me da li imam pravo na nasljeđivanje pokojne supruge, jer nismo imali zajedničke djece? (R.D., Pula)...

Read more...


 

Nemam nasljednika

Pitanje: Rođena sam tijekom Drugog svjet­skog rata, nisam poznavala svoje roditelje, jer većinu života sam provela u domu za siročad. No, to me nije spriječilo da svojim radom i tru­dom uspijem u životu i steknem imovinu. Na žalost, nisam se nikad udavala niti sam imala djece kojoj bi ostavila sve što sam stekla. Od obitelji nemam nikoga, niti znam da netko po­stoji, tako da nisam ostavila nikome imovinu pa me zanima što će biti sa svime što posjedujem. (S.P., Pula)...

Read more...


 

Djed i baka su pohlepni

Pitanje: Neposredno pred porod doživjela sam prometnu nezgodu u kojoj je poginuo moj suprug. Na veliko čudo, dijete se rodilo živo i zdravo, iako nekoliko tjedana ranije. Suprugovi roditelji traže polovicu imovine moga pokojnog supruga, jer da dijete još nije bilo rođeno u trenutku njegove smrti. Koliko znam, dijete koje je začeto, a poslije je rođeno, nasljeđuje ostavitelja. Jesam li u pravu? (M.V., Dubrovnik)

Read more...

 


 

Pronađen novac iz novčanika

Pitanje: Hodajući ulicom pronašao sam novčanik u kojem je bila pozamašna svota nov­ca. Uz novac u novčaniku su bili i dokumenti vla­snika novčanika. Moram priznati da sam, s obzi­rom na to da je u pitanju bila veća svota novca, bio u dilemi hoću li zadržati novac za sebe. Me­đutim, jednostavno savjest mi nije dozvolila da to učinim, a pogotovo s obzirom na to da sam imao podatke o osobi čiji je novčanik bio, stoga sam odlučio otići na policiju. Tamo su mi rekli da sam pošteno i pametno postupio jer bih u pro­tivnome počinio kazneno djelo„utaje", što bi me moglo koštati i slobode. Visina kazne ovisila bi o količini novca kojeg bih utajio na gore opisani način da sam drukčije postupio. Recite mi jesam li postupio pravilno i bih li stvarno završio u za­tvoru da se saznalo da sam utajeni novac uzeo zadržao? (D.P., Zagreb)...

Read more...